Štrajk advokata:
U ime ljudskog dostojanstva

Iz svega do sada proizlazi da je cela priča o ugrožavanju ljudskih prava, posla advokata, na brzinu ustanovljene notarske službe – tek inat jednog mlađahnog ministra. Advokati su u ovom trenutku praktično jedini branioci građana, njihovih ljudskih prava i države kao takve

Ma koliko izgledalo (ne)primjereno da okupljanje više hiljada advokata proteklog utorka na Trgu Nikole Pašića počne državnom himnom "Bože pravde", nije tako: okupljeni advokati su u ovom trenutku praktično jedini branioci građana i njihovih ljudskih prava i države kao takve; oni drugi sjede u Skupštini Srbije – a trebali bi raditi to isto, brinuti o građanima čiji su predstavnici – i tek u većini dižu svoja dva prstića da izglasaju baš sve što Vlada Srbije hoće, unižavajući tako i parlament i tri navodne grane vlasti u Srbiji i građane koji manje ili više razumiju o čemu se tu, u stvari, radi.

Ono što bi građani, kojih se to tiče i više no advokata i javnih bilježnika, trebali znati: u okrilju noći 2013. godine parlament (ona glasačka mašina u službi vladajućih stranaka koja ne podrazumijeva poslanike, nego poslušnike) usvojio je izmjene Zakona o javnom bilježništvu, kojim smo svi mi građani predani u vlast – ako su naše nekretnine i mnogi drugi poslovi oko njih, porodični prvenstveno – 94 notara; danas je jedan manje, jer je jedan ubrzo odustao od posla. Dakle, posao kojega su nam radili silni advokati, njih blizu 9000, ušao je u nadležnost manje od sto ljudi, sumnjivo izabranih, čija je zakonitost poslovanja pod upitnikom naprosto zato što je za cijelu tu rabotu trebalo imenovati prvih sto bilježnika koji bi onda legalno osnovali Javnobilježničku komoru; nikad se to nije dogodilo i nije s one strane mozga pitanje prosječnog i svjesnog građanina koji je prodao ili kupio stan, da li će mu od takvog bilježnika i takve komore jednoga dana doći obavijest: sve je to nezakonito. Advokatska komora Beograda već je svojom tužbom otvorila to pitanje, ali otom-potom...

Advokati tvrde svoje (i jesu u pravu), notari uglavnom šute ili pak podržavaju vlast, a vlast – oličena u liku mlađahnog ministra Nikole Selakovića tvrdi da su baš oni u pravu. Na stranu to što bivši asistent Pravnog fakulteta u Beogradu Selaković – bez položenog pravosudnog ispita, što je čak stupanj niže od prethodne mlađahne pravosudne arbitarke Snežane Malović – nema pojma o osnovnim institutima, ne zna razliku između zadužbine i testamenta i svačega još, ali on i dalje ostaje pri svome: da su advokati plaćenici, u sprezi sa tajkunima (Miškovićem, trenutno), pa čak i da su na putu da izvrše državni udar protiv vlasti, pogotovo premijera Aleksandra Vučića i njegove porodice: i onaj londonski Sandulović tome ide u prilog...

BEZ DOGOVORA: Ne trebamo sumnjati da će poslušna skupštinska većina, sve aplaudirajući stranačkom vođi i genijalnosti njegovih i ideja njegovih pomoćnika, usvojiti predložene izmjene notarskih zakona. One se svode na udjeljivanje nešto malo posla ranije oduzetog advokatima (mogu i oni sastavljati ugovore, no notari će tek odlučiti da li će ih ovjeriti/solemnizirati; nećemo u te detalje ovom prilikom), kao i na to da ubuduće neće notarima ostajati sto posto njihove "nagrade", nego će oni odvajati "čak" 30 posto od svoje nagradice. Ukratko i pojednostavljeno: imate neki nekretninski pravni posao za koji nagrada (imaju oni svoje bodove) notaru npr. iznosi 30.000 dinara. Na to vi to plaćate i PDV od 20 posto, znači 6000 dinara. Vi plaćate ukupno 36.000, notar onih vaših šest dâ u budžet, a ostalih 30.000 ostaje njemu u džepu. Po našoj građanskoj primitivnoj logici, njemu ostaje 100 posto, a vi ste izvrnuli svoje džepove. Još ako niste vjerovali teritorijalno vam (od države) određenom čovjeku, notaru od povjerenja, nego ste konzultirali i svog advokata – što je svakom normalnom u ovoj državi minimum vjere u pravni posao – onda će vam država reći: platite advokata, pa i notara, pa ste vi na istom, jer je država sad dala da vam obojica pomažu pri upotrebi vaše zdrave pameti. Koju, kako su stvari određene po Selakoviću i njegovima, naprosto nemate.

