Jovan Nenadov:
Moralista na stranputici

"Kragujevac i Srebrenica "; "Vreme " br. 683

Argumentacija proizvoljnim i izmišljenim tvrđenjima ne može da se opravda kulisom navodno dobrih namera, a još manje kada takvih namera očigledno nema. A to je slučaj kod našeg "moraliste", Svjetlane Rašić.

Tragedije Kragujevca i Srebrenice kvalitativno se razlikuju: na jednoj strani streljanje talaca koji ni praćku nisu imali, a na drugoj vojna dejstva, pri čemu je 28. divizija Armije BiH u Srebrenici brojala, prema muslimanskim izvorima, 5800 dobro naoružanih vojnika (2630 je poginulo). To upoređenje je besmislica istog reda kao i pokušaji upoređenje Aušvica s Bosnom ili s Kosovom.

Broj nestalih iz Srebrenice je samo dokaz da su kao takvi prijavljeni, a ne i da su poginuli / pobijeni. Predmet moje kritike bio je, međutim, samo "krunski svedok" dr Stanković, naime tvdnja da je taj "naš čovek" obradio "preko 2000 iskopanih leševa", muslimanskih. Ta tvrdnja nije dokazana – a i ne može biti, pošto je izmišljena.

U tretmanu Srebrenice pred Tribunalom nedostaje "druga strana", Srba kao žrtava. U težnji ka pravdi – ukoliko je nekome do toga stalo – ne bi smelo da bude selektivnog pristupa.

Naser Orić je priveden u Hag tek u aprilu 2003, deset godina posle njegovih "herojskih podviga" u srpskim selima srednjeg Podrinja. Dok ne dođe do suđenja Oriću, Srebrenica će propagandno svoje već "odraditi", a i Haški tribunal će se možda i zatvoriti.

Ne mogu se ignorisati rezultati istraživanja Tribunala o opsadi Sarajeva u presudi generalu Galiću (3800 poginulih, od kojih skoro dve trećine vojnika), pa i dalje spekulisati sa raznim procenama i tvrđenjima bez pokrića, samo zato jer "veliki brojevi", sa decom žrtvama u prvom planu, nekome više odgovaraju. Posebno je apsurdna i zlonamerna optužba da su vojnici opsade samo tu decu i gađali.

Pokušaj dokazivanja nepristrasnosti Tribunala manipulacijom brojeva o etničkoj pripadnosti optuženih i uhapšenih jedno je zamagljivanje više: pitanje "A gde su drugi?" odnosi se na političke i vojne vrhove, kao i na šefove država "drugih", a ne na "sitnu ribu", na stražare logora i zatvora.

Edukativni moral gospođe Rašić nije pravi put ka katarzi – to je pre stranputica. Nema poštene igre falš kartama.

Jovan Nenadov, Lozana