13.2.2017. Zašto mu ne vjerujemo U Savamali nije porušeno nekoliko straćara, već kredibilitet Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije i to do temelja. Svaka statistika o kriminalu u zemlji zato je potpuno irelevantna

piše: Filip Švarm

Glasom da kog umire svaka nada, javnosti se obratio ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović. Tema samo jedna: podvikivanje medijima i umirivanje građanstva uznemirenog mafijaškim obračunima u sred bijela dana i drugim pratećim pojavama vezanim za podzemlje poput stručnog usavršavanja na vojnim strelištima „lica iz kriminogene sredine". U tom kontekstu, mladi doktor nauka sipao je za govornicom cifre i postotke kao iz rukava. Iz njih se trebalo zaključiti da je po svim parametrima kriminal u značajnom padu i da su u borbi protiv njega ostvareni najbolji rezultati u novijoj istoriji, a vjerovatno i šire...

Koliko su točni ministrovi podaci? Na stranu što se policijska statistika razlikuje od pravosudne i što je otvoreno pitanje metodologije, u njegovim riječima mora biti i istine. Međutim, problem je u nečem drugom. Za manje od tri mjeseca napuniće se puna godina bez ikakvog pomaka u rasvjetljavanju nasilne suspenzije ustavnopravog poretka u Savamali, samom centru Beograda. A tada nije, kao što to vole reći Stefanović i premijer Aleksandar Vučić porušeno nekoliko straćara, nego kredibilitet Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije i to do temelja. Naime, dok su nasilnici u fantomkama i sa bejzbol palicama brutalno maltretirali građane, vrh policije je uprkos brojnim i očajničkim pozivima u pomoć, umišljajno i planirano odbio da ih zaštiti i izvrši svoj osnovni zadatak. Zaista, može li se niže pasti?

Skandal u Savamali definitivno je legalizirao posebnu klasu nedodirljivih iz vlasti sa paralelnim i specijalnim vezama. Te činjenice svjesni su svi u policiji, od direktora pa do posljednjeg pozornika. Nitko im ne treba objašnjavati kako se prevode Vučićeve izjave da sređivanje prilika u Zvezdi i Partizanu nadilaze njegove moći i što to znači za nosioce titule „vođa navijača"; znaju o čemu se prave zapisnici i podnose krivične prijave, a kad se okreće glava; kristalno im je jasna razlika između obične i one „duboke države" pod kontrolom jednog čovjeka... Mafijaški obračuni uslijed neminovnih sukoba interesa u ovoj zaštićenoj zoni predstavljaju samo, s vremena na vrijeme, ukazivanja na njeno postojanje. I ništa više.

Da bude jasno: koliko mogu, policajci rade svoj težak i nezahvalni posao, postižu rezultate kao i uvijek, ali sve to ni izdaleka nije u stanju ukloniti gorak ukus instrumentalizacije i političke zloupotrebe. Zbog toga je i toliko iritantno kada se, tobož stajući u zaštitu svojih podređenih, ministar Nebojša Stefanović krije iza njihovih leđa; zbog toga su svi njegovi statistički podaci potpuno irelevantni; zbog toga mu ne vjerujemo.