Sunčan dan u Požarevcu
Nakon otprilike
godinu i pol, "Politika" - u stalnoj rubrici "U slici i reči" -
donosi ponovo fotografiju ručka u kafani "Zlatnik" u Požarevcu: 11. novembra
1997. za stolom su sjedili predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević i tadašnji
kandidat za predsjednika Srbije (kasnije izabran) Milan Milutinović, sa suprugama Mirom i
Olgom; 28. februara 1999. na slici je isto društvo ojačano predsjednikom Skupštine
Srbije Draganom Tomićem.
Autor ove dvije fotografije nije naveden. Na osnovu vještačenja, 1997. je utvrđeno
da je paparaco bio peti gost - na stolu se, na primjer, vide njegove cigarete i
upaljač. Kako je istom još uspjelo da i sebe "uhvati" u ogledalu (fotografija
iz drugog ugla objavljena u "Dnevnom telegrafu"), zaključeno je da je riječ o
Hadži Draganu Antiću, glavnom i odgovornom uredniku "Politike" i porodičnom
prijatelju.
Ukoliko je Antić
autor i ovogodišnje fotografije, može se reći da se na neki način opustio: u kadar su
"upale" suvišne stolice, što je slici dalo svadbarski ton; umjesto
ambijentalnog svjetla korišćen je blic, pa sve nekako izgleda hladno i profesionalno,
bez intimnog kontakta sa akterima, a izbjegnutim "hvatanjem" fotografa u
ogledalu izbjegnut je umjetnički pečat. Zbog navedenog proizilazi dilema o autorstvu.
Dok jedni ozbiljno sumnjaju da je Antić ovaj put držao fotoaparat, drugi tvrde da ga je
Rambuje načinio surovim profesionalcem.
Što se, inače, jelo i pilo tog "sunčanog dana u nedelju" - kako piše
"Politika" - kada je "lepa prilika za privatne posete"?
Vlasnik "Zlatnika" Dragan Vukanović rekao je reporteru "Vremena":
"Drugarice, morate da me razumete, to su poverljive informacije. Ne mogu vam reći
nikakve detalje, takve informacije ne dajemo. Eto, jeli su roštilj, on jako voli da jede
roštilj, uvek ga jede. Da, da, mislim na predsednika Miloševića. Šta su pili? Pa šta
može da pije naš predsednik? Viski - naravno! On uvek pije viski!"
Mini intervju
Pobeda zdravog razuma
Vladeta Janković, šef katedre za opštu književnost Filološkog
fakulteta
Protest
studenata Filološkog fakulteta trajao je više od 100 dana, sve dok i poslednji zahtev,
povratak osam otpuštenih profesora, nije bio ispunjen. Profesor Vladeta Janković vraćen
je na mesto šefa katedre za opštu književnost, nasuprot pesimističkim prognozama koje
je davaoo sredinom prošle nedelje. Do preokreta je ipak došlo. Pitamo o planovima,
raspoloživoj energiji.
"Svako mora da zna da je Filološki fakultet preležao Radmila Marojevića i on je
sada rekonvalescent. I takav izmučen, on mora uložiti ogroman napor da bi popravio svu
štetu koja je naneta. Radićemo verovatno i preko vikenda, sigurno tokom juna, ispitni
rok će biti u julu, tako da ćemo realno nadoknaditi 80 do 90 odsto nastave za jednu
normalnu školsku godinu. Mislim da su se svi uželeli rada i ovaj obrt je, od jedne
grobnice što je bio mesecima Filološki fakultet, preko noći napravio košnicu. U tom
smislu, ja sam pun optimizma i verujem da ćemo uspeti zato što je svima stalo da ovo
uspe."
Može li se Vaš povratak simbolično smatrati pobedom novog studentskog protesta?
Pobedio je, u ovom slučaju, samo zdrav razum. Studenti imaju ogromnu zaslugu, ali isto
tako i veliki deo nastavničkog veća koji je smogao snage da im pruži podršku onda kada
im je bilo najteže. Mislim da ovo još uvek nije sigurno. Kao što vidite, još uvek
nisam vratio svoje stvari u kabinet. Pravno gledano, naši advokati, a oni nisu nikakvi
lakomisleni optimisti, smatraju da je stvar potpuno čista i definitivna. Politički
gledano, međutim, ne bi me iznenadio neki očajnički trzaj: da vlada sada, na primer,
formira neku komisiju koja bi preispitala zakonitost odluka i pokušala da vrati stvari na
Marojevićev nivo. Nadam se da do toga neće doći. Da je ovde po sredi bila neka
ideološka osnova ili prava politička motivacija ja bih to mogao da razumem. Međutim,
bili smo u situaciji da je na delu bio čisti inat i lični hir, što je prouzrokovao svu
ovu katastrofalnu štetu, za koju će jedanput ipak on morati da odgovara.
Šta je po Vama u pozadini te volje vlasti za kompromisom koji je napravljen?
Mislim da je dekan Božović doneo pravu odluku, uz možda diskretnu podršku snaga
zdravog razuma kojih u ovoj vlasti, takva kakva je, ipak ima i sva naša nada za
budućnost leži izgleda u tim snagama. Voleo bih da sam u njegovom položaju. On je učio
pravičnu i dobru stvar, ima iza sebe skoro ceo nastavnički kolektiv sa retkim izuzecima,
apsolutno sve studente, ima iza sebe kulturnu javnost, zakon. Nalazi se u vrlo dobrom
položaju i ja se nadam da će nastaviti tim putem. Ali, ima jedna stvar koju mi je stalo
da kažem. Sve što se ovde postiglo jeste da smo se mi vratili u situaciju od prvog jula,
pre nego što je na scenu stupio Radmilo Marojević. Dobijeno znači nije ništa,
povraćeno je ono što se izgubilo zbog zle namere i ludila. Pravi koreni problema ostaju,
a to je Zakon o univerzitetu, oni koji su ga doneli, koji su omogućili incidentne pojave
kakva je Radmilo Marojević. Želim da verujem kako ovo, ako nije početak kraja tog
zakona, onda je bar kraj početka.
