Vreme broj 488, 13. maj 2000.

"Slu�aj Jugoslavija"

Propu�tena poslednja prilika

Na sednici Saveta narodne odbrane Vojska je upozorila na opasnosti po na�u vi�enacionalnu zajednicu, ali sednica je zavr�ena a da se pred bolesnim Mar�alom o tome nije razgovaralo

Na Dan armije 22. decembra 1979. u Kara�or�evu, mi smo se vojnici zadnji put sreli s vrhovnim komandantom mar�alom Titom i podnijeli mu raport. Samo deset dana kasnije Tito odlazi u bolnicu u Ljubljani odakle se vi�e nikad ne�e vratiti.

Kao na�elniku General�taba palo mi je u du�nost da na sjednici Savjeta narodne odbrane uo�i Dana armije podnesem kratak izvje�taj o dostignutom u protekloj godini i o stanju u oru�anim snagama. Sjednici su kao �lanovi prisustvovali prvi ljudi Federacije, republika i pokrajina, JNA i TO-a. Shvatio sam da je prilika upozoriti jugoslavensko rukovodstvo i vode�e republi�ke rukovodioce, najmo�nije u auditorijumu, na na�e vi�enje politi�kih kretanja u jugoslavenskom dru�tvu. Stanje u dru�tvu cijenili smo negativno, optere�eno ozbiljnim opasnostima po na�u vi�enacionalnu zajednicu. Tito je znao za na�e ocjene i njemu je to najmanje trebalo ponavljati. Ali ovaj put smo to iznijeli na na�in koji je upozoravao na posljedice. Bila je to ujedno i moja promocija pred okupljenom jugoslavenskom politi�kom elitom. Du�nost u General�tabu tek sam bio preuzeo augusta mjeseca od generala Poto�ara. Htio sam ih upoznati i sa svojim li�nim stavom o problemima zemlje. Ovo upozorenje JNA odista je bilo zapa�eno, �to su mi neki od prisutnih i potvrdili odmah po zavr�etku skupa. Ali svatko ga je tuma�io na svoj na�in. Ipak, ve�ina se slagala s iznijetim ocjenama, �to u godinama koje su dolazile ne�e biti �est slu�aj.

Tito nije uspio s nama razgovarati. Na njegovom licu zapazio sam da mu nije sve "leglo". Meni je svakako najmanje bila namjera njega uznemiravati tim prije �to su nas lije�nici pred sjednicu izvijestili da se njegovo zdravstveno stanje pogor�ava i da ga po�tedimo �to je vi�e mogu�e. Ne znam �to bi nam Tito rekao i kako bi sve zavr�ilo da stvari nisu uzele sasvim drugi tok. Naime, predsjednik SIV�a Veselin �uranovi� je nepredvi�eno istupio s prijedlogom devalvacije dinara i zahtjevom za novu tran�u me�unarodnog zajma. Tito je odbio i jedno i drugo, ukorio vladu i �uranovi�a li�no, na �to je ovaj ponudio ostavku. Tito se naljutio: "I to je sve �to imate kao argumente", i zavr�io sjednicu. Bila je to vi�e nego nelagodna situacija. I �to je jo� mnogo va�nije, sjednica je zavr�ena a da se o vojsci i njezinom upozorenju, tu pred Mar�alom, nije ni�ta reklo. Zadnja prilika je pro�la. Sve �to �emo kasnije �initi stajalo je isklju�ivo do nas, da promi�ljamo, rizikujemo, prihva�amo ili se zaustavljamo pred izazovima.

Za Dan Armije Mar�al se slabo osje�ao, sve se svelo na prigodan pozdrav generala Ljubi�i�a, odlazak do �atora koji smo mu pripremili kao poklon i zajedni�ki ru�ak.

Me�u stvarima koje je trebalo raspraviti s Mar�alom ostala je molba generala Stane Poto�ara, da ga se odlaskom u penziju unaprijedi u �in generala armije. Poto�ar se bio obratio Mar�alu i od njega je o�ekivao odluku. Kabinet je molbu uputio generalu Ljubi�i�u sa zahtjevom da zauzme stav i dade prijedlog rje�enja. Zapalo je generala �arca, �ui�a i mene da razmotrimo Poto�arevu molbu i predlo�imo rje�enje. Poslije rasprave, slo�ili smo se da bi unapre�enje Poto�ara bio presedan, jer nijedan od na�elnika General�taba nije bio unaprije�en u �in generala armije, pa ni istaknuti generali kao Ko�a Popovi�, Peko Dap�evi�, Rade Hamovi� ili Viktor Bubanj, koji su uspje�no vodili General�tab u godinama krupnih doktrinarnih odluka i pregrupisanja Armije.

