| MOZAIK |
Vreme br. 428, 2. januar 1999. |
Intervju: Željko Rebrača "Sanjam zlato iz Sidneja"
Najbolji igrač Evrope u 1998. po anketi mesečnika "FIBA Basketbal", koja ima zvanični karakter, već ima nove ciljeve: ove godine Evropsko prvenstvo u Francuskoj, a dogodine Olimpijada na kojoj će ova genereracija "plavih" pokušati da osvoji jedino zlato koje joj nedostaje Uoči trećeg evropskog "Ol Stara", održanog 29.decembra u Berlinu, Željku Rebrači, igraču Benetona, i Etore Mesini, treneru evropskog prvaka Kindera, uručeni su trofeji mesečnika "FIBA Basketbal" koji već sedam godina organizuje izbor za najboljeg igrača i trenera godine. Anketa je u međuvremenu stekla karakter zvanične, ne samo zato što je organizuje list čiji je suvlasnik Međunarodna košarkaška federacija (FIBA) već i zbog originalne formule koja ne ostavlja sumnju u konačan izbor. Naime, glasa 25 novinara iz isto toliko zemalja i 24 trenera timova koji te sezone igraju Evro-ligu. Svi se slažu da je i ovoga puta izabran pravi čovek i da je na neki način, ispravljena nepravda sa Svetskog prvenstva u Atini, kada je titula MVP-a, po odluci 11-članog žirija novinara, pripala Dejanu Bodirogi. Rebrača, međutim, to ne vidi tako, niti ima te sile koja bi mogla da ga navede da kaže nešto što bi moglo da povredi njegovog prijatelja i generacijskog druga Dejana Bodirogu: "Ja to nisam doživeo kao nepravdu. Dejan je igrao odlično, žiri je glasao za njega, i to je sve. Svako ima pravo na svoj sud. Najvažnije je da smo obojica doprineli uspehu Jugoslavije." Šta za tebe znači priznanje koje si dobio u Berlinu? Mnogo, zaista mnogo. To je na neki način kruna dosadašnje karijere. Bio bih neiskren kad ne bih priznao da ranijih godina, kada su trofej osvajali Sabonis ili Danilović, nisam u sebi poželeo da i ja jednog dana budem najbolji. I želja mi se ispunila. Presudno je bilo Svetsko prvenstvo i tvoje sjajne igre? Verovatno, ali ne treba zaboraviti da sam u Benetonu odigrao najbolju sezonu u karijeri. Bili smo treći na "Final Four" u Barseloni, a posle je kao kruna svega došla Atina i titula svetskog prvaka. Kako ti se čini prva petorka u anketi: Rebrača, Bodiroga, Danilović, Savić, Rađa? Ha, ha... Nismo loši. Dokaz više da je naša škola košarke najbolja, da imamo najbolje trenere. Najlepše od svega je što smo Dejan i ja na čelu, na mlađima svet ostaje. Tvoja igtračka "eksplozija" se poklapa sa dolaskom Željka Obradovića u Beneton. Da li je on ključni čovek u tvojoj karijeri? Ovih poslednjih godina svakako jeste. Trenirao me je dve godine u Partizanu kada sam bio na početku profi-karijere, sada mi je drugu sezonu trener u Benetonu, u međuvremenu smo zajedno u reprezentaciji od 1995. Najbolje ga poznajem i nema sumnje da mi je on najviše pomogao.
Tvoja prava karijera počinje dolaskom u Partizan 1991, ali si "profesionalac" postao još ranije? Jeste, sa nepunih 16 godina napustio sam Apatin i roditeljski dom i otišao u Novi Sad gde sam postao član NAP-a. Maminu kuhinju i sve ono što mogu da pruže dom i porodica zamenio sam za đačku sobu u Novom Sadu. Rano sam počeo i sam da brinem o sebi i to mi je, ma koliko bilo teško, mnogo pomoglo u životu. Ko te je otkrio u Apatinu? Vlado Taševski, trener lokalnog OKK Apatin. Bilo je to 1987, igrao sam rukomet i čak su mi proricali lepu budućnost u tom sportu. Bio sam visok "samo" 191 cm, i nije izgledalo da ću narasti do 2,12. I odmah u Novi Sad? Otišao sam 1988. Novi Sad je u odnosu na Apatin ono što je Beograd za Novi Sad. Rešio sam da pokušam i uspeo, ko zna koliko dečaka mojih godina i istih ideja nije prošlo iz ovog ili onog razloga.
