Vreme u�ivanja

Vreme broj 482, 1. april 2000.

Zemljak

Ko nikada nije putovao izvan svog mesta �ivljenja � nije zemljak! Dalje, ozbiljno zemlja�enje podrazumeva najmanje dve osobe. Od ovog drugog pravila postoji jedan izuzetak, kada vam stranac (u va�em mestu) pri�a o nekom va�em zemljaku kojeg je negde sreo. Izuzetak od prvog pravila poku�ao je da napravi �or�e Bala�evi� na svom �uvenom prvom koncertu u Sarajevu kada se celoj sali (doma�ih) obratio sa "Dobro ve�e, zemljaci". U su�tini, svi su oni u tom momentu bili zemljaci u odnosu na jednu zemlju koja vi�e ne postoji, uzdi�u�i nostalgiju i emocije iznad tla koje je zemljacima, ipak, neophodno.

"Mo�emo mi i ovako", obratio se konobar na "na�em" jeziku dru�tvu u jednom malom mestu u Nema�koj, gde sam se i ja stekao. Njegov komentar usledio je nakon �to je �uo kako se dogovaramo �ta �e ko da naru�i, da bi onda to krenuli da prevodimo njemu na nema�ki. Naru�ili smo "kafe", a on nam je doneo "kave". Bio je veoma ljubazan, ali premalo radoznao za zemljaka, �to �e re�i da verovatno i nismo zemljaci, makar smo to, jednom, bili. Zemljak se, dakle, mo�e izgubiti a da za to ne snosite krivicu ni vi ni on, ve� neki doga�aji u toj zemlji koja vas je najpre povezala a potom raskinula tu neobi�nu nit. Zbog toga pametniji ljudi pribegavaju sklapanju prijateljstva, dru�tvenog odnosa kojim mogu da upravljaju sami.

Zemljake, dakle, defini�e isklju�ivo teritorija. To �to poti�u iz istog kraja trebalo bi da ima uticaja i na njihovu kulturu, tradiciju, jezik, navike. Dakle, takvi ljudi morali bi da imaju mnogo toga zajedni�kog, �to je samo naizgled ta�no. Neki su stekli nove navike, u skladu sa sredinom u kojoj se nalaze, i nerado se se�aju starih. Neki su usvojili novi jezik i pri�aju ga i kod ku�e, sa decom (bilo da se radi o stranom jeziku ili o prostom zapostavljanju lokalnog dijalekta). Neki se, opet, ne daju i predstavljaju prave male ambasade rodnog kraja. Kad u�ete u njihov dom u Beogradu, Londonu, Njujorku, Pretoriji, Tel Avivu, Melburnu, vi znate da ste, zapravo, u Mojkovcu, Pirotu, Vranju, Kru�evcu ili Kikindi. �to je zavi�aj osobeniji, to se te�e bri�e; najlak�e se asimiluju oni iz velikih gradova.

Zemljak se obi�no obraduje kad sretne zemljaka. Onda krenu da ogovaraju nekog tre�eg (neprisutnog) zemljaka i da se jedan drugom jadaju kako se oni, zemljaci, nedovoljno me�u sobom dr�e i paze, za razliku od nekih drugih zemljaka koji vuku jedni druge.

�to ste dalje od ku�e, to se broj va�ih potencijalnih zemljaka uve�ava. Ako ste Valjevac u Beogradu, zemljaci su vam svi iz Valjeva (i okoline). Ako odete negde dalje, u inostranstvo, zemljaci vam postaju i Beogra�ani i svi drugi iz Jugoslavije. U Americi vam zemljaci mogu biti svi Evropljani, a pojam zemlja�tva dobi�e potpuni smisao verovatno kada ljudi po�nu da naseljavaju druge planete.

U vojsci je zemljak (zema, �atrova�ki "mozes") zna�ajnija kategorija od klasi�a (klasa, slu�i u istom roku sa vama) ili geneta (gene, od generacija, isto ste godi�te). Zemljaka �ete i posle vojske sretati, dok za ove druge to nije tako sigurno. Osta�e vam, dodu�e, me�usobno oslovljavanje sa "zemo", potpuno nezgrapno i suvi�no u promenjenim okolnostima.

Nisam putovao mnogo, ali je bilo lepo i uvek sam nailazio na zemljake, kako sada�nje tako i biv�e. Na Floridi mi je prodavac hot-doga, crnac, kada sam mu rekao odakle sam, veselo ispri�ao kako vrlo rado odlazi sa svojim drugarima iz Bosne da gleda kako se biju sa svojim zemljacima u nekim kafi�ima gde biv�i Jugosloveni izlaze. "Jedni su Srbi, drugi su Muslimani", rekao mi je, potpuno nezainteresovan za su�tinu sukoba ali sasvim odu�evljen formom. U Budimpe�ti sam se u hotelu vozio u liftu s nekim momkom iz Zagreba (�uo sam deo njegovog razgovora sa prijateljima u holu, kao i on mene i moje prijatelje). �utali smo na neki neobi�an na�in.

�etaju�i ulicama, u inostranstvu, trudio sam se da uhvatim delove razgovora na jeziku koji se nekada zvao "srpsko-hrvatski", kada bih �uo da neko tako govori. Nemam neko racionalno obja�njenje za tu svoju radoznalost, jednostavno me ne�to privu�e i uvek se pitam da li i oni koje slu�am, kada uhvate moj ljubopitljivi pogled, u meni prepoznaju zemljaka, ili tek nekog ko se pita kakav je to neobi�an jezik. Nisam nikada imao prilike to da proverim jer smo se po pravilu okretali svako na svoju stranu.

Jednom kada mi je auto beogradskih tablica bez jasnog razloga stao na autoputu u Austriji, i dok sam razmi�ljao �ta da radim u takvoj situaciji (i koliko bi to moglo da me ko�ta), zaustavio se mercedes iz koga je iza�ao nasmejani �ovek. "�ta je, zemljak?" pitao je, pokazuju�i veliko interesovanje za moj problem. Nije znao telefon slu�be za vu�u, niti bi on smeo da me vu�e po autoputu. Ali, eto, video je auto beogradske registracije, a on je iz okoline �apca, pa, ko veli, da stane da vidi �ta je bilo. Ajd' zdravo.

To je zemljak...

Zoran Stanojevi�

prethodni sadr�aj

vrh