Na
licu mesta: Budva
Atentat i posledice
Opsežnoj poteri koja je usledila posle pokušaja
ubistva predsednika SPO-a izmakla su četvorica napadača, ali oni su očito
u panici policiji ostavili dvojicu saučesnika i mnogo tragova i kuda oni
vode
"Teroristi
su stigli iz Beograda" dominantan je naslov informacije o privođenju
dvojice osumnjičenih atentatora na lidera Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića
istražnom sudiji Višeg suda u Podgorici Svetlani Vujanović. Naime,
dvojica privedenih, braća Ivan i Milan Lovrić, rođeni i nastanjeni u
Beogradu, kao i osumnjičeni bjegunci Vladimir Jovanović (1968) i Dušan
Spasojević (1968) iz Beograda su, a i dvojica zasad nepoznatih lica, čiji
detaljan opis ima crnogorska policija, sa područja su Beograda odnosno
Srbije, čime je potvrđena izjava Vuka Boškovića, pomoćnika ministra
crnogorske policije za javnu bezbjednost, da su atentatori na Vuka Draškovića
došli sa područja pomenute Republike. Vuk Bošković je tada rekao da je
policija identifikovala nalogodavce atentata kao i one koji su
atentatorima pružili logističku pomoć, ali za sada ta imena nijesu saopštena.
Štaviše crnogorska policija je od MUP-a Srbije zatražila da slobode liši
Jovanovića i Spasojevića kao i da identifikuje i takođe uhapsi dva
nepoznata lica čiji im je detaljan opis dostavila. Naredni dani, dakle,
trebalo bi da pokažu da li će iz Srbije stići odgovor na osnovu kojeg
će se zaključiti spremnost za saradnju sa Crnogorcima na ovom slučaju.
U svakom slučaju, ukoliko se i na sudu potvrdi da je crnogorska
policija razotkrila izvršioce, nalogodavce i pomagače neuspjelog
atentata na Vuka Draškovića, biće to značajan potez kojim se prekida
isuviše dugačak lanac nerasvijetljenih ubistava i pokušaja ubistava
koji sve jače steže prije svega Srbiju, a sada i Crnu Goru.
Atentat na Draškovića uslijedio je samo petnaest dana nakon surove
likvidacije Gorana Žugića, savjetnika za nacionalnu bezbijednost. Pucnji
u Budvi su do neslućenih razmjera naduvali ogorčenja građana Crne Gore,
koji su se suočili sa stravičnim saznanjem da terorizam i
nerasvijetljena ubistva snažno kucaju i na vrata Crne Gore. Sveopšti
osjećaj nesigurnosti munjevito se proširio Crnom Gorom, toliko i tako da
su se najedanput u veoma nezgodnoj poziciji našli svi nadležni državni
organi, a prije svega policija.
No iznenađenje je bilo potpuno i za Vuka Draškovića, koji je te noći
15. juna sam sjedio u dnevnoj sobi svog stana u budvanskom naselju
Podubovica. Radi se naime o jednospratnicama izgrađenim prije petnaestak
godina, sa novim stanovima namijenjenim tržištu, koje su u cugu
pokupovali Beograđani ili imućniji stanovnici Srbije, među njima i sam
Drašković. Nije riječ ni o kakvom elitnom i luksuznom naselju. Prije bi
se moglo reći da je tu ispod brda na nekih kilometar udaljenosti od obale
niklo naselje bogom dano za odmor u miru i hladovini prilično daleko od
gustog saobraćaja i poznate budvanske ljetnje gužve i cike. Do
podignutog naselja urađen je dobar put, a oko stanova podignut lijep
zeleni pojas.