U svim normalnim državama (izuzimamo tu Crnu Goru i Republiku Srpsku, koje također imaju slično nakaradne odredbe o notarima), kod notara možete obaviti more svojih poslova brže i jednostavnije nego prije toga u sudovima. No, notar u Hrvatskoj, na primjer, ugovor o prodaji stana će vam ovjeriti po mnogo manjoj cijeni i vjerovat će vašem advokatu koji je ugovor sastavio i provjerio sve činjenice koje je provjeriti morao. U većini pravnih stvari, opet u Hrvatskoj, primjerice, takse koje plaćate mnogo su niže nego u Srbiji koja je – kako god okrenete – siromašnija zemlja nego Hrvatska, bar u smislu BDP-a i prosječne plaće ili penzije.

Advokati Srbije s ovako parcijalnim rješenjima nisu zadovoljni i, kako stoje stvari, neće ni biti. Reče na već spominjanom protestu predsjednik Advokatske komore Srbije Dragoljub Đorđević: i pet mjeseci, ako bude trebalo, pokazivat ćemo vlastima da ne mogu protiv ljudskih prava i advokata.

Jako je zanimljivo, inače, kako su pregovori posljednjih dana tekli, tek da ne bismo rekli da advokati brinu za svoj džep, kako vlasti to vole reći, a da vlast i Selaković brine za nas. Ne, voljeli ili ne advokate, oni zaista brinu za to da nam vrate poslovnu sposobnost, nama običnim građanima, a Selaković i njegovi – kako se čini – brinu isključivo za svoje političke karijere, a posredstvom notara možda i za novac; Ministarstvo pravde, u sumnjivim komisijama, ih ispitivalo, potom ih i imenovalo, bez jasnih kriterija... Možda tu novca (teško je povjerovati) i nema, ali iskustvo kaže drugačije.

POLITIKA I PREGOVORI: Evo politike: izdvajamo tek dijelove iz izvještaja sa sastanka predstavnika advokature s ministrom pravde (UKS, 1. novembar 2014. godine). Riječ je o izvještaju predsjednika Advokatske komore Vojvodine Srđana Sikimića, onoga koga ministar objeđuje da je savjetnik vojvođanskog premijera, demokrate Bojana Pajtića, što je više puta demantirano. No, kaže advokat Sikimić (na sajtu protestadvokata.org): "Sastanak je započeo uvodnim izlaganjem ministra u kome je izneo svoj stav da jedino zajedno možemo rešiti nastalu situaciju razgovorima i dogovorima, da uvažava advokaturu kao izuzetno značajnu profesiju. Konstatovao je da on ima problem u činjenici da je blokiran rad jedne grane vlasti, a da advokatura ima problem da 9000 ljudi održi kompaktnom grupom u dugom vremenskom periodu. Pri tome je izneo da razgovori između dve institucije treba da se odvijaju bez obzira na ranije istupe u javnosti sa obe strane." Pa dalje: "Kada se prešlo na sadržinu zahteva advokata, ministar je predložio da se formira radna grupa koja bi obavila analizu i zahteve advokature i stavove Ministarstva, a sa ciljem iznalaženja zajedničkog rešenja. Pri tome je rekao da Ministarstvo ima mali broj ljudi koji u tome mogu da učestvuju, kao i da ta radna grupa ‘može da otpočne sa radom sutra, pa da u naredne dve, tri nedelje završi posao’. Na ove njegove predloge Sikimić je odgovorio ministru da, što se advokature tiče, radna grupa može da otpočne sa radom najkasnije sutra, da dobije rok za završetak posla od 48 do 72 sata i da se u ovom trenutku ne može obustaviti protest do završetka rada te radne grupe. Naglašeno je da je o tome moglo biti reči pre dve do tri nedelje, kada je postojala i takva mogućnost (obustava), ali da u ovom trenutku, prema raspoloženju advokature i iskazanog nepoverenja, nije moguće doneti drugačiju odluku. Ministar je komentarišući ove navode istakao da on ne želi da iz ove situacije izađe kao poražen, na šta mu je predočeno da advoktura želi da radi, da advokatura ne pledira da bude pobednik. Rečeno je da treba da se pronađu zajednička rešenja koja će biti častan završetak postupka, odnosno procesa obustave rada i da se u tom smislu mogu naći zajednička rešenja, te da to zajedničko rešenje ne može biti samo stav Ministarstva."

