| Mozaik |
Vreme broj 495, 1. jul 2000. |
|
�ilijet Greko, uspravna �ena Pod mese�evim zracima Peva�ica za koju su pesme pisali Sartr, Kami i
Prever, Koktoova glumica, ljubavnica Majlsa Dejvisa, ikona vremena
egzistencijalizma i crnih rolki, kada je Pariz jo� bio centar sveta, ovih
dana, u osmoj deceniji �ivota, peva u londonskom Barbicanu
Od kasnih �etrdesetih, pa u pedesetim i �ezdesetim njene plo�e su se
slu�ale na gramofonima u hiljadama jednosobnih stanova, a njeno lice je
ukra�avalo zidove hiljada potkrovlja. Ona je stvorila stil jedne
generacije, sa svojim kao ugalj crnim slapom duge, prave kose, kratkim �i�kama,
crnim ajlajnerom i tenom boje slonova�e. "Ti se izla�e� mese�evim
zracima, a ostali se izla�u sun�evim", rekao joj je Pikaso jednom
prilikom. Crni d�emperi i tri�etvrt pantalone upotpunili su izgled koji
je postao paradigma boemskog �ika. Njen glas nije bio manje mra�an. To
je bila Edit Pjaf sa elegancijom i femme
fatale aurom Marlen Ditrih, koja peva pesme koje su bile delom Kurt
Vajl, delom d�ez, a velikim delom francuska �ansona. Greko je bila uspe�na i kao glumica. Ranih pedesetih Holivud je uo�io
njen glamur, i ona se pojavila na filmu uz Orsona Velsa, Ingrid Bergman i
Erola Flina. Ali uloga Kraljice bahanatkinja, u ko�nu jaknu obu�ene
predvodnice bande u Koktoovom Orfeju
sa �anom Mareom, mo�da je njena najupe�atljivija i zaslu�eno naj�uvenija
uloga. Kokto je zasnovao taj lik na li�nosti same Greko. Iako je bila tek
u kasnim tinejd�erskim godinama kada je upoznala Sartra i Koktoa, Greko
je ve� imala hladnokrvnost mnogo starije osobe, prezir prema establi�mentu
i sklonost da se ne samo odupire svojim protivnicima ve� i da �esto
upotrebi pesnicu. "Bila sam veoma te�ka mlada osoba, i bila sam
veoma nasilna. Tukla sam se", prise�a se ona glasom koji zvu�i bar
dvadeset godina mla�e od njene 73 godine. "Kad se ispred vas na�e
neka glupa osoba ili neko ko je pomalo fa�ista, i kad osetite da re�i vi�e
nisu dovoljne, dobijete �elju da udarite. I ja sam to radila. I tako me
je Kokto zapazio." Protivljenje autoritarizmu u paru sa knji�evnim pedigreom tekstova
njenih pesama na�inilo je od nje zvezdu. Njen �ivot je bio ogledalo �ivota
Francuza kao nacije tokom i posle Drugog svetskog rata. Njen otac,
Korzikanac, napustio je porodi�ni dom u Dordonji kada je Greko bila dete,
a majka i sestra su odvedene u koncentracioni logor zbog aktivnosti u
Pokretu otpora kada je ona imala 15 godina. Godinu dana kasnije i Greko je
uhap�ena i provela je mesec dana u zatvorskoj �eliji koju je delila sa
tri prostitutke. Posle strogog vaspitanja u manastiru, bilo je to surovo
bu�enje. Po�to je pu�tena iz zatvora i po�to se na�la sama u Parizu, u dru�tvo
ju je uveo jedan prijatelj koji ju je upoznao sa Sartrom i njegovim
krugom. Sartr je u to vreme ve� bio kultni junak i, iako ve� u godinama,
brzo je postao njen prijatelj i mentor, zarobljen onim �to je izgledalo
kao uistinu slobodan duh. Njen duh je bio duh toga vremena, i u tome je le�ala
njena velika sre�a. Godine neposredno posle rata bile su godine osloba�anja
obuzdavanih emocija i frustracija, a centar ponovo prona�ene slobode bila
je oblast Sen �ermen de Pre na levoj obali Sene. Njeni kafei, barovi i no�ni
klubovi brzo su postali magnet za pisce, umetnike, muzi�are i filozofe.
