Visoki savet sudstva:
Tajne naknadnih zapisnika

Iako u ostavci sudije Milimira Lukića, podnesenoj 23. novembra prošle godine, jasno stoji da se krši Poslovnik VSS-a, jer do toga dana nije izrađen, niti je usvojen ijedan zapisnik sa bilo koje od održanih sednica VSS-a, zapisnici su se ovih dana pojavili i više od bilo čega dosad pokazuju svu bedu reforme pravosuđa

Visoki savjet sudstva sa svog je Olimpa poslao zaključak da njegov rad u nepotpunom sastavu ne dovodi u pitanje zakonitost rada i odlučivanja, jer odluke donose većinom glasova. Bilo ih je devet toga datuma, 16. januara (par dana kasnije izabrali su predstavnika apelacionih sudova, demokratski, između dva kandidata; rezultat je pravosudna čaršija vrlo pouzdano danima predviđala). I dalje, međutim, nemaju većinu sudaca u VSS-u; novi član zamijenio je Milimira Lukića, koji je dao ostavku (o kojoj se nije raspravljalo), ali ostaje upražnjeno mjesto suca Blagoja Jakšića, koji je od 24. septembra prošle godine u pritvoru zbog navodnog krivičnog djela počinjenog prije više od deset godina.

Veleumni zaključak ništa nije moglo pokolebati: niti upozorenja iz Evropske unije o nelegitimnosti VSS-a, niti zahtjev ovdašnje delegacije Evropske komisije da se zastane s preispitivanjem predmeta nereizabranih sudaca, niti povelik i vrlo detaljan i utemeljen izvještaj zaštitnika građana Saše Jankovića, o kojem će raspravljati kad ga službeno dobiju; eno im ga na internet stranici zaštitnika građana već deset dana!

ZAPISNICI, TAJNE: Zanimljiva je i stvar sa zapisnicima sa sjednica VSS-a. Društvo sudija, usprkos nalogu povjerenika za dostupnost informacija Rodoljuba Šabića VSS-u, do danas nije dobilo niti jedan jedini zapisnik. Zaobilaznim putem se ipak ovih dana pojavio jedan broj zapisnika sa prošlogodišnjih sjednica. Međutim: u ostavci suca Milimira Lukića, podnesenoj 23. novembra prošle godine, jasno stoji da je jedan od razloga za ostavku i taj što se krši Poslovnik tog organa, te da "do danas (23. novembra, op.T.T.) nije izrađen, niti je usvojen ijedan zapisnik, sa bilo koje od održanih sednica VSS-a".

No, bili su vrijedni na sudskom Olimpu, pa je pred javnošću – makar i ovako okašnjelo – vidljivo kako su radili oni koji bi trebali štititi zakonitost i vjeru u pravosuđe.

U nastavku 8. sjednice VSS-a, 22. jula prošle godine (još su bili u punom sastavu), raspravljano je o snimanju toka sjednice ili vođenju stenograma; to je, naime, obaveza propisana samim Poslovnikom o radu VSS-a. Predsjednica VSS-a Nata Mesarović, prema zapisniku, kaže da ne postoji obaveza snimanja ili stenografiranja, da je vijećanje i glasanje u svakom slučaju tajno, a "pored toga, ukoliko bi postojao snimak, mogao bi da bude dostupan javnosti". Potom se glasa o pitanju: "Ko smatra da je obaveza da se tonski snima sednica Saveta?". Šest članova VSS-a – svi sudije – glasaju za snimanje, pet preostalih – onih po funkciji, Mesarovićeva, ministarka pravde Snežana Malović, predsjednik parlamentarnog Odbora za pravosuđe Boško Ristić, kao i advokat Dejan Ćirić, predstavnik pravnih fakulteta Predrag Dimitrijević – glasaju protiv. Slijedi zapisnička drama: Boško Ristić kaže da, ako Mesarovićeva dozvoli snimanje sjednice "neće učestvovati u daljem radu, da će napustiti sednicu, kao i da će štititi svoja ustavna prava, ističući da mu se na ovaj način onemogućava da glasa i iznosi svoje mišljenje".

Presuđuje Nata Mesarović: neće se snimati sjednice, s obzirom na to da je vijećanje i glasanje tajno, kao da im se sjednice samo od toga sastoje: argumentacija zašto se neki prigovor nereizabranog suca prihvaća ili ne, trebala bi biti javna.

ČIJE JE KANABE: Ima i dalje: danas uhapšeni Jakšić se polovinom augusta (9. sjednica) žali na pritiske koje trpi u svom radu u VSS-u, među ostalim, i zbog poziva na razgovore u Ministarstvu. Ministarka Malović to demantira, a Nata Mesarović kaže da ona sve razgovore obavlja u službenim prostorijama VSS-a ili Vrhovnog kasacionog suda. Onda domeće da razgovara u svojoj funkciji sa svima zainteresiranima, i sa premijerom, i predsjednikom i predsjednikom Ustavnog suda "s tim što uvek iznese stav tako da nema razloga da se ne ode na sastanak i da se kaže stav o određenoj pravnoj situaciji ili događaju, ali koji nije uticaj i vezan za pojedinačni slučaj". Nejasno je: dolaze li Mirko Cvetković i Boris Tadić njoj u kabinet – reče da ne mrda s dvije službene adrese – ili ipak ona odlazi k njima?

Tek je s obavezom koju su preuzeli članovi VSS-a da neće glasati u preispitivanju slučajeva nereizabranih sudaca oni koji su sudjelovali u prvom postupku iz zapisnika vidljiv cirkus. Predsjednica VSS-a kaže da je dva tjedna prije sjednice bila na sastanku u Vladi Srbije i da je premijer Cvetković "istakao da je država preuzela obavezu da se članovi prvog sastava po funkciji uzdrže prilikom glasanja", iako smatra da je uzdržavanje "lični čin"; isto misli i ministarka Malović, dok Boško Ristić – govoreći o tome da su pravila postupka preispitivanja reizbora usuglašavani s delegacijom EK (Vensanom Dežerom) – kaže da je to "pritisak" na VSS, ali da je svjestan obaveze koju je država preuzela, kao i da "sebe smatra odgovornim u vršenju javne funkcije koja mu je poverena, te će u svakom slučaju odlučivati da li će se uzdržati od glasanja ili ne".

Danas svi tvrde da takvu obavezu nikad preuzeli nisu.

Ako se u – do kraja novembra neizrađenim i neusvojenim zapisnicima sa sjednica VSS-a – nalazi ovoliko brljotina, jasno je zašto im je stalo da njihovo sastančenje bude tajno i da nema snimanja ni stenograma, čak ni za one koji će doći nakon njih.

Uz sve ostalo, i ovo su razlozi zašto je jedino, od ministarke i njenog glasnogovornika Slobodana Homena i kompletnog sastava VSS-a ostavka – ili smjena? – jedina mogućnost da se spasi bar nešto od reforme pravosuđa, ako je još ičega za spašavanje ostalo.

Tatjana Tagirov