| Mozaik |
Vreme broj 468, 25. decembar 1999. |
Zlo�in i kazna Veliki verni smrti Me�u nacijama koje jo� izvr�avaju smrtnu kaznu su i neke od najve�ih: po raznovrsnosti primenjivanih oblika prednja�i najve�a svetska sila Amerika
Pre toga, dolazile su vi�e ili manje o�tre kritike s raznih strana sveta na ra�un turske odluke da samo Od�alanova smrt mo�e da spere fleku sa �iste uniforme ponosa nacije, zbog �ega je kurdskom lideru pripisana krivica za svih 30.000 nasilnih smrti na jugoistoku zemlje od sredine 80-ih, kada su Kurdi pokrenuli val gerilskih aktivnosti. U takvom koncertu osuda nagla�eno je umerena i oprezna bila reakcija iz Va�ingtona - Bela ku�a je odbila komentirati presudu, �ak je ponovila slu�beni stav da je Od�alan terorista, kao �to je i cela PKK teroristi�ka grupa. Tu su neki posmatra�i jasno videli znak va�nosti turskog savezni�tva sa SAD (nasuprot Bagdadu i Teheranu, jo� uvek i Moskvi) u zoni dodira tri krizne regije (Balkan, Kavkaz, Bliski istok), te posledicu �injenice da je glavnu podr�ku Kurdskoj radni�koj partiji dugo pru�ala Americi jo� neugodna Sirija. Iako bi te�ko moglo da se ospori te razloge, postoji jo� bar jedan - upravo SAD prednja�e u svetskim okvirima po �paliru na�ina sprovo�enja egzekucije osu�enika, a i po odbijanju prigovora protivnika takvih mera, kojih ima mnogo i glasni su u celom svetu i u samoj Americi. DVA PRIGOVORA: Kampanju protiv smrtne kazne vodi �aroliko dru�tvo, a me�u ustrajnima su papa i Amnesty International, �ija statistika bele�i par hiljada legalnih ubistava i dvostruko toliko osuda na smrt svake godine. Njihovi protivnici podse�aju papu na dugi niz onih koje je rimska crkva u pro�losti slala u smrt kao jeretike, ve�tice i nevernike, dok se Amnesti (posebno u delovima Tre�eg sveta) prikazuje kao instrumenat "perfidnog Albiona" (ili Zapada uop�te) za nastavak neokolonijalisti�ke i imperijalisti�ke dominacije planetom. Kriti�ari smrtne kazne uglavnom navode dva razloga protiv te tradicije koja prati �ove�anstvo skoro celu istoriju. Prvi ka�e da niko nema pravo da uzme tu� �ivot; ljudski a mo�da i svaki �ivot je nemerljiva svetinja, i nemamo pravo da odlu�ujemo kada drugi zaslu�uju da �ive, a kada su jednostavno otpad kojeg treba da se ukloni. To �to je neko ubio i po�inio ostala zlodela ne menja taj princip, a ubijaju�i takvo lice samo mu postajemo sli�ni, i zlo ne samo da nije eliminisano nego trijumfuje duplo. I svako mo�e da se popravi, a ina�e postoji do�ivotni zatvor, i ne mo�e se uticati na potencijalne nove najte�e kriminalce tako �to �e se pre�a�nje za primer usmrtiti - svaka prolivena krv, makar i najgorih ljudi, samo otvara nove krugove nasilja. Drugi prigovor je mnogo prakti�niji i cini�niji, i njegovi predstavnici smatraju da neki zlo�inci i te kako zaslu�uju smrt, jer su takva njihova zlo�instva, i jer bi ina�e uvek mogli da pobegnu i nastave sijati u�as, ili �ak da ugroze zatvorenike s kojima dele dane robije. Takvi jednostavno nemaju opravdanja za dalji �ivot i to je minimalna pravda i uteha njihovim �rtvama, me�utim skoro nikad ne mo�e da se zna je li zaista