Jubilarni "OK"

Nakon perioda medijske apstinencije na domaćem tržištu je zaživeo gradski magazin koji je osvežio živote čitalaca ispošćene nedostatkom ovakvog vida komunikacije. Reč je o, trenutno, jednom od retkih domaćih magazina "OK", namenjenom mladim ljudima koji žele da budu u toku sa globalnim trendovima i najaktuelnijim dešavanjima, kako na inostranoj, tako i na lokalnoj urbanoj sceni. U jubilarnom desetom broju "OK" piše, između ostalog, o Depeche Mode, The Orb, Rammstein, Speed Limit... i drugima.

Novo iz Novog Sada

Upravo objavljena aprilsko-majska 416. sveska (dakle, već smo krenuli s laganim zakašnjenjem...) novosadskog časopisa "Polja" u celosti je posvećena možda i najznačajnijem živućem prozaisti srpske književnosti Novosađaninu Aleksandru Tišmi. Iako je ovaj tematski broj "rubriciran" na isti način kako se to radi s "običnim", "šarenim" brojevima, "Polja" se od prve do poslednje strane drže namere da prirede svojevrstan hommage Tišmi; čini se da je neuobičajeno – a razložno i potrebno – velik akcenat stavljen na Tišmu kao pisca Novog Sada, bilo kao imenovanog i realistički prepoznatljivog toposa, ili kao "grada koji krije svoje ime", kako se kaže u završnom tekstu broja, pod indikativnim naslovom "Novi Sad Aleksandra Tišme". O Tišminom liku i delu, i njihovom odnosu prema Polisu, Istoriji i drugim pošastima, ali i prema traženju (i pronalaženju) vlastite, osebujne književne poetike, pišu Milica Mićić Dimovska, Đorđe Pisarev, Draško Ređep, Laslo Vegel, Oto Tolnai, Darinka Nikolić, Vasa Pavković, Tatjana Rosić, Gojko Božović etc., dakle, i brojni Novosađani, sadašnji i bivši, i oni drugi, iz drugih gradova i varoši one konradovsko-vegelovske "centralnoistočne Evrope", nad kojom je Tišma gunđao celog (književnog) veka, a koja je ipak jedini mogući mizanscen njegovog dela, kao lepa bolest od koje se ne može uistinu pobeći, a do kraja ostaje dvojbeno i koliko se to zaista želi...

Podunavski prostor je eminentno "centralnoistočnoevropski", a književnosti i kulturi podunavskih zemalja posvećen je drugi upravo izašao novosadski časopis "Sveti Dunav", koji se pojavljuje kao dvobroj 5-6 za 1999. i 2000, što je već tako ozbiljno kašnjenje da izaziva respekt. Anyway, novi (dvo)broj, lepo dizajniran, na povećanom formatu i na preko 150 strana, donosi, između ostalog, dramu istaknutog peštanskog pisca Andora Silađija Pepo ili pobuna anđela – praizvedenu pre neku godinu baš u Novom Sadu, na mađarskom – potom, esejističke blokove Pogled na rat – iskosa i Podunavlje – mitologija, etnolingvistika, istorija, poeziju dvadesetak pesnika podunavskih zemalja, kao i – što zaslužuje posebnu preporuku – odličan izbor priča, u rasponu od radova mahom mlađih i ovde nepoznatih bugarskih, mađarskih, slovačkih ili rumunskih pripovedača, do priča Gintera Grasa i Kristofa Ransmajera.

Koliko li će Svetog Dunava proteći do sledećeg broja "Svetog Dunava"? Huh. Verovatno mnogo, tako to ovde biva. Bilo bi lepo da se u međuvremenu bar Most slobode vrati na svoje mesto, iznad reke, pa će i ona biti nekako svet(l)ija.

T. P.