Crnogorska predizborna groznica
Sačekuša u kampanji bez milosti
Da li postoji neposredna veza između ubistva Gorana Žugića, savetnika za nacionalnu bezbednost predsednika Crne Gore, i lokalnih izbora u Podgorici i Herceg Novom
Goran
Žugić, savjetnik za nacionalnu bezbjednost predsjednika Crne Gore, nije
slučajna meta atentatora, niti je vrijeme njegove likvidacije slučajno
odabrano. Na takav zaključak upućuju događaji nakon njegovog ubistva, u
predvečerje lokalnih izbora u Podgorici i Herceg-Novom, gradovima u
kojima je Žugić obavljao poslove načelnika policije. Smatra se da je
naručilac imao potpuno jasan cilj ili, bolje rečeno, namjeru da jednim
udarcem pogodi više ciljeva i u sukobljenu Crnu Goru unese novu pometnju.
PODGORIČKA SAČEKUŠA: Goran Žugić je ubijen 31. maja oko 23 sata, ispred dvorišnog ulaza zgrade u kojoj stanuje u Bulevaru Save Kovačevića broj 9 u Podgorici. Radi se o klasičnoj sačekuši. Ubica, ili ubice, krenuo je u akciju u trenutku kada je Žugić izašao iz službenog audija i pošao prema zaključanim ulaznim vratima udaljenim oko pet metara. Pokošen mecima pao je na trotoar, a nedaleko od njega pala je tašna koju je, kako kažu uvijek otvorenu nosio, pogotovu u letnjim mjesecima, kada je zbog lake garderobe pištolj nosio u tašni. Sudeći prema onome što se vidjelo na licu mjesta Žugić nije imao šansu da reaguje. Pogodilo ga je šest metaka ispaljenih iz "škorpiona" kalibra 7,65 sa prigušivačem. Tri su pogodila glavu, jedan vrat, a dva predio trupa. Na licu mjesta pronađeno je sedam čaura i trag hica koji je pogodio trotoar i zabio se u tek parkiran auto. Dvije čaure su pronađene ispod glave ubijenog Žugića, tri u neposrednoj blizini tijela, dok su dvije nađene desetak metara od mjesta gdje je Žugić pao. Budući da su hici u glavu i vrat ispaljeni iz neposredne blizine, pretpostavlja se da je sa hicima ispaljenim sa daljine od desetak metara Žugić oboren, a da je nakon toga uslijedila "ovjera". Mračno dvorište, okolne zgrade sa stovarištima i uzanim prolazima omogućili su brzo izvlačenje izvršioca ali, kako se saznaje, neki svjedoci su dali izjave, pa čak i opis bar jednog člana egzekutorskog tima.
Zašto Goran Žugić – jedno je u lavini pitanja koja su se čula u crnogorskoj javnosti. Zašto tog mladog čovjeka koji je meteorski gradio karijeru istovremeno plijeneći simpatije i poštovanje svih koji su imali prilike da ga upoznaju. Rođen je maja 1963. godine u Tuzli, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a Pravni fakultet u Sarajevu sa prosječnom ocjenom 9,67. Već od 1988. godine radio je u Republičkom sekretarijatu unutrašnjih poslova BiH, a 1991. godine imenovan je za načelnika sektora SDB-a u Centrali službe bezbjednosti Tuzla. Na toj dužnosti ga je zatekao rat, i tada sa porodicom dolazi u Crnu Goru, gdje su mu rođeni roditelji, otac ispod Durmitora, majka u Danilovgradu, oboje prosvjetni radnici. U Herceg-Novom dobija posao pomoćnika načelnika Centra za javnu bezbjednost 1992. godine (nakon poznate afere sa deportacijom izbjeglica iz Bosne i Hercegovine), da bi ubrzo zbog svoje sposobnosti na sređivanju stanja dobio načelničku fotelju. Poslije afere u podgoričkom Centru bezbjednosti i raskola u vrhu crnogorske policije, koji je izazvao smjenu tadašnjeg ministra policije Nikole Pejakovića i njegovih pomoćnika, Goran Žugić 1995. stupa na dužnost načelnika Centra bezbjednosti Podgorice, koji pored glavnog grada obuhvata Cetinje, Kolašin i Danilovgrad.