DOGOVOR ILI INAT: Ministar pravde Nikola Selaković

Daljnji tok je pokazao da je ministar Selaković na stavove i prijedloge članova AKS iskazao negativan stav, jer je "on de facto javnim beležnicima garantovao sigurnost pravnog sistema koji je bio na snazi u trenutku njihovog imenovanja", kao i ovo: "U završnoj fazi razgovora ministar je napomenuo da, s obzirom da su zahtevi advokature prema beležnicima neprihvatljivi, ne vidi razlog da se formira radna grupa, i da će on u ponedeljak u Skupštini braniti podnete izmene, da je to maksimum i da on ne može da odstupi od takvog stava. Na pitanje S. Sikimića: zbog čega je izmene dostavio u skupštinsku proceduru u fazi protesta, a bez bilo kakvog razgovora sa advokatima, nasmejao se i odgovorio da je to uradio imajući u vidu javno istaknute suprotstavljene stavove, iz čega je zaključeno da je to uradio iz inata."

ADVOKATURA I DRŽAVOTVORNA UNIJA: Iz svega navedenoga – a advokatu Sikimiću i svjedocima sastanka (ima i tonski snimak, uostalom) valja vjerovati – proizlazi da je cijela priča o ugrožavanju ljudskih prava, posla advokata, na brzinu ustanovljene notarske službe, tek inat jednog mlađahnog ministra koji, da ne povjerujemo, nastavlja u reformu pravosuđa u cipelicama svoje prethodnice Malovićke. Da ne povjerujemo: za sve je kriva bivša vlast "žutih", ali ovi danas grabe njihovim koracima.

U istom pravcu hoda i nekakva Unija krivičnih advokata Srbije: okuplja uglavnom advokate s dobrim vezama s policijom i vlastima (svim vlastima, naime), koji su odlučili osnovati neko novo udruženje, sve dajući si značaj članstva u advokatskoj porodici (vidi faksimil). Tvrde u AKS da nemaju pojma o njihovoj legalnosti, naprotiv (čak su i demantirali), neki će reći i to da su neki od navodnih osnivača "Unije" upravo oni koji su među 200 advokata koji su prodefilirali kroz ured ministra Selakovića i njegovog kanabeta; činjenica je da sastanak kojega su zakazali, istog ponedjeljka u 21 sat kad su se u Beogradu na protestu okupili advokati iz cijele Srbije, nije održan.

Najnovija skupštinska epizoda, tom pokušaju da se razjedine advokati i da se napravi nekakva nova advokatska asocijacija, daje dodatnu žestinu: eto Selakovića koji siječe i kruh i pogaču, priča kako kojem tajkunu treba presuditi, kakav je koji sudija i kome od tajkuna – koji ih plaćaju da ne bi bili osuđeni! – služe advokati i ostali neprijatelji njega, režima, premijera i njegove porodice... Pritom presuđuje, priča o stvarima o kojima kao pripadnik i predstavnik izvršne vlasti ne bi smio, petlja se u sudske postupke i tuđe sudbine, a ne treba vjerovati da se sve to neće – zbog njegovog predugačkog jezika, možda i neznanja – građanima novčano vratiti sa Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura.

Svim pokušajima usprkos, stoji advokatska parola od prvih dana protesta: "Advokati su u pravu". Trebalo bi ju podržati, ako mi cvonjci od građana Srbije uopće i imalo još držimo do sebe i svojih prava.

Tatjana Tagirov