Karte su izme�ane
"Oti�ao sam tamo s namerom da nau�im jezik, da posmatram ljude i da ne budem mnogo nervozan. To mi je uglavnom i po�lo za rukom"
Vule �uri�, pisac tri
zapa�ene knjige pri�a, vratio se u Jugoslaviju posle godine koju je, zahvaljuju�i
stipendiji Me�unarodnog parlamenta pisaca, proveo sa suprugom u Italiji. �etvrta zbirka
pri�a duga�kog naslova Tihi skoro nenametljivi prelazi u romantizam trebalo bi da
se do ovogodi�njeg Sajma knjiga pojavi u knji�arama, a do kraja godine i njegov prvi
roman Blagi dani zatim pro�u, koji je napisao u Italiji. O utiscima koje nosi iz
Italije, o utiscima povratka i budu�im planovima razgovaramo na jednoj terasi skrivenoj u
lavirintu ulica pan�eva�kog Streli�ta, dok nam iznad glava, u niskom letu, prele�u
avioni nimalo nalik Mister Noovom pajperu.
"VREME": Dakle, gde si bio poslednjih godinu dana i �ta si tamo radio?
Bio sam u Pontederi, najru�nijem gradu u najljep�em kraju Italije, kako ka�u. To je industrijski grad na pola puta izme�u Pize i Firence, dva grada �iji stanovnici ne mogu jedni druge da smisle, od fudbala pa nadalje, pa je Pontedera kroz istoriju stalno trpila �amare i od jednih i od drugih, i stalno je ru�ena i razarana od Pizanaca, Fjorentinaca, �vaba, Amerikanaca, tako da mi je ta pozicija kr�me, ili kioska, nasred puta bila dobro poznata. Oti�ao sam tamo s namerom da nau�im jezik, da posmatram ljude i da ne budem mnogo nervozan. To mi je uglavnom i po�lo za rukom. Bla�en osje�aj je kada ujutru ustane�, popije� kafu, sjedne� za kompjuter i pi�e�, bez ikakvih drugih optere�enja i obaveza. Upoznavao sam zemlju, razgovarao sa ljudima, u�estvovao u debatama i, evo, napisao sam i svoj prvi roman. Naslov romana je Blagi dani zatim pro�u, �to je jedna re�enica iz Dnevnika o �arnojevi�u, i on je, ako tako mogu da ka�em, poluautobiografski.
''Toskansko nebo sti�ava i uljuljkuje varvare'', pisao je Crnjanski, obavezan vodi� kroz Toskanu, i jedna od va�nih referenci u tvom pisanju. Jesi li i ti imao ose�aj da tamo vu�e� za sobom sve na�e ''Gogoljeve bednike''?
Pizu i okolinu sam upoznavao upore�uju�i ih sa re�enicama i zarezima Crnjanskog. On je Toskanu gledao i do�ivljavao imaju�i stra�no iskustvo Prvog svjetskog rata iza sebe. Ja sam opet iza sebe imao i Crnjanskog i sopstveno iskustvo ratova, zaklju�no sa 74 dana bombardovanja. Dok sam posmatrao ljude tamo, na isti na�in kao �to ih i ovdje gledam, razmi�ljao sam o tome kakvu bih pri�u o njima za njih mogao da napi�em. �ta je to neobi�no kod njih �to bi se dodatno moglo oneobi�iti i pretvoriti u knji�evnost. I shvatio sam da ako ikad ne�to napi�em o Italiji to mora biti na italijanskom. Moji utisci o Italiji svode se na onaj pateti�ni iskaz da su Italijani sinovi Sunca. Uz to, oni su jako eroti�an narod. Postoji u Italiji jedna veselost koja �ovjeku poma�e da bude stranac. Mi tamo za godinu dana nikakvu neprijatnost nismo do�ivjeli, a kada smo se vratili primjetio sam da ovdje postoje ljudi kojima Kinezi smetaju, �to me jako pla�i. U Italiji sam ponovo, na italijanskom, �itao Malapartea. U njegovoj knjizi Ko�a citirana je naredba upu�ena italijanskim vojnicima posle kapitulacije '43: "Hrabro i dostojanstveno, bacite zastave i oru�je i predajte se prvome koji nai�e." Mi znamo samo za govor majora Gavrilovi�a. A s druge strane, mi nismo ni imali kome da se predamo, jer nas niko stvarno nije ni htio za zarobljenika.
Vratio si se u zemlju na po�etku izborne kampanje koja dodatno politizuje ionako do krajnosti ispolitizovan kulturni �ivot. Ovde se stvar postavlja tako da ovi izbori i nisu politi�ki, ve� civilizacijski izbor.
