VREME 817, 31. avgust 2006. / VREME
Izbori u Crnoj Gori:
I posle Mila – Milo
Smenjujući se na funkcijama premijera i predsednika, Milo Đukanović faktički vlada Crnom Gorom polovinu Titovog mandata. Danas mu se smeši još jedan četvorogodišnji mandat
|
Rezultat redovnih parlamentarnih izbora 10. septembra, i po istraživanjima javnog mnjenja i po partijskim analizama, neizvjestan je samo sa aspekta da li će vladajuća DPS–SDP koalicija potvrditi apsolutnu većinu ili će joj za formiranje vlasti biti neophodne njima bliske manje stranke. Mogućnost da opozicija, čak i uz pomoć Pokreta za promjene Nebojše Medojevića, dobije većinu, daleko je na horizontu. Ne samo zato što ona Đukanoviću na crtu izlazi sa istim čelnicima koji već godinama ne uspijevaju da mu pariraju nego i zbog činjenice da suverenistička većina, koja je Crnoj Gori donijela obnovu državne nezavisnosti na referendumu 21. maja, neće rizikovati da prokocka dobijeno.
STAZA KONTINUITETA: Zato je teško očekivati da će se dio dosadašnjih glasača DPS-a, koji su tu stranku zadnjih nekoliko godina podržavali dominantno zbog referendumskih obećanja, okrenuti Socijalističkoj narodnoj partiji Predraga Bulatovića ili manjim prosrpskim strankama. Tim prije što one još nijesu priznale rezultate referenduma i što su najavljivali novi kada dođu na vlast. Istraživanja javnog mnjenja do sada su pokazivala da ni Pokret za promjene ne može računati na značajniji dio glasova iz doskorašnjeg "suverenističkog bloka", već da svoju popularnost najviše crpi zahvaljujući razočaranim glasačima SNP-a i ostalih stranaka koje su podržavale zajednicu sa Srbijom.
S obzirom na ponašanje lidera Nebojše Medojevića uoči referenduma, kada je više bio na strani unionista, Pokret za promjene, iako ima primamljivu priču o iskorjenjivanju korupcije, nepotizma i otklanjanju svih anomalija vlasti, pred teškim je zadatkom da stekne povjerenje suverenista. Pogotovo sada kada najavljuje da će PZP, ako bude tas na vagi, tražiti podršku opozicije da formira ekspertsku vladu.
Zato je izvjesnije da će dosadašnji glasači DPS-a, koji o vlasti misle slično kao i Medojević, utočište ovaj put potražiti kod Liberalne ili Građanske partije. Riječ je o manjim strankama, nastalim iz nekadašnjeg Liberalnog saveza Crne Gore Slavka Perovića, koje su zadnjih nekoliko godina bili saveznici DPS-a. Predsjednik Građanske partije Krsto Pavićević do sada je bio poslanik sa liste vladajuće DPS–SDP koalicije, dok se šef LP Miodrag Živković nekoliko mjeseci prije referenduma pomirio sa Đukanovićem, pomažući mu prije toga da zadrži vlast u Baru.
Pavićević i Živković u kampanji optužuju DPS da koči reforme, potencirajući da bez ograničavanja Đukanovićeve apsolutne vlasti nema stvaranja Crne Gore kao pravne, uređene države. Ukoliko uspiju da animiraju dio dosadašnjih podržavalaca DPS-a, nezadovoljnih svojim standardom i ukupnim prilikama u društvu, Liberalna partija, koja na izborima nastupa u koaliciji sa Bošnjačkom strankom, i Građanska partija, čiji su partneri Zeleni, mogle bi doći u situaciju da budu odlučujući faktor prilikom formiranja nove vlade. U suprotnom, oni koji su poslije referenduma odlučili da više ne zaokružuju DPS, najvjerovatnije će otići u apstinente i ostaviti političku scenu istom.