U vrijeme raskola Demokratske partije socijalista čvrsto se opredjeljuje za opciju Mila Đukanovića, i postaje jedan od njegovih najpouzdanijih saradnika. U vrijeme krvavih januarskih demonstracija u Podgorici policajcima napadnutim ispred zgrade Vlade neumorno ponavljao je "ne pucaj, ne udaraj". Važio je za policajca sa geslom da se golom represijom i silom ne može riješiti nijedan problem. Od 1998. godine prelazi na dužnost savjetnika za nacionalnu bezbjednost predsjednika Crne Gore. Izuzetna profesionalnost – ocjena je koju o njegovom radu izriču njegovi saradnici, a upravo zbog toga bojali su ga se protivnici.
"Ubistvo Gorana Žugića", kaže za "Vreme" jedan stručnjak, insistirajući na anonimnosti, "djelo je visokoprofesionalnog tima sastavljenog, po svoj prilici od četiri do pet lica. Kobne večeri Žugić se vraćao sa službenog zadatka iz Herceg-Novog i po svoj prilici je bio praćen čitavim putem. Usput je nekoliko puta komunicirao sa saradnicima, a nekoliko minuta pred smrt i sa suprugom Natašom, raspitujući se za jedanaestomjesečnu ćerku Taru i trogodišnjeg sina Andreja. Ispred svoje zgrade parkirao je džip i ušao u službeni audi. Vjerovatno je i tada bio pod pratnjom, koja je o njegovom kretanju obavještavala zasjedu, postavljenu sa obje strane zgrade, jer Žugić je stalno mijenjao parking. Bila su, dakle najmanje dva napadača, a vjerovatno je malo dalje čekao još neko da ih izvuče."
Već
citirani sagovornik "Vremena" kaže da je nalogodavac očigledno
brižljivo odabrao metu, računajući da će izazvati pometnju u sred
izborne kampanje, a istovremeno pružiti mogućnost da se nagađa o
motivima. Međutim, svi motivi izuzev političkog su isključeni, bez
obzira na špekulacije u nekim državnim medijima Srbije koji ovo ubistvo
povezuju sa Žugićevim radom u Tuzli, a još je besmislenija tvrdnja
saveznog ministra Gorana Matića. Žugić nije bio čovjek koji se nije
obazirao na prijetnje, na njih je odgovarao smijehom ili psovkom, isto kao
što je reagovao na ljutite riječi Momira Bulatovića: "Prije nego
što odem iz Crne Gore, zakovaću te u mrtvački sanduk", izgovorene
u vrijeme poznatog raskola u DPS-u. Ali upravo zbog te izjave, nije
iznenadila najnovija Bulatovićeva izjava povodom Žugićevog ubistva,
kada je rekao da žali pogibiju svakog mladog čovjeka, ali da konkretan
slučaj ne želi da komentariše. Zbog prirode posla Žugić je
komunicirao i sa oficirima i sa rukovodiocima Vojske Jugoslavije, ali se
ne zna kakva je ta komunikacija bila, pogotovu sa onima koji su čvrsto
svrstani uz politiku Slobodana Miloševića. Sudeći po izjavi ministra
Vukašina Maraša, koji je rekao da će policija učiniti sve da se
rasvijetli politička pozadina ovog ubistva, broj osumnjičenih je sužen.
No, više je nego očigledna neposredna veza ubistva Žugića sa lokalnim izborima. Neki članovi SNP-a po Podgorici pričaju da će na ovim izborima biti lakše jer, kako kažu, "laka mu crna zemlja, više nema Gorana Žugića, koji je najzaslužniji za pobjedu Đukanovića na predsjedničkim i 'bolježivećih' na parlamentarnim izborima". Takve izjave izazivaju čarke koje se okončavaju na verbalnom nivou, ali i podižu tenzije, dok na drugoj strani rađaju inat nekih koji po kafićima glasno uzvikuju da će učiniti sve da za vladajuću koaliciju glasa što više njegovih poznanika. Inat i gnušanje opet izazivaju razne špekulacije i zloupotrebe smrti mladog čovjeka, poput one koju je saopštio savezni ministar za informisanje Goran Matić, čija je partija na lokalnim izborima u koaliciji sa Bulatovićevim socijalistima. Predsjednik Đukanović, kojega je smrt Žugića teško pogodila, poziva na prisebnost, onakvu, kako je rekao "kakva je krasila pokojnog Žugića".
