26.9.2016. Drž'te se žuti, a i vi ostali Bez učešća u vlasti i svega onog što im je omogućavala, demokrate od 2012. nisu mogli niti znali funkcionirati. Na kraju, ostao im je samo go stranački aparat sa Šutanovcem kao najkrupnijim gospodarem ovog posljednjeg, sakatog i mršavog resursa

piše: Filip Švarm

Dragan Šutanovac pobjednik je prvih neposrednih unutarpartijskih izbora u Demokratskoj stranci i njen četvrti predsjednik od gubitaka vlasti 2012. Tokom te četiri godine, dvaju vanrednih parlamentarnih i po jednih pokrajinskih, lokalnih i izbora za grad Beograd, demokratama je išlo od zla na gore. Depresivna serija najbolje se može pratiti po funkcijama lidera: bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića smjenio je tadašnji gradonačelnik Beograda Dragan Đilas, kada je i on izgubio izbore zamjenjen je vojvođanskim premijerom Bojanom Pajtićem, a po njegovom porazu na red je došao Šutanovac. Drugim riječima, „žuti" bez učešća u vlasti i svega onog što im je omogućavala, nisu mogli niti znali funkcionirati, za nju su se držali noktima i to, bolje od ičeg drugog, objašnjava konstantne unutarpartijske sukobe i bavljenje samima sobom. Na kraju, ostao je samo go stranački aparat sa Šutanovcem kao najkrupnijim gospodarem ovog posljenjeg, sakatog i mršavog resursa.

Istina, demokrate su od 2012. prošle medijski linč u režimskim medijima kakav nije zabilježen od devedesetih. U toj satanizaciji i kriminalizaciji posebno je mjesto imala čuvena borba protiv kriminala i korupcije, odnosno, hapšenja članova DS-a iako niti jedan od tih slučajeva nije dobio sudski epilog... Međutim, za ovu partiju najpogubnije se pokazalo to što su im ogroman dio politike deklarativno preuzeli naprednjaci Aleksandra Vučića u svom karakterističnom populističkom i autoritarnom stilu. „Žuti" su time izgubili svoju poziciju u centru stranačkog života, okus, miris i, za dobar dio javnosti, svrhu djelovanja. Naime, bez obzira na naprednjačku interpretaciju i više nego sumnjive i katastrofalne metode realizacije, teško je biti uvjerljiva opozicija proevropskoj orjentaciji i svemu onom što ona podrazumjeva nakon što ste je decenijama uporno promovirali i zastupali. Lišena na taj način suvisle alternative u zemlji, SNS je uspjela da se u Briselu, Berlinu i Vašingtonu nametne kao ona snaga koja efikasno ispunjava zahtjeve – od Kosova pa nadalje.

Pošteno se mora reći da je veliki dio demokrata bio svjesan sopstvene situacije. No, svi pokušaji redefiniranja političkog djelovanja i programa – najozbiljniji je predstavljao onaj Borka Stefanovića da stranku značajno pomjeri prema modernoj ljevici – razbijalo je već pomenuto držanje noktima za rubove bilo kakave vlasti. To se zorno dalo pratiti smjenjivanjem lidera bez ikakvih suštinskih promjena u stranačkoj politici i njenoj praksi. Zuzvrat, prepakiranja i preslagivanja među „žutim" postala su gotovo jedina njihova aktivnost i tu negdje treba tražiti i smisao prvih neposrednih partijskih izbora u Srbiji – bez obzira na sav njihov značaj kao presedana.

Novi predsjednik DS-a dugo je na političkoj sceni i dobro poznat javnosti. Sa predhodnim garniturama na vrhu partije dijelio je sve uspjehe i zablude, tako da se od njega ne mogu očekivati kvalitativne novine. Poseban problem je i to što Šutanovac nije u Skupštini, pa mu prijete ne samo manja vidljivost, već i trvenja sa poslaničkim klubom... Zato će primat, po svoj prilici, dati jačanju onoga što je opstalo partijskog aparta, a to ne predstavlja ništa drugo osim održavanja demokrata u plutanju na ivici cenzusa uprkos svim bahatim i promašenim potezima SNS-a.

Sve ovo nije dobra vijest za građane Srbije. Snažna opozicija predstavlja ključni osnov postojanja pravnog poretka i demokracije, a „žuti" su tokom svog postojanja predstavljali glavni stožer jednog i drugog. Dezorganizirani i bezidejni, zajedno sa svima ostalima, predstavljaju samo jefin paravan za cementiranje novog populizma i autoritarnosti u Srbiji. Zato, ukoliko dođe do obnove i ponovnog sticanja relevantnosti DS-a – pod vođstvom Šutanovca ili nekog drugog, svjedno – to će, kako stvari stoje, biti uprkos stranačkim strukturama, niopšto zahvaljujući njima.