Odlazeća vlada protiv nezavisnog sudstva:
Uredbom protiv radnika

Odlazeća vlade Srbije donijela je Uredbu o evidentiranju dospjelih neizmirenih obaveza društvenih preduzeća, koja je na snagu stupila 31. marta. Njome je – suprotno međunarodnim konvencijama i presudama.

Međunarodnog suda za ljudska prava u Strasburu, praktično na neodređeno vrijeme suspendirala izvršenja pravomoćnih i izvršnih sudskih odluka. Ali ne samo to: njome su suspendirani i sudovi i navodna odvojenost izvršne od sudske vlasti.

Prema toj Uredbi, radnici koji već imaju izvršnu presudu temeljem koje im društveno (javno) poduzeće treba isplatiti dug, sad imaju rok od četiri mjeseca da to prijave Agenciji za privatizaciju. Traže se podaci o povjeriocu i dužniku, iznosu duga, presudi i datumu njene pravomoćnosti, broj i datum odluke Ustavnog suda ako ona postoji, broj i datum predstavke Evropskom sudu za ljudska prava ako ona postoji i još razne kopije i potvrde. Nakon toga, kaže Uredba, slijedi evidentiranje i obrada podataka iz prijava i dokumentacije, te će Agencija za privatizaciju napraviti izvještaj o ukupnom iznosu evidentiranih obveza javnih poduzeća, kao i "po pojedinim dužnicima".

O tome će Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja informirati vladu u roku od dva mjeseca (nakon proteka četiri mjeseca i vjerojatno još nekog mjeseca potrebnog za "evidentiranje"), te će i predložiti "odgovarajući propis za izmirenje tih obaveza".

Ovdje treba dodati još i 15 dana koji su ostavljeni ministru ekonomije da pravilnikom propiše "obrazac prijave, kao i način dostavljanja prijave".

Svi ti uredbom ustanovljeni rokovi znače dodatnu odgodu plaćanja onoga što društvena poduzeća duguju radnicima (uglavnom neisplaćene plaće) najmanje do kraja godine, a vjerojatno i duže od toga, jer nije za vjerovati da će novoustanovljena vlada i novi ministar za ekonomiju i regionalni razvoj baš taj problem prvi staviti na stol.

Na sve ovo su reagirali tek Društvo sudija Srbije i Sindikat pravosuđa Srbije, koji naglašavaju da je Međunarodni sud za ljudska prava u brojnim presudama zaključio da je neizvršavanje od strane Srbije pravomoćnih i izvršnih sudskih odluka donesenih u korist radnika "dobro ustanovljena sudska praksa", te od Srbije presudama zahtijeva da plati nematerijalnu štetu zbog dužine postupka izvršenja, materijalnu štetu i troškove dosuđene presudama domaćih sudova.

Vlada Mirka Cvetkovića je na odlasku napravila ono što joj nije uspjelo prije tri godine, kad je državni sekretar Ministarstva ekonomije najprije uputstvo da se ne izvršavaju izvršne presude o plaćanju dugova radnicima (jer je i tad argument bio da bi brojna poduzeća, ako isplate radnike, mogla staviti lokot na svoja vrata) uputio Ministarstvu pravde. Državni sekretar tog ministarstva, Slobodan Homen, potom je uputstvo proslijedio tadašnjem vrhovnom sudu, a njegova tadašnja predsjednica – danas predsjednica Vrhovnog kasacionog suda i Visokog savjeta pravosuđa Nata Mesarović – proslijedila nižim sudovima. Poslije su tumačili da je Ministarstvo pravde u svemu bilo tek "poštanska" instanca, dok je Vrhovni sud objašnjavao da je tek s uputstvom htio upoznati sudije. Da ne sude u neznanju.

I ovoga puta – sada Uredba – proslijeđena je iz najvišeg nižim sudovima, usprkos tome što već imamo i stav Ustavnog suda o izvršenju izvršnih presuda, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog kasacionog suda da se izvršni postupci koji se odnose na naplatu novčanih potraživanja iz radnog odnosa protiv dužnika (subjekata privatizacije u restrukturiranju) neće prekidati, a prekinuti postupci će se nastaviti i okončati. Ako se pravno shvaćanje (obvezujuće) odnosi na privatizirana poduzeća, odnosi se i na javna poduzeća, koja su u vlasništvu države.

Sad treba sačekati "odjeke i reagovanja" na ovaj nasrtaj odlazeće izvršne vlasti na nezavisnost sudstva iz samih sudova. Ustav i zakoni u Srbiji su, bar proklamirano, iznad uredbi, te sudovima nitko ne bi smio niti mogao zabraniti izvršavanje pravomoćnih presuda. Pogotovo ne uoči starta rada privatnih izvršitelja koji građane neće štedjeti otimanja novca i imovine u slučaju kad su dužni bilo kome (pa i državi), pogotovo ne ovako kako bahata vlast štiti svoja gubitaška poduzeća, kršeći sve norme međunarodnog i domaćeg prava što nas je dosad koštalo silnih stotina hiljada eura dosuđenih u Evropskom sudu za ljudska prava kojem je, inače, najveći broj predstavki podnešen upravo zbog dugog trajanja postupka i neizvršenja pravomoćnih presuda sudova u Srbiji.

T. Tagirov