30.1.2017. Kontrola štete i uma Kako bi izgledala konferencija za štampu Čedomira Jovanovića da je Velimir Ilić umjesto one gdje su Zlatibor Lončar i Dušan Spasojević, pokazao zajedničku fotografiju nekog od ministara Vojislava Koštunice i šefa Zemunskog klana

piše: Filip Švarm

Čedomir Jovanović uspješno se upisao u Vuline. Mada i dalje daleko iza ministra za poltronstvo i teorije zavjera u izražavanju brige za premijera, lider LDP-a je pokazao da na njega i te kako treba računati. Riječ je, naravno, o nedavnoj konferenciji za štampu gdje je Jovanović u modernizatorskoj i reformističkoj moralnoj panici otkrio da objavljivanje fotografije ministra Zlatibora Lončara i Dušana Spasojevića, šefa Zemunskog klana, predstavlja „isključivo napad na Aleksandra Vučića sa ambicijom da se on disciplinuje". Svi ostali, inače, vjerovali su da „principjelni" Velimir Ilić, nakon što mu je predsjednik vlade obećao pa uskratio položaj direktora Koridora, obznanio sliku u znak pažnje, zahvalnosti i uzajmnog razumjevanja...

Kao suradnik Zorana Đinđića, Jovanović je u proteklih deceniju i po kao malo tko iskusio etiketiranja i sataniziranje da je sa Spasojevićem, Legijom i ostalim mafijašima iz Zemunskog klana rujni viski pio, brčkao se u bazenu i tko zna što još radio u Šilerovoj. Sve to su za Vučića, Tomislava Nikolića i ostale iz Škole visoke politike Dr Vojislav Šešelj godinama bile neiscrpne teme i osnovni postulati bjesomučnih kampanja nabacivanja blatom; na tome je izrasla i metastazirala mašina za mljevenje živog ljudskog mesa u obliku režimskih tabloda.

Jovanović se dugo s tim nosio. Inzistirajući na utvrđivanju političke pozadine atentata na Zorana Đinđića, prozivao je sve i svakog zbog najmanje indicije, pa čak i glasine za kontakte sa članovima Zemunskim klanom. Mada su mu Vojislav Koštunica i njegovi suradnici bili i ostali na prvom mjestu, nije štedio ni radikale, današnje naprednjake. Zato se ovdje mora postaviti par pitanja. Prvo – kako bi Jovanović reagirao da je objavljena fotografija nekog od Koštuničinih ministara sa Spasojevićem ili Legijom? Da li bi i tada, kao sada, mlako konstatirao da se Lončar treba povući iz moralnih razloga? Ili bi odmah zahtjevao da Koštunica mora smjesta ne samo smjeniti ministra sa takvim poznanstvima, već i sam dati ostavku uz potanko objašnjenje kako je dotični čovjek dospio u njegov kabinet?

Čedomira Jovanovića ne treba učiti politici. Udobno ušuškan kao umjereni opozicionar u granicama premijerovog poretka, dobro zna da se taj status preko noći može izmjeniti. Jer, sasvim je moguće da Vučićevi trabanti i tabloidi pokušaju odvratiti pažnju javnosti od afere Lončar oživljavanjem starih i kreiranjem novih naslovnih strana gdje će pod masnim nadnaslovima „skanadalozno" i „senzacionalno" glavnu ulogu ponovo dobiti „veze" pripadnika Zemunskog klana i Jovanovića. Zato se on brže-bolje i upisao u Vuline, te čitavim tjelom zaklonio premjerova prsa u nadi da će tako preduprijediti i kontrolirati eventualnu štetu.

Ako upali – upalilo je. Ali, ukoliko u ovom slučaju Vučićeva zaštita ne bude potpuna, Jovanović pred očima uvijek ima primjer svog nakadašnjeg stranačkog druga, Đinđićevog protivkanditada na partijskim izborima, ministra prosvjete u Koštuničinoj vladi i sadašnjeg člana SNS-a za uzor – Slobodana Vuksanovića. Nakon što su ga na naslovnoj strani Kurira proglasili za beskućnika, on je sljedećeg dana za isti tabloid isključivo i razdragano krasnoslovio o Aleksandru Vučiću kao naboljem premijeru u istoriji Srbije...