"To je bilo potpuno �arobno", ka�e Greko. "Doga�ala se
sloboda i odjednom smo mogli da razgovaramo, da govorimo glasno i mogli
smo da hodamo ulicom a da ne moramo imati o�i na le�ima. Bili smo
slobodni, a biti slobodan najve�a je dragocenost u �ivotu." Kasnije je Sartr na Grekoovoj zasnovao lik peva�ice u svojoj trilogiji
Putevi slobode, ali najve�i
uticaj na njenu karijeru imala je njegova odluka da pi�e pesme za nju.
Daju�i joj tek zavr�enu pesmu pre nego �to je krenula na svoju prvu
turneju van Francuske, rekao joj je: "Izvoli � ovo �e ti biti paso�."
"I te pesme jesu bile moj paso�", sla�e se ona, "bile su
�itav moj �ivot." Sartr je do�ao na ideju da pi�e za Greko 1949.
godine, kada je ona zamoljena da peva na ponovnom otvaranju predratnog no�nog
kluba Le Boeuf sur le Toit.
Ranije je ve� pevala u klubu Tabou,
centru no�nog �ivota Sen �ermena, ali joj je bio potreban novi
materijal za otvaranje. Sartr joj je ponudio neke pesme i predlo�io da
kompozitor �ozef Kosma napi�e muziku. Greko i njene pesme postale su
senzacija, i tokom nekoliko narednih godina ona je snimala pesme koje su
pisali gotovo svi veliki pisci tog vremena. Ideja da tako cenjena imena
kao �to su Sartr, Kami i Prever mogu da pi�u tekstove za jednu �ansonjerku
izgledala je revolucionarno. Ali za Sartra je to bilo potpuno prirodno.
"Pisci drama pi�u za glumce", rekao je, "pa za�to neko ne
bi pisao pesme za peva�icu? Pisac �esto zaboravlja da re�i imaju
senzualnu lepotu. Glas Grekoove nas na to podse�a. Ne�an, topao i lak,
njen glas raspaljuje vatru re�i. Napisao sam te pesme zbog nje, i da bih
sa zadovoljstvom gledao kako moje re�i postaju drago kamenje." Ti stihovi su govorili o ljubavi, �ivotu, smrti i slobodi; ali, dok je
nekonformizam leve obale reflektovao ose�anja mnogih Francuza, neki su
bili zapanjeni kada su se ra�irile glasine o slobodnom �ivotu koji je
Greko vodila. "Ja sam druga�ija", rekla je Greko kasnije.
"Ro�ena sam slobodna i skandalozna. Nisam sujetna, ja sam ponosna, i
da, ja imam pravo da posedujem telo." Konzervativniji slojevi dru�tva
bili su jo� vi�e �okirani kada je Greko zapo�ela dugu vezu sa crncem
� Majlsom Dejvisom, koji tek �to je stigao u Pariz. "Jednostavno
smo se zaljubili. To je bila ljubav na prvi pogled", ka�e ona. Njena
hrabrost je doprinela da se njena slava ra�iri, jer se usprotivila
predrasudama pljuju�i u ruku �efa restorana koji je odbio da uslu�i nju
i Dejvisa. Njeni tekstopisci su isticali njenu sklonost ka skandalima, i numere
kao �to su Deshabillez- moi
(Svucite me) i Je Hais les Dimanches
(Mrzim nedelje) postale su njen za�titni znak, uz klasike kao �to je L�Eternel
Feminin (Ve�na �enstvenost) i Preverova pesma Les
Feuilles Mortes (Uvelo li��e). Krajem pedesetih, kada se Gensbur ponudio da pi�e za nju, ona je ve�
bila me�unarodna zvezda. Njih dvoje su oti�li na ve�eru i narednog dana
Gensbur je do�ao na njena vrata sa La
Javanaise � pesmom koja je sada toliko ukorenjena u francusku
kulturu da je u�e deca u �koli. Gensbur je nastavio da pi�e mnoge pesme
za nju i, uprkos pojavi Beatlesa
i "je, je" buma, Greko je ostala nacionalna heroina. Èetrdeset godina kasnije ona je jo� duboko po�tovana �
koliko zbog svojih pesama toliko i zbog svojih stavova. I to je deo njenog
upornog apela. Sartra je inspirisao nezavisan duh i �ena koja se nije
bojala da �ivi svoj �ivot onako kako �eli. "Je
suis une femme debout (Ja sam uspravna �ena)", ka�e ona.
"Ja ne gubim dostojanstvo". (The Guardian) |