neko u�inio za �to je osu�en - svedoci mogu svesno ili pod nekim dojmom da la�u, mo�e da se desi gre�ka u proceduri, mo�da se radi o zaveri u kojoj u�estvuju policija i tu�ioci iz karijeristi�kih motiva ili zato da obustave istragu i za�tite prave krivce, itd. Bolje je da ostanu na �ivotu oni za kojima ina�e ne treba da se �ali, nego da s njima stradaju nepravedno osu�ena nedu�na lica, ka�u promotori ovog prigovora smrtnoj kazni. Argumenat su im npr. slu�ajevi u SAD u kojima siroma�ni i neobrazovani crnac iz predgra�a, s dosjeom kra�a i tu�a, bude uhva�en blizu mesta i vremena plja�ka�kog ubistva ili najgoreg silovanja i mu�enja, ili ne�eg sli�nog, i od prvog je momenta ve�ina javnosti protiv njega, anga�uju se mo�ni (ne samo desni�arski) lobiji, pokre�e se medijska histerija, u me�uvremenu su zaista na�ene indicije (toliko jake da izgledaju kao dokazi) koje potvr�uju krivnju, i nesre�nik je osu�en na smrt i pogubljen, da bi se deceniju ili dve posle otkrilo da je to bio splet lo�ih okolnosti i da nije bio kriv, pa se o tome snimi tugaljiv film. Jedan drugi film, "Begunac" s Harisonom Fordom i Tomi Li D�onsom, pokazuje da to ne mora ni da bude siroma�ni crnac bez �kole, nego i bogati beli lekar, i ne mora samo slu�aj da ga upropasti, nego to mo�e svesno da u�ini stvarni zlo�inac, pa je likvidacija takvog osu�enika vi�estruka pobeda nepravde.
U SAD se zakonski naj�e��e ubija injekcijom - u 32 savezne dr�ave, od kojih mnoge pre ubacivanja otrova uspavaju osu�enika. Ostali na�ini po kojima je Amerika jedinstvena su elektri�na stolica (12 dr�ava, s publikom u pokrajnjoj prostoriji, kao i u slu�aju injekcije), te gasna komora (pet dr�ava). Protivnici su smrtne kazne posebno ogor�eni �to je ona u Americi obnovljena o 200 - godi�njici nezavisnosti - 1976. godine. Po�etkom decembra je najavljeno da �e bezmalo 100 lica biti smaknuto 1999. u SAD - najve�i broj od 1951. Zadnje izvr�enje je odgo�eno dok se ne pru�i odgovaraju�a nega osu�eniku, koji je poku�ao da se ubije. Posebna pri�a su osude na smrt maloletnika - to primenjuju Iran, Nigerija, Pakistan, S. Arabija i Jemen, ali i SAD, gde je Vrhovni sud odlu�io da nije neprihvatljiva okrutnost primeniti i tu sankciju na one koji su imali 16 i 17 godina u vreme nedela. Amnesti je na naslovnu stranu svoje nedavne bro�ure o ljudskim pravima u SAD stavio sliku Natanijela Ejbrahama, koji je imao 12 godina tada (za ubistvo mu je pretio "samo" do�ivotni zatvor bez mogu�nosti docnijeg kra�enja kazne, a osu�en je na do�ivotni zatvor s mogu�no��u da ipak bude pu�ten pre smrti). TRE�I SVET: Svake godine nekoliko zemalja odustane od smrtne kazne (potpuno, ili sa izuzetkom ratnih zlo�ina). Poslednjih godina to su u�inile biv�e komunisti�ke centralno-evropske zemlje i Ju�na Afrika (�to ne zna�i da su kazne sada tamo blage: Komisija za istinu i pomirenje odbila je smanjiti kaznu Ju�inu de Koku, koji je osu�en na 262 godine zatvora za nekoliko ubistava koje je po�inio u vreme aparthejda). Kamenovanje i odsecanje glave jedini su na�ini koji se ne primenjuju u SAD. Prvi koriste u Iranu (ga�anje kamenjem, dok