2.6.2016.
Dobrodošli pod lični režim
Zbog čega će prošlost, pa prema tome i sadašnjost i budućnost, biti ono što kaže Aleksandar Vučić
|
piše: Filip Švarm
|
Da su vanredni parlamentarni izbori od 24. aprila bili savršeno nepotrebni i suvišni sa stanovišta javnog interesa, dokaz je čekanje na konstituiranje skupštine i formiranje vlade duže od mjesec dana. Drugim riječima – niti koga posebno zanima kada će novi ministri položiti zakletvu, niti se bog zna što očekuje od njih. Špekulacije da će sve glavne vedete bivšeg i budućeg premijera ostati u kabinetu – svakako uz primjernu rokadu fotelja – te nastavak koalicionog partnerstva sa socijalistima Ivice Dačića, pokazuju da će u Srbiji sve ostati kao i do sada.
Ukratko, kad je vlast u pitanu, to se svodi na sljedeće.
Pod jedan, koncentracija moći u Vučićevim rukama nastaviće da raste. Ako se i do sada u sve miješao i za sve pitao, tek sada će – nakon uspješno forsirane biračke kutije – vlast u Srbiji dobiti sva obilježja jednog ličnog režima. Zar upravo premijer nije na saopćio da je on i nitko drugi odlučio da se raspišu vanredni parlamentarni izbori i za to dobio ekstatični aplauz svojih naprednjaka? I kada je ovakva odluka zavisila od volje jednog čovjeka, vjeruje li itko da će sve ostale u budućnosti biti donošene na bilo kakav drugi način?
Dva – sve ovo vodi kad daljnjem sunovratu institucija i voluntarizmu kao trajnom obilježju unutrašnje politike. Najvažniji zadatak za buduće ministre – poput dosadašnjih – ostaće i biće borba za milost i naklonost premijera, te pogađanje njegovih želja. Sve ostalo, potpuno je nevažno i tome potpuno podređeno. Jer da nije, valjda bi te toliko puta pominjane „državne institucije" poslije mjesec dana uspjele da utvrde tko je i po čijem nalogu pod fantomkama rušio u Hercegovačkoj, protupravno privodio i maltretirao građane...
I konačno, pod tri. Građane Srbije čeka svojevrsna lobotomija vezana za njenu noviju istoriju. U isto vrijeme, Aleksandar Vučić će podizati spomenik Zoranu Đinđiću i kriminalizirati Peti oktobar; po potrebi se prikazivati kao pristalica Beogradskog kruga i utemeljitelj Republike Srpske; igraće ulogu i fanatika neoliberalnih evropskih integracija i prvaka radikalskih doskočica kada su u pitanju region i odnosi unutar njega...
Ništa od ovog bez razloga. Na taj način obesmišljavaju se svi politički pojmovi, ukida svaka politička relevancija, uvodi kolektivna amnezija, beskarakternost i totalna arbitarnost kao trajno obilježje javnog života. Prošlost, pa prema tome i sadašnjost i budućnost, biće ono što kaže Aleksandar Vučić. Dobrodošli u još jedan lični režim u Srbiji.
|