Ljubi�i� nas je poveo k Mar�alu, ja sam iznio stav grupe i prijedlog s obrazlo�enjem. Tito ga je usvojio i molba je odbijena.

Poto�ar mi to do smrti nije mogao oprostiti.

Trojica nas generala: Nikola Ljubi�i�, Asim Hod�i� i ja posjetili smo Tita 8. januara '80. na Brdu kod Kranja, u �asu predaha u lije�enju i pred odlukom da li da dozvoli amputaciju noge. Poslije kratkog izvje�taja, na njegov zahtjev, ostali smo jo� oko jedan sat. O tom razgovoru general Hod�i� sa�inio je zabilje�ku. Tito je smatrao da u na�im reagiranjima u vezi situacije oko vojne akcije SSSR�a u Afganistanu moramo voditi ra�una da se ne stekne utisak, da smo mi pokreta�i kampanje me�u neanga�iranim zemljama protiv SSSR�a.

Da mi trebamo djelovati u okviru neanga�iranih zemalja protiv daljnjeg zao�travanja.

Da je odluka Kartera da se uskrati �ito SSSR�u lo� potez. To je upereno protiv sovjetskog naroda, a ne protiv vlade i samo �e izazvati reakciju naroda.

Da nemamo dovoljno podataka �to se stvarno zbilo u Afganistanu, prije i u toku sovjetske akcije. Me�utim, jasno je da Sovjete nitko nije pozvao.

Da je Lenjin Afganistanu dao nezavisnost, a sada je to ovom akcijom poga�eno. Finska je bila druga zemlja koja je dobila nezavisnost. S obzirom da je akcija SSSR�a bazirana na "sporazumu o prijateljstvu i uzajamnoj pomo�i", to bi se moglo dogoditi i Finskoj. Da je neophodno pratiti �to se doga�a na svim va�nijim strategijskim pravcima i podru�jima sukoba dviju supersila i dvaju blokova, a ne samo oko Afganistana.

Da moramo pa�ljivo pratiti �to se doga�a u Bugarskoj i Ma�arskoj. Tito se interesirao kako reagira Rumunjska i �to se u ovoj situaciji doga�a kod njih.

O�ekivao je da �e SSSR imati pote�ko�a s islamskim svijetom, �to se mo�e odraziti i na one dijelove SSSR�a koji su naseljeni islamskim �ivljem. Napomenuo je da tu i tamo ima i kod nas nekih pojava i da je na to skrenuo pa�nju, �to su neke strane agencije zlonamjerno interpretirale.

Da se doga�aji razvijaju vrlo nepovoljno i u opasnom pravcu. Sada "veliki" sagledavaju �to dalje da rade. Ako se ovako nastavi, sukob SAD � SSSR nije daleko. Ovo je i veliki udarac za pokret nesvrstanih. To je daljnji poku�aj cijepanja Pokreta nesvrstanih. Za sada, ipak, ne o�ekuje "vru�i rat", ali hladni rat je tu a on je iscrpljuju�i.

Da �e hladni rat i nas mnogo ko�tati. Ova nam je situacija ina�e pala u najnezgodnije vrijeme, kada nam je u te�i�tu privredna stabilizacija. Ako se nastavi daljnji razvoj u negativnom pravcu moramo vidjeti da jo� vi�e suzimo investicione programe. Posebno moramo sagledati stanje rezervi hrane, goriva i nekih drugih bitnih potreba, kao i njihovu lokaciju.

Tito je postavio i pitanje da li je �to �ita izvo�eno iz Vojvodine i Slavonije.

Smatrao je da nam je Zapad, odnosno Karter, vrlo nezgodno proturio posjetu Metju Nimica, a da se o tome sada i bezobrazno pi�e.

Vidjelo se da Tito prolazi svoj kri�ni put. Mijenjao je raspolo�enja i teme razgovora. U jednom �asu se i na�alio: "Kako bi to izgledalo da ja, kao vrhovni komandant, iza�em pred svetog Petra na jednoj nozi i raportiram da sam kona�no stigao." Poznata �etvrtasta crna putna torba stajala je uz uzglavlje. Uz ostalo, u ovoj se torbi nalazio i pi�tolj. Admiral Kosti�, njegov a�utant, poku�avao je ovu torbu u vrijeme bolesti i najte�e krize skloniti. Mar�al nije dozvoljavao.

prethodni sadr�aj naredni