Izdavaštvo:
Po receptu Dositeja i Vuka

Veoma je bogata istorija izdavaštva i knjižarstva u Vojvodini. Davno je neporecivi Skerlić rekao za Novi Sad: "Ovde se u XVIII i XIX veku mislilo i pisalo za ceo srpski rod"

Od starih izdavača najvažnija je Matica srpska, sa svojim naučnim zbornicima, te kapitalnim projektima kao što su Srpski biografski leksikon i Srpska enciklopedija. Najstariji privatni izdavači su Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića iz Sremskih Karlovaca i Izdavačka kuća "Prometej" iz Novog Sada, a slede ih "Pravoslavna reč" (dobitnik najviše nagrada za izdavački poduhvat u poslednjih petnaestak godina na Sajmu knjiga u Beogradu), "Agora", "Mediteran pablišing", "Solaris", "Tiski cvet", "Kiša", "Platoneum" "Psihopolis", "Kairos", Književna opština Vršac – KOV, "Mali Nemo", Akademska knjiga… Razvijeno je i izdavaštvo na manjinskim jezicima, gde prednjače Forum (na mađarskom jeziku), "Hlas ljudu" (na slovačkom), "Libertatea" (na rumunskom), "Ruske slovo" (na rusinskom), "Hrvatska riječ" ...

Izabrali smo da reprezent priče o izdavaštvu u Vojvodini bude "Prometej", privatna izdavačka kuća iz Novog Sada, kojoj će ovog 10. januara biti 27. rođendan. Zbog oko 2700 naslova, i produkcije od oko 100 naslova godišnje, zbog reprezentativnih monografija, dela o srpskoj kulturnoj baštini, zbog edicije lingvističkih izdanja i važnih projekata iz oblasti jezika, "Prometej" ima vidno mesto u izdavaštvu Srbije.

Osnivači "Prometeja" su Zoran i Borka Kolundžija. Zašto su se odlučili za rizičan posao u vreme kad je bilo nezahvalno započinjati bilo kakvu delatnost vezanu za kulturu? Mislili su, kaže Zoran Kolundžija, "da je bolje držati vlastitu sudbinu u svojim rukama. Teško je izvagati i pričati šta bi bilo da je bilo, jednostavno uvek sam mislio da je dobro što smo se odrekli onih prednosti koje donosi državna služba. U stalnom smo pogonu i mislimo da je nesreća naše države to što ne ume da napravi ambijent u kom će i mlađi i stariji radije hteti vlastiti posao no nešto finansirano iz budžeta." Početnu nameru, da objavljuju "Prometejev" pogled na prošlost, kaže Kolundžija, ostvarili su. "Takva naša tadašnja namera danas mi se čini još važnijom jer se tek udubljivanjem u temu Velikog rata srećem sa konkretnim i zaista katastrofalnim rezultatima koje je donela dogovorena istorija. Dok su, na primer, Francuzi učili svoju decu da budu kao Srbi 1914–1918, dotle su naši učili decu da ne budu ne samo kao Srbi nego da uopšte ne budu Srbi?! Dosta čudno, složićete se."

Jedna od prepoznatljivosti "Prometeja" su kapitalne knjige: najnovije su obnovljena izdanja značajnih naslova našeg izdavaštva Crna ruka Vase Kazimirovića i Pukovnik Apis Milana Ž. Živanovića. Objavljene su 26. decembra, na stogodišnjicu hapšenja Dragutina Dimitrijevića Apisa, kao prilog novom istraživanju događaja vezanih za Crnu ruku i Solunski proces koje će aktuelizovati stogodišnjica Apisovog hapšenja. Od "Prometejevih" kapitalnih knjiga pomenimo Veliki rečnik stranih reči i izraza, Pravopisni rečnik sa pravopisno-gramatičkim savetnikom, Veliki srpsko-engleski i Veliki englesko-srpski rečnik, ediciju Srbija 1914–1918, saradnju sa Radio-televizijom Srbije, u kojoj je do sada objavljeno tri kola sa po deset knjiga i osam naslova mimo kola (edicija zbog koje je 2014. godine "Prometej" dobio Nagradu za izdavački poduhvat na Sajmu knjiga u Beogradu), i ediciju Srbi u Habzburškoj monarhiji od 1528. do 1918. u kojoj su do sada objavljene knjige Svetozar Miletić, Mihailo Polit Desančić, Jaša Tomić i Vasa Stajić.

Kao što je opštepoznato, kapitalne knjige nisu rentabilne. Kako "Prometej" rešava taj problem? "Recept za veće poduhvate sa knjigama su ovde davno napisali Vuk i Dositej: pretplata, a potom ono što donosi novo doba – konkursi i dalje snalaženje na tržištu. Pre svega toga dođe vera u vlastite moći i u taj konkretan posao", smatra Kolundžija, i najavljuje kao svoju dužnost da i u 2017. godini istraje u istraživanju i publikovanju "onog što je o Prvom svetskom ratu trebalo davno da bude objavljeno a nije" i da posveti "veću pažnju novim izdanjima iz oblasti srpskog jezika i jezičke kulture uopšte".

Sonja Ćirić