In memoriam – Zlatko Crnković (1931–2013):
Odlazak Prevodioca i Urednika

Kada nešto pamtiš oduvijek, bio to stvor, stvar ili Daruvar, čini ti se da je to i zauvijek. Za moju generaciju (1967), biblioteka gotovo isključivo romana Hit ima tu neku onostranost, vječnost, neuništivost. Dvije raznobojne linije provučene preko naslovnice, hrpta i poleđine činile su regale jugoslavenskih domaćinstava veselijim, posebno zato jer su im društvo uglavnom pravili jednobojni klasici koji su se, ah zlatna vremena!, kupovali i na kredit. Drečavije od tih knjiga bile su samo, u obrnute boje daždevnjaka – puno žute malo crne – opremljene knjige biblioteke itd, koja je objavljivala priče, eseje, poeziju... Obje biblioteke je uređivao Zlatko Crnković, a dizajnirao Alfred Pal. Zajedno su, osim spomenute dvije, radili i biblioteku Evergrin, sve u okviru zagrebačkog Znanja. Premda biblioteke – za razliku od rukopisa – i te kako dobro gore, njihove knjige će ostati, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što su ih čitatelji voljeli, kupovali, poklanjali, čuvali... Nikada nitko nije izračunao ukupnu nakladu svih tih biblioteka, ali spomenimo da su u biblioteci Hit za Crnkovićeva urednikovanja objavljena 242 naslova u 255 knjiga, u itd-u 150, dok je za Evergrin to teško reći jer se radilo o biblioteci koja je u svojih 185 naslova ponavljala hitove prethodne dvije pa im još dodavala pokoji novi naslov. U okviru Algoritmove biblioteke Zlatko Crnković vam predstavlja objavljena su još 72 naslova, a s francuskog, ruskog, engleskog i njemačkog Crnković, kojemu je prevoditeljski rad bio draži od uredničkog, preveo je 168 naslova!

Nakon ove terapije brojevima koji izazivaju poštovanje i vrtoglavicu, vratimo se ljudima. U četvrtak 6. 11. sam, iznerviran diverzijama fotoshopa koji je odbio otisnuti umjetnički unakarađene novčanice eura za naslovnicu nove knjige Slavoja Žižeka i Srećka Horvata, uletio u urede Algoritma, kada me pitala kolegica: Ideš li Zlatku na sprovod?

Šok je bio potpun. Nisam se čuo sa Zlatkom Crnkovićem duže vrijeme, naravno da sam pomislio desetak dana prije da bih ga mogao zvrcnuti, ali mi u prvi mah nije bilo jasno kako do mene nije stigla vijest o njegovoj smrti. Tren poslije mi je sve bilo jasno: pokojnikova želja, tako sukladna s njegovim skromnim karakterom, očito je bila da sve ostane u najužem, obiteljskom krugu. Nisam otišao na sprovod, nego na radio gdje sam imao dogovoren termin, pa tamo govorio i o Zlatku Crnkoviću.

Upoznao sam ga u uredima Algoritma, reagirao je kao da je to njemu, a ne meni čast. Njegova skromnost mi je ponekad išla na živce, više je volio slušati nego pričati, a ja sam bio onaj koji je htio ispitivati. Nenametljivom i pristojnom, izrazito nekonfliktnom, kao i svakom uredniku sa stažom, a njemu posebno, više mu je bilo stalo do knjiga nego do ljudi. Vjerojatno su stresovi uredničkog posla pomogli da zaradi prijevremenu penziju, dijabetes i čir.

Kao urednik objavljivao je knjige koje je smatrao barem dobrim, ali svakako potrebnim. Prevodio je pak samo one za koje je imao osobni afinitet. Njegov urednički program je sažet u nazivu biblioteke Hit – dobra i komunikativna literatura. Kada je pokrenuo biblioteku Hit 1969. godine, njezin je naziv bio inovativan i, zbog svog anglizma, provokativan jer je očito računao s – u socijalizmu uvijek strogo kontroliranim i dvojbenim – tržištem. Crnkovićev njegovan i liberalan ukus, formiran na studijima engleskog i njemačkog u Zagrebu, i američke književnosti na Berkeleyju, u jugoslavenski je socijalizam pored niza suvremenih velikih autora i klasika uveo na velika vrata i tzv. trivijalne žanrove: ljubavne romane, krimiće, erotske romane. Neki naslovi Hita su čak graničili s pornografijom (knjige Suzane Rog alias Zvonimira Majdaka). Biblioteka Hit, po kojoj će kao urednik ostati zapamćen, u kolima od po šest knjiga objavljivala je na početku jednog jugoslavenskog autora, e da bi vremenom došla do omjera 3:3. Hitovi kućni autori su postali Pavao Pavličić, Ivan Aralica, Momo Kapor, Borislav Pekić, Goran Tribuson, Zvonimir Majdak… a nesumnjivo bi to postao i Dragan Velikić da nije Astragan objavio 1990. kada je… no, znate već. Biblioteka je potrajala do 1995. godine, ali došla su doba kada je za knjigu malo tko mario.

Dio autora Zlatka Crnkovića se politički potpuno oprečno profilirao i aktivirao, s nekima je prekinuo kontakte, od nekih se udaljio, ali knjiga koje je uredio se nikada nije odrekao. Uslijed dijabetesa vid mu je slabio, printali smo mu tekstove u sve krupnijim fontovima, njegova Neda mu je naglas čitala, znatiželja ga nije puštala na miru. Ipak, došlo je i to doba. 2. 11. 2013. u 83. godini života napustio nas je najveći jugoslavenski urednik i hrvatski prevoditelj Zlatko Crnković, tri godine nakon što je umro njegov prijatelj i dizajner Alfred Pal.

Kruno Lokotar