"Državna avantura", "Vreme" br. 537; "Glasovi nade", "Vreme" br. 538

Javljam vam se, kao redovan čitalac, da ukažem na samo par nekorektnosti (iz čitavog niza) u tekstovima vašeg novinara Stojana Cerovića. Ostaviću po strani njegovu "neutralnost" i "sreću što nema pravo glasa na izborima", njegove kvalifikacije na račun 57 procenata Crnogoraca (među kojima nema "nijedan pribran, nekorumpiran, pouzdan i artikulisan ljudski glas"), potom one koje se tiču predsjednika Crne Gore ("ogovarača" i "rušitelja mostova") i koje su zaista više u maniru "Politikinih" novinara, onih istih Miloševićevih poltrončića koji su sada obuzeti stvaranjem ikone od goapodina Legaliste. Kao što rekoh, to po strani. Međutim, preko par odrednica jednostavno ne mogu da pređem. To su riječi "separatizam" i "otcjepljenje", koje su prvo neadekvatne, a zatim i izrazito uvredljive. Srbija i Crna Gora su države koje su u jednom istorijskom momentu zasnovale (federalnu) zajednicu na ravnopravnim osnovama. Kao kad se dvoje vole, pa se uzmu. Ove države su se u datom trenu "voljele" odn. cijenile da im je zajednica bolji okvir za ispunjenje interesa. To bi bilo nešto poput braka. E sad, kad bi neodvojivi dio jezgra države Srbije (npr. Timočka krajina) krenuo da se ipak odvaja, na dijelu bi bili separatizam i cijepanje. E to bi bilo nešto kao amputacija noge. Dakle, Crna Gora nije dio Srbije, razvod braka nije amputacija! Vjerovatno da u srcu Cerovića granica na Kolovratu ne postoji, i ja to stvarno poštujem. Međutim, bilo bi korektnije kad nam on svoju intimnu geografiju ne bi nametao kao političku i jedinu prihvatljivu. Gospodin Cerović dalje kaže da je "Srbija već bila digla ruke od izlaza na more". Neka ne brine ništa! Sigurno i sam zna da dok je beogradskih Crnogoraca, more svakako mora biti u interesnom vidokrugu Srbije. Jurišnici su, vidljivo je, baš sada u akciji.

Jelena Vukasović, elektronskom poštom