Bosna i Hercegovina:
Zveckanje oružjem

Sama najava osnivanja entitetske vojske u Republici Srpskoj, kao i čitava akcija vraćanja za jedne "otetih" nadležnosti, za druge udara na ustavno-pravni poredak države, zabrinula je najpre obične građane, koji sve učestalije postavljaju pitanje hoće li u BiH biti novog rata

Unatoč tome što se referendumom o osamostaljivanju Republike Srpske preti nešto duže od decenije, što je samostalnost ovog entiteta prerasla u samostalnost u okviru BIH, što su javno nuđeni koncepti mirnog razlaza i razgovora o njemu, pređeni put sluti na ponovno zveckanje oružjem. Mnogi s razlogom postavljaju pitanje kome je do novog rata u zemlji koja nije izvidala rane ni iz prethodnog, u kojoj je prosječna starost stanovnika 42 godine, iz koje je mladež pobjegla glavom bez obzira, a etnonacionalne kleptomanske elite opustošile zemlju do takvih granica da junaci novog doba u nekim potencijalnim pohodima ne bi imali ni konzervu ribe, a kamoli čizme.

Ovdašnji političari nas ubjeđuju kako nikada nisu pozivali na rat, samo na osamostaljivanje Republike Srpske. Za jedne je to moguće mirnim putem, za druge bez krvoprolića nikako. "Izetbegović izađe i kaže ´borite se svim sredstvima, oružjem i ratom ako treba. Mi nikad nismo pozvali na rat. Kako Izetbegović misli kreirati rat? Gdje su mu jedinice, paravojske? Ljudi ne treba da se plaše, to su prazne političke priče. Nigdje nećete naći da sam ja rekao da pozivam na rat", izričit je Milorad Dodik. Pojasnio je kako "ne poziva na sukobe, secesije nema u dokumentima Republike Srpske, ali ima razgovora o tome".

NEOSTVARENE AMBICIJE

Od potpisivanja Sporazuma o partnerstvu sa NATO, koji za neke od političkih aktera iz RS i nije sporazum, preko negiranja pristupanja ovoj organizaciji, od insistiranja na demilitarizaciji ovog prostora, preko proglašenja vojne neutralnosti, Republika Srpska, odnosno prvi čovjek u Predsjedništvu BiH, iznenada je najavio osnivanje sopstvene enitetske vojske. To bi, prema planu Milorada Dodika, trebalo u BiH punoj političkih napetosti, da se desi na miran način i bez ispaljenog metka.

Dodik je, inače, prilikom nedavne posjete Beogradu javnosti otkrio do sada nepoznate detalje iz svoje vojne biografije. Naime, u vrijeme zadnjeg rata, kao rezervni oficir Dodik je stekao čin poručnika, ali unatoč znanju i energiji koju je imao, nije imao te sreće da postane general. Zlobnici će primijetiti da je upravo ovo neostvarivanje generalskih ambicija uticalo na stvaranje famoznog plana o mirnom zauzimanju kasarni Oružanih snaga BiH, kojeg je Dodik javnosti saopštio 27. septembra ove godine. "Upućujem na to kako su Slovenci to uradili fino, blokirali kasarne i rekli da ovi momci koji eto ne valjaju njima, a tu je bilo i Bošnjaka, koliko ja znam, morali su da odu", izjavio je Milorad Dodik. On je dalje istakao kako "nikoga nećemo dirati, nikome neće faliti dlaka sa glave, a na kraju krajeva vjerujem da će vojnici Bošnjaci i Hrvati to da razumiju".

Podsjećanja radi, sukob u Sloveniji nije bio miran i trajao je deset dana. Prema službenim podacima, JNA je u Sloveniji imala 44 žrtve i 146 ranjenih, a slovenačka vojska 19 žrtava i 182 ranjena. Ubijeno je 12 stranih državljana.

Prema Ustavu BiH, entiteti Republika Srpska i Federacija BiH ne mogu samostalno vraćati nadležnosti koje su u proteklom periodu prenesene na državu, pa je otuda i Dodikova priča o formiranju vojske RS nemoguća. Narodna skupština RS je nadležnost u oblasti odbrane prenijela na BiH 1. septembra 2005. godine. Odluka kojom je praktično prihvaćeno ukidanje Ministarstva odbrane i Generalštaba Vojske RS, te podržana njena transformacija u Oružane snage BiH od 1. januara 2006. godine, usvojena je dvotrećinskom većinom. Istu odluku u septembru donio je i Parlament Federacije BiH. Zakon o odbrani BiH je usvojila Parlamentarna skupština BiH krajem septembra 2005. godine, a za ovaj zakon su glasali i poslanici Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Oružane snage BiH broje oko 10.000 profesionalnih vojnika i čine ih tri pukovnije, koje baštine tradicije do 2005. neprijateljskih vojski: Armije BiH, Vojske RS i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

OTKAZIVANJE ILI "PROLONGIRANJE"

Dodikovu ljutnju i ovakvu reakciju izazvao je Sifet Podžić, ministar odbrane BiH, koji je otkazao zajedničku vježbu Oružanih snaga BiH sa Vojskom Srbije na Manjači. Podžićevu smjenu hitno je iz "blokade" institucija BiH zatražio Dodik, a njegovu naredbu odmah nastojao sprovesti dobar partijski vojnik Zoran Tegeltija, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, uz obrazloženje da je "Podžić prekršio Zakon o odbrani BiH u načinu rada i odlučivanja i jednostranim potezima narušio vladavinu prava i unutrašnje povjerenje, te diplomatske odnose i inostranu saradnju". Cinizam u ovom obrazloženju je u tome što se na rušenje vladavine prava pozivaju oni koji svakodnevno krše Ustav i zakone BiH.