Jelena Grujić |
VremePLOV
Pre 400 brojeva
Milan Milošević u tekstu pod naslovom "Rat
među nama" opisuje scenu upada majki u skupštinu Srbije:
"Oznojeni, crnpurasti pedesetogodišnjak prosto je
nosio niz stepenice dvojicu iz skupštinskog obezbeđenja. 'Gde mi je dete, sunce vam
jebem!' Uporedo s njim trčalo je nekoliko uzbuđenih žena. Brzo su našli skupštinska
vrata i uz povike 'Izdaja', 'Izdaja' i psovke upali su u skupštinsku dvoranu. Predsednik
Skupštine Bakočević, u belom odelu, stajao je i pritiskao zvonce predsedavajućeg. Bilo
je oko tri stotine vojničkih majki, očeva, braće i nekih koji su im se kao ratni
špekulanti pridružili. U masi vidim jednog Šumadinca iz sela u kome je Bora Jović
išao u školu. Dovikujem mu sa skupštinskog balkona pitanje o sinu. Po pokretu usana
razaznajem kako kaže 'U Ilirsku Bistricu'. U histeričnoj atmosferi čujem kako neko
pominje 'sunce krvavo', psovku posle koje se poteže nož. Jedna žena viče da će se
spaliti. Sve u toj paklenoj atmosferi prolazi bez većeg nasilja. Stradaju skupštinske
zastave. Jedna žena pokušava da otkači grb, što je možda nečija politička režija.
Bacaju one skupštinske papire u vazduh i traže da svi političari i generali podnesu
ostavke. Viču 'dole vlada!' Nekoliko sati kasnije, kad je pokušao da im se obrati,
Zelenovića su oterali sa govornice. Jedna žena, u stanju van samokontrole, držala me je
za rever i vikala da su neke tamo u sali histerične i da su oterale 'druga Zelenovića'.
VREME broj 37, 8. jula 1991. |
Anketa "Vremena"
Gde držite ušteđevinu?
Milan Kopitović: "Nemam šta da držim" .
Jelena Grujčić: "Nekada u banci, a sada u kući, mada je to
toliko mala svota da se teško može nazvati ušteđevinom."
Miodrag Pregl: "Držao sam pare u sefu u Mađarskoj dok nisam
skupio za kola. Sada nešto malo para za 'crne dane' držim u kući."
Viktor Novačić: "Nemam para ni za život, kamoli za
štednju."
Bogdan Trifunović: "Zini da ti kažem!"
Ovaj poslednji odgovor, istina u najrazličitijim varijacijama, bio je najčešći u
telefonskoj anketi "Vremena" . Čak 68 odsto od 50 anketiranih građana Srbije
odbilo je da učestvuje u anketi. Narednih 20 odsto govori o tome da pare drže kod kuće.
Ostatak ili nema štednju ili odgovara da je drži u banci, a cinici bi rekli da mu to
dođe na isto.
Vesti dana
Četvrtak, 25. februar: Prosečna neto plata u januaru
u Jugoslaviji iznosila je 1182 dinara, u Srbiji je bila 1052 dinara, a u Crnoj Gori 1228
dinara. Istog meseca bilo je 1.929.820 zaposlenih, što je za 2,8 odsto manje nego u
januaru 1998. godine; u Crnoj Gori zaposleno je 117.000, a u Srbiji 1,813 miliona radnika.
Prema statističarima, u novembru 1998. nezaposlenih je bilo 851.000 Jugoslovena. Osnovni
troškovi četvoročlane porodice (egzistencijalni minimum) u Beogradu iznosili su 3567
dinara.
Petak, 26. februar: SAD su pozvale predstavnike kosovskih Albanaca da posete
Vašington kako bi im pružile uveravanja o načinu sprovođenja mirovnog plana za Kosovo.
Subota, 27. februar: Mitinzi SPS-a i SRS-a sa ciljem odbrane Kosova održani u
Leskovcu i Zemunu u sportskim halama pred oko 8000, odnosno više hiljada ljudi. Govornici
poručili da "nećemo dozvoliti okupaciju Kosova" i "odbranićemo
Srbiju".
Nedelja, 28. februar: Jaki sukobi snaga bezbednosti i separatističkog UČK-a u
okolini sela Kačanik primorali su ljude iz šest sela u tom rejonu da napuste svoje
domove i sigurnost potraže preko granice - u Makedoniji. U selu Lakošanima u prisustvu
stotinak ljudi obeležena godišnjica "ustanka na Kosovu".
Ponedeljak, 1. mart: Posle sto dana studenti Filološkog fakulteta u Beogradu
prekinuli su bojkot nastave nakon što je novi dekan Rade Božović vratio u nastavu
osmoro otpuštenih profesora.
Utorak, 2. mart: Adem Demaći izjavio da nije više politički predstavnik
separatističkog UČK-a; kao razlog naveo je da se ne slaže sa potpisivanjem ponuđenog
dogovora u Rambujeu i ne želi da bude "predmet nekih nesporazuma u UČK-u".
Hašim Tači će biti mandatar privremene vlade Kosova, saopšteno iz krugova UČK-a. |
|