Koliko ima istine da te je Saša Đorđević, koji je služio vojsku u Novom Sadu i trenirao sa NAP-om, odveo u Partizan? Ima istine u tome, ali je isto tako tačno da je Dule Vujošević, tada trener Partizana, nekoliko puta dolazio u Novi Sad, gledao me i razgovarao sa mnom. Pozvao me je i u kadetsku reprezentaciju 1990. za EP u Holandiji, bili smo peti. Saša me je dva puta tajno odvodio na treninge Partizana, i u leto 1991. postao sam "crno-beli". I na kraju prve sezone tri titule, uključujući i onu evropskog prvaka u Istanbulu? Sve je ispalo kao na filmu, igrao sam više nego što sam očekivao a titule, posebno ona iz Istanbula, bile su veliki podstrek za dalji rad. Ne treba zaboraviti da smo celu Evro-ligu odigrali van Beograda, što našoj tituli daje posebnu težinu. Uvek se rado sećam publike u Fuenlabradi pored Madrida, koja nas je zaista pošteno bodrila i prihvatila kao svoje. Trogodišnji period sankcija (1992-1994) ćemo preskočiti. Od 1995. imaš dva zlata na evropskim prvenstvima, olimpijsko srebro iz Atlante i svetsko zlato od letos iz Atine. Koji ti je od tih uspeha najdraži? Ovaj poslednji iz Atine, pre svega zato što su nas mnogi otpisali. Više se pričalo o odsutnim nego o prisutnim igračima, malo je ko verovao u nas. Na kraju smo pokazali da smo najbolji bez obzira na to u kom sastavu igramo.
Predstoje nove obaveze, u junu je Evropsko prvenstvo u Francuskoj, a dogodine Olimpijada u Sidneju, za koju se Jugoslavija, zahvaljujući atinskom zlatu, direktno plasirala dok će svi ostali morati da prođu pakao za pet ostalih mesta? To je velika stvar, mi u Francuskoj nećeme misliti na Sidnej jer smo već plasirani. Jedini cilj biće nam odbrana zlatne medalje. Konkurencija će biti žestoka, svi će jurišati na nas jer smo se svima već pomalo popeli na glavu stalnom dominacijom, ali u duel sa nama niko neće ući kao favorit. Pomišljas li na zlato u Sidneju? Pomišljam, zašto da ne, ali to je zasad više želja nego realnost, nešto kao slatki san. Ispunjenje će zavisiti od mnogo faktora, pre svega od toga sa kakvim će timom doći Amerikanci. A naš tim? Nedavnom odlukom FIBA dobili smo nekoliko odličnih igrača, moći ćemo konačno da izvedemo naš "dream team"? To je veoma značajno, ali treba ipak sačekati i videti ko će sve igrati za reprezentaciju Jugoslavije. U svakom slučaju, zaoštravanje konkurencije će dobro doći. Neizbežno je i pitanje o odlasku u NBA. Američki i kanadski novinari, koji su te letos "otkrili" u Atini, nisu mogli da se načude da igrač tvog kalibra još nije u NBA? Pomišljam na odlazak u NBA, ali ne gorim od želje da odem po svaku cenu. Ne žurim nigde, lepo mi je i u Evropi. Na kraju sezone ističe mi ugovor sa Benetonom i videću šta ću i gde ću. Vladimir Stanković Dosadašnji pobednici:
|
| prethodni sadržaj naredni |