| Kultura |
Vreme broj 467, 18. decembar 1999. |
Knjige: Lift Elegi�ni dragulji Jedanaest pri�a iz Lifta ureonjeno je u svet mu�ko-�enskih Opasnih Veza, tihih, "podrazumevaju�ih" rastanaka bez i�ega transparentno Tragi�nog, "sudbinskog" u sebi, u svet, na kraju krajeva, nemogu�nosti, nedostatnosti, uzaludnosti, nesavr�enosti, a neophodnosti Ljubavi
Neko �e re�i da je tvrdnja kako je urbana, (post)realisti�ka proza ovde i sada retka - prili�no sumnjiva; i zaista, naizgled je ima dosta, �ak i previ�e. Me�utim, kada se odatle ekolo�ki otrebe svi oni pijani, slinavi krpelji-mu�jaci, tzv. urbani luzeri koji ceo knji�evni vek gorko nari�u �to se �arls Bukovski rodio znatno pre njih i pokupio im sve fazone, ne�e vam ostati mnogo. U tom je smislu i Jelena Lengold me�u nekolikim usamljenim jaha�ima ili mo�da pre skija�ima-slaloma�ima izme�u zara�enih, sebi�nih, neupotrebljivih -izama, "autsajder" koji nikada ne�e biti iskreno usvojen od bilo kojeg ogranka srpskog knji�evnog establi�menta. �to je dobra, uzbudljiva, produktivna pozicija - samo malo te�ka za podno�enje. Njena druga zbirka pripovedaka Lift (Stubovi kulture, Beograd, 1999) ne odstupa bitnije od z�sada na kojima su po�ivali Pokisli lavovi; ako postoji promena, onda se ona ogleda u sazrelosti, uznapredovaloj ve�tini (ne: rutini) i samopouzdanju sada vi�e ne pripoveda�kog po�etnika, ujedna�enijem - a visokom - kvalitetu pri�a u novoj zbirci, opreznom �irenju tematskih vidika i spisateljskih "strategija" (jedan od �tetnijih kriti�arskih izraza poslednjih decenija), opu�tenijem, a jo� efektnijem alhemi�arskom mu�kanju koje proizvodi ono �to Vasa Pavkovi� ta�no naziva "melan� duhovitosti i liri�nosti". Jedanaest pri�a iz Lifta uronjeno je u svet mu�ko-�enskih Opasnih Veza, "sme�nih ljubavi", �esto tek jednodnevnih - ili dvodnevnih, u svet nepodno�ljive lako�e (joj, opet Kundera! Da li je to slu�ajno?) tihih, "podrazumevaju�ih" tragi�nih rastanaka bez i�ega transparentno Tragi�nog, "sudbinskog" u sebi, u svet, na kraju krajeva, nemogu�nosti, nedostatnosti, uzaludnosti, nesavr�enosti, a neophodnosti Ljubavi. A sve to (prirodno) bez mu�ja�ke povr�nosti i hereditarne, negovane nesposobnosti da se dopre do Drugog, ali tako�e i bez gospo�i�kog, mlitavog i cmizdravog afektiranja tradicionalne "�enske" proze - u ovim krajevima nevi�eno �itane - i podjednako bez hroni�no nedarovite, narcisoidne, skojevske agresivnosti njenog la�nog, nabe�eno sifra�etskog antipoda. Jelena Lengold poseduje redak dar da lepr�avo i lahko, zaobilaznim putevima, ni�ta ne slute�eg �itaoca odvede od blage, istrenirane zainteresovanosti za Jo� Jednu Pri�u o Tamo Nekom do samog predvorja te�ko obja�njive metafizi�ke jeze. I da ga potom vrati, �to je jo� te�e! Ilustracije radi, bi�u "odvi�e li�an": moj prvi susret s pri�om "Prozori" - jednom od najboljih u ovoj zbirci - ne�to je �to verovatno nikada ne�u zaboraviti. Bila je blaga avgustovska no� 1996, onako kako su blage letnje no�i u Londonu. Ko zna za�to, trgao sam se iz sna usred no�i, odmah ra�irenih o�iju kao da mi se vi�e nikada u �ivotu ne�e spavati. Zurio sam tako neko vreme u polumrak svoje sobe u Islingtonu, blizu stanice Angel, mu�en te�kim, crnim mislima i slutnjama kojima nisam znao uzroka ni razloga; da ih rasteram, uklju�io sam svetlo i ma�io se za nedeljnu Politiku - koju sam uredno pozajmljivao iz srpske sekcije BBC-a - i u njoj naleteo na pri�u Jelene Lengold, "mali", a tako impresivan, zauman prozoesej o prolaznosti, o tro�nosti, o smrti, o nemo�i, nemo�i; o nemo�i. Tada nisam mogao "znati" da mi je otac smrtno bolestan i da �e samo mesec dana kasnije umreti u Beogradu; ali ta no�, to "besmisleno" bu�enje, te Ni�im Izazvane Misli, ta "koincidencija" sa Jeleninom pri�om ne�to mi je objasnila, pri�apnula, poslala mi pora�avaju�u poruku preko celog evropskog kontinenta, u tim zgu�vanim monohromnim novinama koje su tako zaudarale na Siroma�tvo. Naravno, nema u ovoj autenti�noj pri�ici ni�eg "sujevernog": radi se tek o Mo�i Teksta, o mo�i knji�evnosti koja zna da su Glava i Srce hroni�no me�uzavisni. I to je sve. U jednoj pri�i J. L. razmatra i re� hedonizam; nekako, i ovom �itaocu ta re� ne izbija iz glave umudrene nad njenim pri�ama. Zato je najbolja preporuka koju mogu da smislim za Lift upravo vezana za taj pojam. Ovu knjigu treba u�ivati, konzumirati - mo�e nadu�ak, mo�e i natenane - ba� u ovo doba, dok je napolju �e��e ru�no nego lepo, dok zapadni vetar udara u �arke na prozorima, a mutantna no�na decembarska ki�urina preti da vi�e nikada ne�e prestati. Prosto, uzme� par�e najsmrdljivije gorgonzole, �a�u makedonskog terana - kad ve�, avaj, nema istarskog - stavi� nove Tindersticks u plejer i Lift u ruke. I to je to. Simple pleasure. Teofil Pan�i� |