Vjerovatno postoji razlika izme�u prvih vi�estrana�kih izbora od prije deset godina i ovih sad. Da se radi o odsudnim izborima nametnuto je sa obe strane, a o�ito je da ovdje postoje dvije strane. Ali ne postoje dvije Srbije. Ili dvije Jugoslavije � a eto, pristali smo sve vi�e da govorimo o Srbiji kao da onaj drugi dio Jugoslavije vi�e nije sa nama. S jedne strane svi govore o te dvije strane, a sa druge ja to ne vidim hodaju�i ulicama ovda�njih gradova, gledaju�i televizijske stanice, �itaju�i novine. Svi se pona�aju kao da se sve ovo de�ava nekom drugom. Jednom je Radoslav Petkovi� napisao da se o svakoj knjizi mo�e napisati i da je dobra i da je lo�a, i da se to vrlo lako mo�e dokazati. Kad ovo ka�em ja se ne postavljam kao neko ko je iznad situacije, nego govorim kao neko sa margine. A ta margina se sve vi�e ispostavlja kao ogromna prednost. Cijela stvarnost je ispolitizovana do te mjere da se to vi�e i ne primje�uje. �ak i sam pojam politike je ispolitizovan, ako me razumije�.
Postoji li i na margini ono �to se naziva odgovornost intelektualca.
�ini mi se da su, pored toga �to su obilje�ene karte, toliko i promije�ane da se vi�e i ne zna ko je koje karte obilje�io. Ma na kojoj strani ovog na�eg politi�kog �ivota se nalazio, rije� odgovornost je izgubila svoje pravo zna�enje. Ali da skratimo tu pri�u o odgovornosti, stranama, anga�manu i izborima. Ne znam da li se to dogodilo u zadnjih deset, �ezdeset ili sedamsto godina, ali sve mi se �ini da je osnovni problem u tome da ovdje ima premalo ljudi koji vole svoju zemlju. I mnoge stvari koje su nam se desile, i koje �e nam se tek desiti, de�avaju se zbog toga. Sreo sam u poslednjih godinu dana mnogo ljudi iz razli�itih zemalja koji su �e��i od bilo kog na�eg opozicionara kada pri�aju o politi�kom sistemu u njihovim zemljama, ali ni u jednom trenutku sama njihova zemlja nije dolazila u pitanje. Ona je bila iznad, ili ispod svega. Pada mi na pamet naslov jedne knjige �ija je zemlja na kojoj stojite, i to pitanje mi se danas �ini umjesnim. Meni su jednom kada sam bio mali da bi mi prekinuli �tucanje postavili pitanje: "Za�to si ti krao u samoposluzi?" Ja sam znao da nisam krao, ali �tucanje je prestalo iz straha �to sam se duboko upitao da li sam ja zaista ukrao. Sve to, naravno, nema veze sa �upljom pri�om o tome ko kome duguje � domovina tebi ili ti njoj. Sve je puno jednostavnije nego �to izgleda. Nastaniv�i se u Italiji posta sam jo� ve�i navija� na�e zemlje, naravno ne u fudbalskom ili politi�kom smislu. Moj boravak u Italiji, poslije Sarajeva, studentskih demonstracija, bombardovanja, u�inio je da zadobijem jo� jednu dodatnu subjektivnost. Ina�e, previ�e je tih subjektivno-pateti�nih stvari premazano preko moje ko�e i mojih misli. Ni sam ne znam vi�e kakvog je ukusa ta pati�panja, znam samo da je sve deblja, i da zbog toga mo�e lako da se sroza.
Kakvi su ti planovi?
Uskoro se vra�am u Italiju, i bi�u uklju�en u dva projekta. Jedna stvar je fondacija Portofranco, osnovana prije dvije godine, koja se bavi promovisanjem kultura zemalja �iji emigranti �ive u Toskani. Kod njih je multietni�nost vrlo u modi, i izme�u estradnog i su�tinskog rabljenja tog pojma, mislim da oni to rade su�tinski. Organizuju se brojni ljetnji kampusi, me�u kojima i oni koji se bave knji�evno��u. Druga stvar je konkretnija. U Pontederi postoji grupa ljudi koja je obezbijedila novac za pokretanje jedne izdava�ke ku�e u kojoj �ele da pokrenu biblioteku posve�enu savremenim balkanskim knji�evnostima. Njima je stalo da poka�u da u Jugoslaviji, osim truba�a, fudbalera koji dobro izvode slobodne udarce i nekih sumnjivih kolumnista, ima i pisaca koji dobro rade to �to rade, samo �to nisu u mogu�nosti da im to postane posao.
Neboj�a Gruji�i�
Dampir u akciji
U Italiji se prije dva-tri mjeseca u poznatoj Bonelijevoj ediciji pojavio strip pod nazivom Dampir, koji mi je jednog dana moj italijanski prijatelj donio i rekao, evo jo� ne�to o Srbiji i Jugoslaviji. Oni su napravili strip �ija se radnja de�ava na balkanskim ratnim �ari�tima, a glavni junak je Dampir, sin �ene i vampira. To je jedno pravo zame�ateljstvo svega i sva�ega � vampiri jedu ranjenike u sarajevskoj bolnici i sli�no. Ratnici Srbi se zovu Miklo�, Jano�, Zoltan. Tako da smo mi danas za Italijane � Dampir, Bregovi�, Kusturica, Mihajlovi� i Biljana Srbljanovi�. Niko vi�e.