Od Tegetlijinog obrazloženja, još su samo kontroverznija zvanična pravdanja i obrazloženja razloga za otkazivanje ionako nepotrebne vježbe ove dvije vojske. Željko Komšić i Šefik Džaferović odluku smatraju opravdanom zbog "pogoršane epidemiološke situacije". Za njih ona nije otkazana već samo "prolongirana", a zahtjev za smjenu Podžića "ispolitizovan". Podžićev savjetnik Muhamed Fazlagić, predsjednik Građanskog saveza, odluku Ministarstva odbrane BiH je pozdravio, a ta stranka u svom saopštenju poziva sve "probosanske snage" da stanu iza Podžićeve odluke, kojom je inače prekršio Zakon o odbrani BiH.

Za Milorada Dodika Podžićeva odluka je "frontalni napad na Srbiju i srpski narod, njegova prava i interese". Smjena Podžića vratila je poslanike SNSD-a u Parlamentarnu skupštinu BiH, i tako "odblokirala" višemjesečnu blokadu. Međutim, Dodik je i ranije upirao prstom u Oružane snage BiH. U maju ove godine izjavio je da je "vrlo brzo moguće ponovo mobilisati Vojsku Republike Srpske". Prošle godine priznao je da je odluka o ukidanju Vojske RS bila greška napravljena "pod pritiskom međunarodnog faktora". Poslanici Narodne skupštine RS 2017. godine usvojili su Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti RS.

Rezoluciju o vojnoj neutralnosti inicirao je upravo Milorad Dodik, a njome se definiše neutralnost ovog BiH entiteta u odnosu na postojeće vojne saveze i opredjeljenje da se budući status koordiniše sa Srbijom, pri čemu je potcrtana uloga Srbije kao potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma. I dok su tada drugi bili optuživani za "zauzimanje" kasarni, ovog puta bi to trebali da urade Srbi. "Žele se uzeti kasarne, a da se nikoga u Banjaluci ne pita da li žele u kasarni ‘Kozara’ NATO trupe, kako bi se onda pokazalo da nema potrebe da RS o bilo čemu odlučuje, jer ima onih u Sarajevu koji će to olako prihvatiti. I onda samo odjednom ovdje osvane NATO. To narod ne želi i zato je moj stav takav i zato ga nikada neću promijeniti", samo je jedna od Dodikovih izjava prilikom najave Rezolucije o vojnoj neutralnosti.

PITANJE GOLE EGZISTENCIJE

Prvi disonantni tonovi o uspješnosti odbrambene reforme mogli su se čuti 2008. godine, kada je pokrenuta priča o vojnoj imovini kao primjeru rješavanja državne imovine. Budžet za odbranu u BiH uvijek je bio pod političkim udarom, samim tim i ograničen. Oružane snage BiH prikazivane su, uglavnom od strane srpskih poslanika i predstavnika, kao skup i nepotreban aparat koji više služi međunarodnoj zajednici nego građanima BiH. Odnos prema Oružanim snagama BiH najbolje ilustruje ćutnja člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika na apele da se helikopteri ovih snaga angažuju na gašenju požara u Neumu i Jablanici. Ta ćutnja, odnosno to što helikopteri nisu poslani, govori zapravo koliku moć ima Republika Srpska u rukama svojih predstavnika. Ta moć je tolika da se helikopter Oružanih snaga ne može dići u zrak bez njene dozvole.

Otuda se postavlja logično pitanje, na koji način bi RS, ukoliko pristupi osnivanju sopstvene vojske, mogla održavati ovaj skup aparat, kao i da li se u potpunosti odustalo od koncepta demilitarizacije, koju je također zagovarao SNSD? I to u uslovima ozbiljnih potresa i poremećaja na tržištu. U ovom momentu, institucije Republike Srpske nemaju nikakvih zaliha u magacinima (kao što su prehrambene namirnice poput ulja, mesa, konzervi), s obzirom da su Robne rezerve u stečaju, pa je pitanje na koji način će izdržati ogromne potrese na tržištu, a potom i kako opskrbiti novoformiranu vojsku.

Iz udruženja potrošača dramatično apeluju: "Robne rezerve postoje i u onim najbogatijim zemljama. Kod nas više nije u pitanju samo gorivo, već imamo jednu golu egzistenciju velikog broja potrošača, koji nemaju ni za osnovne potrepštine, a gorivo je pokretač svih ovih poskupljenja kojima svjedočimo. Potrebna je reakcija nadležnih koji mogu da zaustave ovo divljanje cijena", istakla je za banjalučke "Nezavisne novine" Murisa Marić, izvršna direktorica u Udruženju građana DON Prijedor.

Unatoč željama, Republika Srpska nema novca za stvaranje sopstvene vojske. To se najbolje vidjelo nakon blokade institucija države, kada je Milorad Dodik obznanio da je Republika Srpska osigurala protivzakonito novac za plate do kraja godine za 7.800 Srba (od 20.000 zaposlenih u državnim strukturama) koji rade u institucijama BiH. Ubrzo nakon toga, ipak je usvojena Odluka o privremenom finansiranju, kojom su plate isplaćene na isti način kao i do sada, iz budžeta BiH.

Iz SAD je stigla vrlo jasna poruka građanima BiH, da rata neće biti. Dovoljno štete i pustoši, materijalne, duhovne, kulturne, demografske, ekonomske, nanio je verbalni rat, koji ovdje bukti dvije decenije.

Tanja Topić