U slučaju da Liberalna i Građanska partija, čije se izborne liste vrte oko cenzusa, ne naprave značajniji rezultat, Đukanović ima još jednu alternativu bude li mu nedostajao koji mandat za apsolutnu većinu – albanske stranke. Od pet poslaničkih mjesta, koje daju biračka mjesta gdje su Albanci u većini, očekuje se da će albanske stranke osvojiti najmanje dva. Do sada su od četiri mjesta, dva dobijale albanske nacionalne stranke, a druga dva DPS.
Na ovim izborima, pored Demokratske unije Albanaca Ferhata Dinoše i koalicije Demokratski savez – Partija demokratskog prosperiteta na čelu sa Mehmetom Bardhijem, za albanske glasove takmiče se Forca – Nova demokratska snaga, koju vodi ulcinjski biznismen Nazif Cungu i Albanska alternativa, grupa građana koja se zalaže da Tuzi dobiju status opštine.
Suštinski, Đukanović već u startu ima pet albanskih mandata prednosti, a od ostalih 76, u DPS-u procjenjuju da će osvojiti 40-ak.
Pored DPS–SDP koalicije i četiri albanske liste, na izborima učestvuju SNP–NS–DSS koalicija, Srpska lista na čelu sa Srpskom narodnom strankom Andrije Mandića, Pokret za promjene, koalicija Liberalne partije i Bošnjačke stranke, koalicija Građanske i Zelene partije, Demokratska stranka Crne Gore na čelu sa Predragom Drecunom, bivšim funkcionerom Narodne stranke i Savez komunista Jugoslavije – Komunisti Crne Gore.
Posljednje dvije su potpuni autsajderi.
Po nekim istraživanjima, koalicija DPS–SDP, na čijoj listi je i Hrvatska građanska inicijativa, imaće najviše glasova, dok će druga po snazi biti koalicija Bulatovićevog SNP-a, Narodne stranke Predraga Popovića i Demokratske srpske stranke Ranka Kadića. Pokret za promjene Nebojše Medojevića može da računa na treće mjesto, a Srpska lista četvrto. Za sada djeluje nesporno da će koalicije Liberalne i Bošnjačke stranke preći cenzus, ali je nepoznanica da li će to uspjeti i Građanskoj listi (Građanska i Zelena partija).
OPTIMISTI I ONI DRUGI: Kada se sve sumira, očito je da se glavne bitke vode unutar doskorašnjih referendumskih blokova, odnosno da opoziciji nije glavni konkurent Đukanović, niti Đukanoviću Bulatović. Lider SNP-a zapravo pokušava da sačuva svoje birače od naleta Srpske liste, koja igra na kartu ugroženih prava za 32 odsto Srba u Crnoj Gori. Predsjednik SNS-a Andrija Mandić, potpomognut Srpskom radikalnom strankom u Crnoj Gori, bivšim predsjednikom Crne Gore i DPS-a Momirom Bulatovićem, bivšim saveznim premijerom i potpredsjednikom SNP-a Zoranom Žižićem i nekim manjim strankama, ozbiljno prijeti da uzdrma Bulatovića. On mora da se brani od optužbi da nije pravi branitelj srpstva u Crnoj Gori, zbog čega je sklopio koaliciju sa Popovićevom Narodnom i Kadićevom Demokratskom srpskom strankom, i pored svih najava da će za ove izbore ekonomija za njih biti u prvom planu, Bulatovićeva SNP na terenu skoro svo vrijeme troši ubjeđujući svoje pristalice da ne glasaju za Srpsku listu ili Pokret za promjene. PZP je takođe ozbiljno zagrizao u biračko tijelo SNP-a, dajući nadu onima koji, poslije niza izbornih poraza, sumnjaju da ikada može doći do promjene vlasti.
S druge strane, cilj Đukanovića i predsjednika SDP-a Ranka Krivokapića jeste da zadrže svoje dosadašnje glasače, što im garantuje ponovnu apsolutnu većinu. Da to ne bi bilo dovedeno u pitanje, pokušali su da, pored male Hrvatske građanske inicijative, na svoju listu uvuku i Bošnjačku stranku. Poslije nekoliko sedmica pregovora, Bošnjačka stranka, nezadovoljna što je Ustavni sud u junu oborio Zakon o manjinskim pravima koji je Bošnjacima garantovao tri sigurna poslanička mandata, okrenula se Liberalnoj partiji.
