|
8.11.2016. Paranoja i strah u Beogradu Kako je i zašto režim pokrenuo lov na vještice |
 |
Da li pazite što govorite preko telefona? Plašite li se da bi mogli izgubiti radno mjesto ako kažete što stvarno mislite o potezima vlasti, njenim nosiocima, a pogotovo o premijeru? Strepite li da će vas zbog učešća na protestima protiv rušenja u Savamaloj i komentara na društvenim mrežama proglasiti za stranog plaćenika, špijuna, izdajnika i tajkunskog slugu? Koliko vam još nedostaje da se zaputite u unutrašnju emigraciju, ono otužno i jadno mjesto gdje se lažni mir i sigurnost kupuju izjavama „politika me ne interesira", „ne znam ja ništa", „slabo pratim vijesti"..? I kad smo kod toga – kako gledate na sopstvenu budućnost?
Ova pitanja potpuno su logična u Srbiji. U zemlji, dakle, gdje se ministri i režimski mediji nikad neće umoriti od proizvodnje televizijskih državnih udara; gdje teorije zavjera i paranoja caruju na konferencijama za štampu, naslovnim stranicama i udarnim terminima na ekranima; gdje se ambasade i diplomati optužuju za destabilizaciju zemlje, opsjednutost stranim tajnim službama doseže sjevernokorejske standarde, a svakom neistomišljeniku lijepi etiketa da je bijedno oruđe u njihovim rukama...
I sve ovo paralelno sa bezbrojnim izjavama premijera Aleksandra Vučića da su mu ciljevi stabilnost države, privredni razvoj, vladavina prava, pristojnost, odmjerenost, evropske integracije. Očito, u Srbiji postoje dvije politike: prva je fiktivna, frazeološka i krivokletnička namjenjena za „prijatelje" iz Davosa, Berlina i, kad se mora, regionalne skupove, a druga stvarna, brutalno opipljiva i u službi održavnja i učvršćivanja autoritarne vlasti.
Navedeno je i te kako poznato građanima Srbije jer traje godinama. Ali, do sada nije zabilježen intezitet lova na vještice poput ovog aktualnog, započetog nakon što su nađeni zolja i municija nedaleko od Vučićeve porodične kuće u Jajincima. Za razliku od javnosti koja se prema svemu odnosi sa više nego primjerenom ozbiljnošću, četvorka za masovne režimske udare – ministri Stefanović i Vulin, medijske pojave Vučićević i Mitrović – uz slugeranjske pomoćne legije, potrgali su sve ionako tanke i dugačke lance. Poltronstvo se ovdje podrazumjeva, ali niti je spontno, niti uzrok hajke – ugrađeno je, jednostavno, u mehanizam Vučićeve vlasti.
Ukratko: nizom izjava, napisa i priloga, nastoji se difamirati i zastrašiti svako onaj tko se nije odrekao kritičkog mišljenja, nastojanja da se unapredi institucionalni i javni život i zahtjeva poput onoga da se konačno rasvjetli ukidanje ustavnog poretka u Savamaloj u noći 24/25. aprila 2016. U tom kontekstu, sve pršti od uvreda, kleveta i prijetnji kao u najmračnijim vremenima Slobodana Miloševića i Mire Marković.
Matrica je prosta: do iznemoglosti se insuira da se zapadni ambasadori, fondacije i službe razbacuju džakovima para kako bi izazvali kaos u zemlji, a ono malo preostalih profesionalnih i nezavisnih medija, nevladinih organizacija i opozicionih partija plaćeni su izvođači najprljavijih radova. Od toga pa to konkretnih optužbi za inspiraciju, političku i svaku drugu umješanost u prizivanje i pripremanje atentata na Vučića nedostaje samo mali korak. To je sada svima jasno, kao i da u tom slučaju slijedi „borba protiv terorizma" po receptima Tajipa Erdogana.
Pranoja, strah i lov na vještice moraju se stoga smjesta okončati. U suprotnom, zaista su izvjesni samo destabilizacija i kaos.