VREME 609, 5. septembar 2002. / POŠTA
Miroslav Višić:
Bombardovanje za naše dobro
Povodom vašeg totalnog rata sa nekoliko slobodnomislećih žena Srbije:
Režimi i sistemi se mijenjaju, a štampa ostaje ista. Partijska. Čitam i ne mogu da vjerujem. Ako Cerović & Co. ovako razmišljaju, onda nema nade za bilo kakve promjene. Šta onda misle neobrazovani, neprosvijećeni, nevaspitani? Po meni, Srbija nema ni političkih niti ekonomskih problema. Problem Srbije je bio i ostao kulturni. Pod kulturom naravno ne podrazumijevam samo pjesmice nego pristojno ophođenje, odnos prema zakonu, kulturu dijaloga, integritet diskursa, respekt prema činjenicama... Vaša argumentacija protiv "par gospođa i Lukovića" jedna je obična onanija nedostojna ozbiljnih novina. Priznati da ponekad nismo bili u pravu ili da smo se držali podanički, kukavički itd... nikad nije bio balkanski manir. Falsifikovanje činjenica uvijek jeste!
Svako društvo sa makar malo samopoštovanja bilo bi ponosno da ima glasove poput onih od gospođa Perović, Slapšak, Kandić i Biserko... Obratite pažnju, ključna riječ ovdje je samopoštovanje... Na primjer, vaš osnivač Srđa Popović odavno je smatrao da je bombardovanje neophodno za vaše vlastito dobro. On nije usamljen u tome. NATO bombardovanje je, naravno, stiglo u pogrešno vrijeme i iz potpuno pogrešnih razloga. Nikako nezasluženo. Razlika u ovim gledištima je obična refleksija ličnog morala. To je, po meni, poruka koju "gospođe" pokušavaju, uzaludno, da objasne.
Miroslav Višić
|