MRAČNA
SOBA: Te večeri Vuk Drašković je, dakle, bio sam u kući a dnevnu
sobu je osvetljavao samo uključen televizor. Atentatori su se, na osnovu
dosad poznatih detalja, polako prikradali. Preskočili su metalnu ogradu,
provukli se kroz živu ogradu i obreli se na dvorišnoj terasi Draškovićevog
stana, tik ispred balkonskih vrata zaštićenih drvenim griljama čija su
leta bila u horizontalnom položaju. Sasvim je sigurno da su neko vrijeme
posmatrali žrtvu premišljajući kako da kroz rešetke otvora oko
sedam-osam centimetara izvrše svoj naum. Utisak je da su bili više nego
nestrpljivi, jer Drašković je od njih bio udaljen svega četiri metra, a
oni su se odlučili da nišane u glavu. Draškovića je nešto grickalo i,
prema njegovoj priči, u trenutku kada se pomjerio da dohvati nešto sa
stola čuo je pucanj, mada je korišćen prigušivač, i osjetio je nešto
vrelo po lijevom uhu. Drašković se bacio na pod i kotrljao prema
trpezariji i platformi gdje je bio siguran od kuršuma koji su se (ukupno
osam) zabijali u zidove i namještaj. Kada se našao na platformi i iza
velikog stuba, Drašković je bio potpuno zaštićen i čekao je dalji
razvoj događaja. Po prestanku pucnjave i pokušaju razvaljivanja grilja
(odvaljeno je četiri-pet letvica) čuo je šumove koji su mu stavili do
znanja da napadači bježe.
DRUGI HITAC: Teško je reći
koji je po redu ispaljeni metak okrznuo desnu Draškovićevu sljepoočnicu,
ali je najvjerovatnije da se radi o drugom hicu, koji je nakon ranjavanja
završio u zidu nedaleko od prvog. Neviđenu je sreću Drašković imao.
Prvi metak ga je pogodio u korijen lijevog uva, a stručnjaci kažu da je
mali okret glavom mogao doprinijeti da metak završi u malom mozgu. Drugi
je zakačio od desne obrve preko čitave sljepoočnice do iznad desnog
uha. Poderotinu su ljekari ušili sa šest kopči, a stručnjaci opet kažu
da su djelići milimetra odlučivali o kobnom ishodu. Prisebnost Draškovića
i grilje koje su ograničile manevarski prostor atentatorima doprinijeli
su da atentatori u panici ispale još šest metaka u prazno. Ko je nakon
lomljave grilja naredio da se akcija prekine vjerovatno će pokazati
istraga, tek samo tri-četiri minuta nakon pucnjave na licu mjesta se
obrela policija koju su alarmirale komšije. Atentatori su, kako je
utvrdila policija, trčeći pješačkom stazom otišli prema stanu
Vladimira Jovanovića zvanog Japanac u ulici Popa Jola Zeca 21, udaljenog
oko sto metara od Draškovićevog stana.
Očigledno
je neko od komšija, a radi se o Beograđanima, policiji skrenuo pažnju
da su neka lica tu utrčala nakon atentata na Draškovića, jer se već
sjutradan u 19.30 Vuk Bošković pojavio u studiju TV Crna Gora i
gledaocima Dnevnika saopštio da je policija razriješila sve –
identifikovali smo atentatore, pomagače, nalogodavce, raspolažemo sa
svim materijalnim dokazima.
PANIKA: Sudeći prema onome
kako su na snimku pokazani razbacani dokazi, očigledno je da su
atentatori bili u isuviše velikoj panici. Naime, u stanu Vladimira
Jovanovića pronađeni su djelovi odjeće koju je nosio jedan od napadača
tokom atentata, a i drugi predmeti nađeni u neredu dokazali su njihov
boravak u tom stanu. Stan je, naime, kako je saopštila policija, bio
mjesto okupljanja i dogovora po Jovanovićevom nalogu i organizaciji. U
neposrednoj blizini je stan koji su koristila braća Lovrići Ivan (1974)
i Milan (1981), a na putu do njega pronađene su medicinske rukavice,
gornji dio trenerke i pištolj marke "Pjetro Bereta" kalibra
7,65 milimetara sa prigušivačem izbrisanog fabričkog broja. Policija
tvrdi da je balističkim vještačenjem utvrđeno da su čaure i
projektili pronađeni na mjestu atentata ispaljeni iz tog oružja, a u
stanu Lovrića pronađen je još pištolj magnum 357 sa kutijom metaka,
bez dozvole za držanje i nošenje.
Policija je još utvrdila da su Draškovićevi napadači u više
navrata tokom maja i juna boravili u Budvi, i to u vrijeme kad je tamo
boravio Vuk Drašković, odnosno da su tražili pogodnu priliku da
realizuju svoj naum ili zadatak.