DPS, sa svojom armijom od 15.000 aktivista, zato ništa ne prepušta slučaju. Po uhodanom sistemu da u svakoj ulici i u svakom ulazu, svakom selu i zaseoku imaju svog čovjeka koji je zadužen da, kako zna i umije, da procjenu ko će glasati za njih i "utiče" na neodlučne, došli su do podataka da koalicija DPS–SDP trenutno ima 147.000 sigurnih glasova, dok se sa potencijalnih još 35.000 "razgovara". Vladajuća koalicija tako računa na oko 175.000 glasača, što je apsolutna vlast, odnosno najmanje 41 poslanički mandat. Prema procjeni DPS, izlaznost može da se kreće do 75 odsto, što je oko 360.000 birača. U vladajućoj stranci tvrde da, prema njihovim procjenama, koalicija Liberalne partije i Bošnjačke stranke može preći cenzus i osvojiti najviše oko 16.000 glasova, dok je neizvjesno da li će Građanska lista uspjeti da uđe u parlament. Iz Bulatovićevog SNP-a, koja nimalo ne zaostaje za DPS-om u partijskoj organizaciji, u nezvaničnoj komunikaciji uvjeravaju da će se podrška koaliciji SNP–NS–DSS kretati u rasponu između 80.000 i 100.000 glasova, ali da ni u kom slučaju ne može pasti ispod 80.000. Njihovi podaci govore da Srpska lista može dobiti najviše 40.000 glasova. Sa ovom procjenom slažu se i pojedini funkcioneri Srpske liste, ali zato u jednoj renomiranoj agenciji za istraživanje javnog mnjenja ukazuje da ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se Srpska lista opasno približi SNP–NS–DSS koaliciji. Ta agencija je krajem juna radila obimno istraživanje koje je pokazalo da se, nakon poraza na referendumu, birači koji su podržavali opstanak zajednice sa Srbijom kreću u tri približno jednake kolone – jednu predvodi SNP, drugu SNS, a treću PZP. Iz druge agencije sa sjedištem u Beogradu smatraju "previše optimističnim" prognoze da će DPS i SDP zadržati apsolutnu vlast i najavljuju izlaznost od 65 do 70 odsto. Procjenjuje se da tako mala izlaznost ne odgovara velikim partijama i da bi, u tom slučaju, DPS–SDP koalicija morala da traži podršku manjih stranaka za formiranje vlade.
Neđeljko Rudović
| Lokalne vratolomije Istovremeno sa parlamentarnim, 10. septembra održaće se i redovni izbori za lokalne parlamente u 14 i gradonačelnike u 13 opština. Žabljak je pretprošle godine izabrao predsjednika opštine, ali je zbog blokade u radu raspušten lokalni parlament. U ostalih sedam opština lokalna vlast je izabrana na vanrednim izborima u prethodnih par godina. Lokalni izbori se sprovode u Podgorici, Bijelom Polju, Beranama, Andrijevici, Pljevljima, Kolašinu, Plavu, Danilovgradu, Plužinama, Šavniku, Rožajama, Baru i Ulcinju. Iako su na republičkom nivou partneri, DPS i manja vladajuća SDP biće direktni konkurenti u Plavu, Pljevljima, Kolašinu, Andrijevici i Rožajama, dok u ostalim gradovima nastupaju zajedno. i dok je SDP u Rožajama u koaliciji sa Bošnjačkom i Liberalnom partijom, a DPS sa Demokratskom unijom Albanaca, u Plavu je obratna situacija – SDP sama, dok je Bošnjačka stranka sa DPS-om, a protiv LP-a, partnera sa republičkog nivoa, sa kojim je u lokalnoj koaliciji još u Bijelom Polju. S druge strane, SNP, NS i DSS, kao i na republičkom, partneri su i na lokalnom nivou u svim opštinama, osim u Šavniku, gdje su se Popovićevi narodnjaci udružili sa Srpskom narodnom strankom. Ništa od penzije
Vječita dilema – da li će se Milo Đukanović povući i posvetiti biznisu, kako je najavljivao nekoliko puta u posljednjih desetak godina, u narednih nekoliko godina neće mučiti crnogorsku javnost. Jer, kako je nedavno najavio, to mu za sada ne pada na pamet, iako je u januaru bio jasan: "Poslije referenduma mijenjam profesiju."