se isti izraz u biblijskom Izraelu koristio za bacanje osu�enog u stenovitu provaliju), a drugi u Saudiskoj Arabiji (gde naj�e��e stradaju radnici s indijskog potkontinenta, a njihova krivnja obuhvata "dela protiv dr�ave", "vre�anje islama", silovanje i, kao u Singapuru gde su zbog toga upravo ubijena dva Malezijca, posedovanje narkotika). Iako su francuski revolucionari jo� pre vi�e od dva veka bili ponosni na patent giljotine, saudijski d�elati �ine to na drevniji na�in: osu�enik mora da klekne, a glava mu se odre�e jednim uve�banim potezom sna�nog, o�trog ma�a. Najnaseljenija zemlja crnog kontinenta, Nigerija, 90-ih se isticala politi�kom primenom ove kazne: me�u �rtvama tada�nje hunte bili su vo�e opozicije i nezavisnih organizacija. Iskorak u demokratiju, jo� od izbora predsednika (po veri "preporo�enog hri��anina") Oluseguna Obasand�a, budi nadu u prekid tog trenda. U toj zemlji kori�ten strelja�ki vod primjenjuju i Iran i Irak i SAD (dve savezne dr�ave) i najmnogoljudnija muslimanska zemlja, Indonezija, i obe Kine (komunisti�ka jo� samovoljno koristi za presa�ivanje unutra�nje organe ubijenih, od �ega je Tajvan tek nedavno odustao). Preko pola zemalja sveta - njih 105 - odustalo je od smrtne kazne, od toga skoro pola u zadnje dve decenije. Od onih koji to jo� rade, uz SAD, Nigeriju, Indoneziju, Kinu, u tome se dru�tvu od visoko naseljenih dr�ava isti�e Japan, gde se ve�a. Ve�anje, koje mnogi smatraju posebno okrutnim (srce nekad prestane da kuca tek za 20-ak minuta, a kratko u�e mo�e da u�ini gu�enje postepenim), koriste i Iran i Irak i Malezija i, jasno, SAD (�etiri dr�ave) i obli�nja Jamajka, a takvo usmr�ivanje je me�u hirovima koji su 90-ih "proslavili" avganistanske talibane. Prema ove godine objavljenom izve�taju Amnestija, u svetu je 1998. izvr�eno 1625 smrtnih kazni (smanjenje u odnosu na 2375 u '97. i pogotovo 4272 u '96), a preko pola bilo je u Kini (1067 u Narodnoj Republici, 32 na Tajvanu). Slede DR Kongo (100), SAD (68), Iran (66), Egipat (48), Belarus (33), S. Arabija (29), Singapur (28), Siera Leone i Ruanda (po 24), Vietnam (18), Jemen (17), Avganistan (10). Jednocifrene imaju Jordan (9), Japan, Nigerija i Oman (po 6), Kuba (5), Kirgizija i Pakistan (po 4), Zimbabve i Palestinska autonomna vlast i Libanon i Bahami (po 2). Po jedno ubistvo izvr�ile su u pro�loj godini Gvatemala, Etiopija, Sirija, U. A. Emirati, Ruska Federacija, Tajland i Sudan, u Somaliji ih je bilo nekoliko, a ne zna se ta�an broj u Uzbekistanu, Iraku i Sv. Hristoforu i Nevisu. Kada je smrtna kazna motivisana politi�kim razlozima, ona skoro uvek deluje kao rukavica ba�ena u lice i otvara novi krug op�teg nasilja. Tako je i sa �ovekom s po�etka ove pri�e. Turska nije obavila smrtnu kaznu od sredine osamdesetih (ne ra�unaju�i Kurde ubijene u vojnim ofanzivama), tj. otprilike od po�etka ove kurdske pobune. Ako Od�alan bude likvidiran, mnogi Kurdi ne�e iskreno �aliti za tim okrutnim i kontroverznim �ovekom, ali �e ve�ina njih, pa i mnogi njegovi protivnici, to primiti kao novo poni�enje i arogantnu primenu sile. Ahmed Salihbegovi� |