Za sada se ne zna tačno vrijeme i mjesto hapšenja Lovrića. Zna se,
međutim, da je policija munjevitom akcijom blokirala Budvu, da su
zatvoreni svi izlazi i da je u toj akciji, kako se nezvanično saznaje,
angažovano oko 3000 policajaca. Kako su takvu opsadu probili i da li su
probili Jovanović, Spasojević i ona dvojica neidentifikovanih, za sada
se ne zna. Ako nijesu mogli drumom, vjerovatno su otišli šumom pod
okriljem mraka, jer iznad je brdo obraslo šumom i rastinjem prilično
zgodno za bjekstvo i sakrivanje, a u tom pravcu je mreža lokalnih i
magistralnih puteva. No teško je vjerovati da su se mogli tako neopaženo
izvući, jer za potragu je bila angažovana i helikopterska jedinica
MUP-a, a poslije svega malo je vjerovatno da mještani ne bi prijavili
kretanje nepoznatih osoba. Najvjerovatnije je, međutim, da su imali tim
za izvlačenje, ali je opet nejasno kako se sa njima nisu izvukla braća
Lovrići. O tome za sada neće da govori niko iz crnogorske policije, jer
će po svoj prilici dalja istraga pokazati svakoga ko je s atentatom imao
dodira, a posebno one koji su bili logistika atentatorima.
Što se nalogodavaca tiče, tu Vuk i Danica Drašković nemaju dilema i
javno stavljaju do znanja da se nasilje i teror iz Beograda pokušava
preseliti u Crnu Goru. Ministar Maraš tvrdi da policija to neće
dozvoliti i da se upravo radi sve da to bude spriječeno, odnosno sasječeno
u korijenu.
Inače
crnogorska policija je na neki način priznala svoj dio krivice zbog
atentata na Draškovića. Odmah nakon atentata ministar Vukašin Maraš je
razriješio dužnosti načelnika Centra državne bezbjednosti u Baru Božidara
Lekića (centar pokriva Bar, Ulcinj i Budvu), te načelnika odeljenja DB-a
Budva Velizara Marovića. Smijenjeni su i načelnik CB-a za javnu
bezbjednost u Baru Predrag Ašanin i načelnik odeljenja javne
bezbjednosti u Budvi Rajko Kuljača, a ministar Maraš je tu kadrovsku
promjenu obrazložio riječima da nijesu učinili onoliko koliko su bili
dužni da urade da do atentata na Draškovića ne dođe. I sam Maraš je
izjavio da je zbog atentata na Draškovića svoju ostavku ponudio
premijeru Filipu Vujanovića, i da to čini zato što su ubistvo Gorana Žugića
i atentat na Draškovića demantovali njegovu tvrdnju da je policija svima
obezbijedila punu sigurnost, te da se zbog svega i on lično osjeća
odgovornim. Izjavu Maraša dopunjuje i Vuk Drašković u intervjuu
"Vremenu", u kome kaže da mu je Maraš prije nekoliko mjeseci
rekao da je u Crnoj Gori apsolutno bezbjedan i da nema potrebe da dovodi
lično obezbijeđenje. Drašković još dodaje da je on čak i primjećivao
prisustvo policijskog obezbjeđenja, ali da ne zna zašto ga nije bilo
kritične večeri.
VISOKA PAŽNJA: Tek, poslije
svega crnogorska policija je i zvanično i nezvanično stavila do znanja
da će pod lupu stavljati svakog sumnjivca na ulazu u Crnu Goru i da se
sloboda kretanja Crnom Gorom bez odobrenja crnogorske policije više neće
garantovati pripadnicima raznih službi iz zemlje, bez obzira na to kakve
značke nosili. No još nije objelodanjeno na osnovu čega takva
uvjeravanja cure, odnosno ima li to veze sa eventualnim saznanjima o
logističarima i nalogodavcima poslednjih terorističkih akata u crnoj
Gori. Što se konkretnog slučaja Drašković tiče, zvanična Crna Gora
mu je poklonila izuzetnu pažnju. Draškovića je nakon svega pazio
crnogorski vrh. Posjetili su ga predsjednik Milo Đukanović i premijer
Filip Vujanović, a ministar Vukašin Maraš je rekao da ne ide na
spavanje prije nego što provjeri da li je Vuk Drašković dobro i da li
je potpuno bezbjedan. Uznemireni građani su ipak malo odahnuli, ali se i
dalje pitaju je li moguće da je prijeteća spirala nasilja u Crnoj Gori
sasječena na samom startu.
Velizar Brajović