Prošle sedmice je demantovao novinske napise da će nakon septembarskih izbora u političku penziju, a da se za mjesto premijera navodno bore Svetozar Marović i Milan Roćen, najbliži Đukanovićev saradnik u ulozi specijalnog savjetnika.
"To nije istina, iako se na tu temu već duže spekuliše", rekao je on novinarima u Šavniku.
Kako je kazao, sada se koncentriše na to da DPS i SDP pobijede na izborima, potencirajući da je njihov glavni argument da su izbori drugo poluvrijeme referendumske utakmice, te da bi "povoljan rezultat iz prvog dijela meča bio urušen ako bi se mlada crnogorska kuća prepustila neodgovornom domaćinu".
Tek nakon toga slijede podaci da svake godine broj nezaposlenih opada za 10.000 i da će se sadašnjih 39 hiljada nezaposlenih zaposliti u naredne četiri godine, da su inflacija i budžetski deficit ispod dva odsto, u skladu sa standardima EU-a, da je Crna Gora najmanje zadužena zemlja na Balkanu, a priliv stranih investicija najviši u regionu...
Da Đukanović treba da ostane tu gdje jeste založio se i uticajni potpredsjednik njegove partije Svetozar Marović.
"Čovjek sa kojim sam u ime EU-a najviše sarađivao, Havijer Solana, prilikom posljednjeg susreta u Briselu sa gospodinom Đukanovićem rekao je da je pred Đukanovićem velika politička budućnost na čelu evropske Crne Gore, jer je pokazao zavidnu hrabrost i odlučnost da izbori pravo svom narodu da demokratski odluči o svojoj budućnosti. Teško da ja to mogu preciznije i bolje reći od mog uvaženog i pametnog španskog prijatelja. Milo je istinski postao simbol jednog evropskog uspjeha moderne Crne Gore i ja želim, kao njegov prijatelj, da on ostane da radi svoj posao. Najbolji ne treba da idu", bile su Marovićeve riječi.
Moguća široka Vlada nakon izbora, u kojoj bi bila i Bulatovićeva Socijalistička narodna partija "radi širenja fronta za evropske integracije", izgleda da nije utopija, makar što se tiče DPS-a. Čelnici te stranke nagovještavaju spremnost da SNP svakako pozovu u Vladu, ali iz najjače opozicione partije za sada poručuju da im je cilj "smjena režima". "Crna Gora ima snage da napravi veliki sporazum u interesu brže evropeizacije, daljih uspjeha reformi i stabilnosti društva. i danas Crna Gora ima stabilnu vladu. i imaće poslije ovih izbora sigurnu pobjedu i stabilnu većinu Evropska koalicija za Crnu Goru. Međutim, široki sporazum bi pokazao još jednu veliku prednost Crne Gore, da ovdje počinje nova istorija kulture političkog života u kojoj državni poslovi okupljaju, a ne razdvajaju, zajedničko dobro poziva na saradnju a ne na podjele. Stabilna budućnost traži partnersko dogovaranje vlasti i opozicije o svemu što su državni prioriteti i najvažnije državne obaveze Crne Gore", objasnio je Svetozar Marović vjerovatni postizborni poziv Predragu Bulatoviću da im se pridruži. Predrag Bulatović smatra da su špekulacije da će SNP ući u koaliciju sa DPS-om plasirane kako bi demotivisale opozicione birače. "To su spekulacije koje odbacujem. Naš cilj jeste promjena aktuelnog crnogorskog režima", poručio je Bulatović, ali je izbjegao da odgovori na pitanje da li bi eventualno povlačenje Đukanovića iz Vlade uticalo na SNP da promijeni mišljenje. |
