Alternativni sajam i okrugli jubilej:
Dugi dvadeseti vek

U četvrtak, dvadeset sedmog oktobra, u Centru za kulturnu dekontaminaciju svečano je obeležen četrdeseti rođendan Biblioteke XX vek. Posebno iznenađenje bilo je prigodno predstavljanje dvestote knjige objavljene u ediciji

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane – tako bi se čovjek mogao našaliti na učestale komentare izdavača sa ovogodišnjeg Sajma knjige (onog velikog) da je posjetilaca bilo (mnogo) manje nego ranijih godina, a u svjetlu činjenice da je na Međunarodnom sajmu Biblioteke XX vek, koji se već tradicionalno (da iskoristimo tu frazu) održava u vrijeme velikog Sajma knjige "kao neka vrsta njegovog nezvanog dodatka i parodijske replike" (Dubravka Stojanović) gužva bila veća negoli u prethodne tri godine. Posljednjeg oktobarskog četvrtka već se, evo, četvrtu godinu zaredom, poštovaoci, čitaoci, autori, prevodioci, saradnici Ivana Čolovića i Biblioteke XX vek okupljaju u CZKD, no 2011. godina za Biblioteku XX vek je unekoliko posebna, pa nije ni čudno da je ovaj put posjetilaca bilo više nego obično.

USPRKOS RUŽNOM DOBU: Biblioteka XX vek ove godine, naime, slavi četrdeseti rođendan. Nije takav jubilej šala ni za veće i stabilnije kulture, a kamoli za ovdašnju u kojoj su četiri posljednje decenije upravo na polovici presječene ratnom cezurom. Četrdeset godina je ružno doba, veli Meša Selimović, u onoj čuvenoj meditaciji s početka romana Derviš i smrt, jer je čovjek još uvijek dovoljno mlad da bi imao snove, a već je prestar da bi ih ostvarivao. Ono što (je) vrijedi(lo) za Ahmeda Nurudina ne vrijedi, srećom, za sve ljudi, a ni za sve projekte. U vremenu u kojem projekti najčešće ne traju ni četrdeset mjeseci, pravi je podvig dovesti jednu ediciju do četrdesetog rođendana. Uspjelo je to Ivanu Čoloviću, šefu Biblioteku XX vek, čovjeku s kojim se ona, evo već četiri decenije, s pravom identifikuje. A koliko je zapravo ispravna ta identifikacija najbolje dokazuje najnovija knjige objavljena u Biblioteci XX vek i predstavljena upravo na proslavi četrdesetog rođendana. Riječ je o 200. po redu knjizi u ediciji; napisala ju je Dubravka Stojanović. Knjiga nosi naslov Noga u vratima, uz podnaslov Prilozi za političku biografiju Biblioteke XX vek.

NADŽIVETI (TUĐI) VEK: Pišući nedavno recenziju za knjigu Miroslave Malešević Ima li nacija na planeti Ribok? (koja nije objavljena u Biblioteci XX vek, ali bi se tematikom, senzibilitetom, pa i formatom, u nju mogla sasvim prirodno uklopiti), upravo je Ivan Čolović kazao kako, parafraziram, dobra nefikcijska literatura često može bolje držati pažnju čitaoca od nekog beletrističkog djela. Dokazuje to i knjiga Dubravke Stojanović Noga u vratima. Podijeljena na četiri poglavlja ona prati četiri glavne faze u istoriji Biblioteke XX vek: od pokretanja unutar Narodnog univerziteta "Braća Stamenković" i afere s knjigom Dobrice Ćosića Moć i strepnje preko nalaženja okrilja u Dugi, BIGZ-u i Prosveti te ulaska u čudesni svijet privatluka baš nekako uoči ratnog raspada SFRJ do ove (dosad) posljednje decenije Biblioteke XX vek, odnosno prve decenije u kojoj je ona, na specifičan način, nadživjela svoje ime. Već izgrađenim stilom pisanja o "istoriji sadašnjosti", Dubravka Stojanović ispisuje napeto i zanimljivo štivo u kojem, kao i u bibliografiji Biblioteke XX vek, susrećemo i Miroslava Krležu i Dobricu Ćosića, ali i Slavoja Žižeka i Mariju Todorovu. Čitajući Nogu u vratima saznaćemo da su se u Jugoslaviji knjige iz Biblioteke XX vek prodavale i u tiražima od po petnaest hiljada primjeraka. Izuzetno je zanimljiva i anegdota o nesporazumu koji su u prvoj polovini sedamdesetih imali Ivan Čolović i Predrag Golubović-Pižon, naročito u kontekstu nesporazuma koji je poslužio jednom drugom Pigeonu za značajnu participaciju u hajci na Kiša i njegovu Grobnicu za Borisa Davidoviča. Noga u vratima ima i poseban dodatak – bibliografiju Biblioteke XX vek koju je priredila Milena Marković.

TRADICIONALNA TOMBOLA: Već je i ova knjiga sama po sebi mogla biti dovoljan razlog za svečarsko okupljanje. Tu je, međutim, bilo još par nekoliko svježe objavljenih knjiga: od Kulture i globalizacije Ardžuna Apaduraja, jednog od niza autora koje je upravo Biblioteka XX vek uvela u naš jezik i našu kulturu do Duge senke prošlosti Alaide Asman. Na Čolovićevom sajmu bili su, kao i uvijek, prisutni mnogi autori Biblioteke XX vek uključujući i one naročito plodne kakvi su Ranko Bugarski i Teofil Pančić, kao i prevodioci, saradnici i drugi jataci. Svi su oni na poklon dobili numerisane primjerke Noge u vratima; oni su, uz sve prisutne, također mogli i kupiti knjige Biblioteke XX vek po specijalnoj sajamskoj cijeni (što su mnogi i učinili). Oni koji su se odlučili uzdati u sreću, igrali su tombolu koja je također već postala tradicionalna. Dobitne tikete ove su godine izvlačili Miloš Vasić i Tatjana Tagirov. Sve u svemu, Biblioteka XX vek na rođendanu se pokazala kao prilično živahan četrdesetogodišnjak, a u skladu sa Cosmo-poučkom da su u dvadeset i prvom stoljeće četrdesete zapravo nove tridesete, u budućnosti bi mogla biti i još živahnija.

Muharem Bazdulj