Malo je ko očekivao da će vladajuća koalicija u ovim izborima imati toliko glavobolja u izbornoj kampanji bez milosti. A u kampanji sredstva ne bira nijedna strana. Istina, vladajuća koalicija uporno pokušava da važnost izbora zadrži na nivou lokalnog, ali izuzetno značajnog za budućnost Crne Gore, dok koalicija "Jugoslavija – Momir Bulatović" ove izbore smatra odsudnim za budućnost Jugoslavije. U njihovu kampanju uključena je vladajuća koalicija u Srbiji i Jugoslaviji, julovci i radikali sa svojim kandidatima na izbornim listama i sa svojim promocijama, a SPS je poslao predsjednika beogradskih socijalista Ivicu Dačića i estradne umetnike koji su nastupali na nekoliko izbornih konvencija. Ipak, "uvaženi gosti iz Beograda", kako su najavljeni od Socijalističke narodne partije nijesu poboljšali posjećenost skupova ni u Herceg-Novom ni u Kučima, a još manje u Zeti. A tamo je Predrag Bulatović pred mikrofonima i svekolikim okupljenim narodom rekao Dačiću: "Ivice, moramo otvoriti granicu da bi mogli poljoprivredni proizvodi da uđu u Srbiju, granicu koju je zatvorila crnogorska vlast", što je izazvalo bučne komentare u Zeti, koja ovih dana muku muči sa plasmanom ranog voća i povrća. Šta znači obećanje o otvaranju granice osim priznanja da je zatvorena isključivo radi pritiska na građane Crne Gore, jedan je od najčešćih komentara.
No, bez obzira na sve, Predrag Bulatović se nada u pobjedu svoje partije odnosno koalicije i u Podgorici i u Herceg-Novom, a potom u ubrzano raspisivanje republičkih izbora, na kojim će opet pobijediti i na kraju ustavnim sredstvima smijeniti predsjednika Đukanovića i definitivno odbraniti Crnu Goru, Srbiju i Jugoslaviju. Predrag Bulatović se poziva na patriotizam i crnogorsku tradiciju, a predsjednik Milo Đukanović je na sva ta zazivanja odgovorio riječima da je Momir Bulatović potrošen i da je Predrag pred Miloševićem pokazao kakav je Crnogorac.
U svakom slučaju, jasno je da su ovi izbori obračun između Đukanovića i Slobodana Miloševića. Na promotivnim skupovima Bulatovićeve koalicije sve je više Miloševićevih fotografija i sve se više njemu kliče, mada je prije nekoliko mjeseci SNP oštro optuživao crnogorsku policiju da pripadnici policije na njihovim skupovima podmeću Miloševićeve slike i ispisuju grafite njemu u čast. Istina, tada je reagovalo tzv. podgoričko krilo, da bi se stvari promijenile nakon dramatičnog odlučivanja o pravljenju koalicije sa JUL-om i radikalima. SNP tada poziva Miloševića da dođe u Crnu Goru, i u vrijeme pisanja ovog teksta potpuno je nejasno da li će se on tamo pojaviti do lokalnih izbora. Prema jednoj izjavi Zorana Žižića, Milošević se mogao pojaviti u Podgorici na završnoj konvenciji Bulatovićeve koalicije u srijedu uveče, ali kasnije je saopštio da neće doći prije izbora, mada je na špekulaciju da će doći u Murino, gdje će na mjestu pogibije nedužnih civila u NATO bombardovanju pokazati težinu izdaje crnogorske vlasti, rekao da je sasvim prirodno da tamo ode, ali da se ne zna kada će to biti.
Na svojim promocijama vladajuća koalicija priželjno referiše šta je sve urađeno i šta će se sve uraditi ubuduće. Rezultati ulaganja 20 miliona eura, pomoći evropske unije za ove izbore, vidljivi su, ali i pored tih rezultata utisak je da se oko izbora u koaliciji nikada nije prilježnije radilo. Nijedna izborna kampanja, međutim, nije teže im pala od ove, jer sada su izloženi napadima Bulatovićeve koalicije, liberala, albanskih partija, nekih komunističkih partija, pa i nezavisnih kandidata. Kakva će biti podjela oko 22.000 glasova u Herceg-Novom i oko 115.000 u Podgorici, ostaje da se vidi. SNP zasad nema ozbiljnijih prigovora na pripremu izbora, a Predrag Bulatović kaže da u Podgorici ima sigurnih 45.000 glasova, što garantuje pobjedu. Ukoliko ne osvojimo toliko, onda su izbori pokradeni, kategoričan je Bulatović, a sve se čuju poruke da ovog puta neće dozvoliti da ih pokrade Milo Đukanović. Uvjerenost vladajuće koalicije u pobjedu u obje opštine, čak takvu koja će im obezbjediti da sami formiraju vlast, ne popušta, a nakon svega što se u međuvremenu dogodilo najčešće pitanje koje se čuje jeste – hoće li se sve okončati mirno? S tim pitanjem građani izlaze na izbore poslije kojih, bez obzira na to ko pobijedi, u Crnoj Gori svakako neće biti isto.
Velizar Brajović
