Crna Gora:
Blago cara Milovana

Da ima, znalo se. Da mu se može, znalo se i to. Iščuđavanje zbog odličnih finansija Mila Đukanovića, stoga, nije ništa drugo do teatralan nastup vladajuće političke elite. A zbunjenost u organima nadležnim za utvrđivanje konflikta interesa i porekla novca, isprovocirana pritiskom javnosti, rezultat je nelagodnog, ali utvrđenog pogleda na dukate gospodara

Nekadašnji crnogorski predsjednik i premijer, odlučan u namjeri da postane uspješan bisnismen, što je uostalom i najavio nakon referenduma, nedavno je preko svoje firme Capital invest postao vlasnik sedam procenata akcija Prve banke, plativši za njih milion i po evra. Kapital Prve, ranije Nikšićke banke, njegovom i kupovinom akcija od strane samog menadžmenta, uvećan je na dvadeset i jedan milion evra. Monte Nova, kompanija Milovog brata Aca, uz znatno smanjenje vlasničkog udjela, i dalje je sa oko trideset procenata najveći akcionar.

Kako je za uspjeh modernih bankarskih sistema neophodna familijarna atmosfera, pored Ane Kolarević, Milove i Acove sestre, akcije su kupili, između ostalih, Vuk Rajković, kum bivšeg crnogorskog državnika, Dragan Bećirović čijeg su brata Zorana hoteli Bianca i Avala, Goran Rakočević, vječiti rukovodilac u javnim organima, Rade Arsić iz Tivta, Acov poslovni partner, kao i Jelica Petričević, predsjednica Upravnog odbora. Na spisku akcionara je kotorski HTP Fjord kojim, posredstvom privatizacionog Euro fonda, gazduje Veselin Barović, još jedan Milov kum, uz čije ime obično stoji "kontroverzni biznismen". Rudnici boksita, Lovćen osiguranje i Elektoprivreda takođe su akcionari, a za dio vlasništva, primjera radi, Petričevićeva je izdvojila 490.000, a Kolarevićeva 240.000 evra.

Za Đukanovića, sada "samo" predsjednika Demokratske partije socijalista i u Skupštini ubjedljivo najneaktivnijeg poslanika, zakonski propisi o konfliktu interesa ne važe. Iako prema pravilima javni funkcioner ne može da bude član organa privrednog društva, osim ako nije riječ o skupštini akcionara, Đukanović je osnivač, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik podgoričkog Capital investa.

Đukanović je, teško je to i zamisliti, samo pola godine unazad bio u poziciji u kakvoj je većina crnogorskih građana – na osnovu prijavljene imovine, bio je bez ušteđevine. Kako bivši državnik zna da je u ćutanju zlato, javnosti je ostalo da nagađa odakle gospodaru toliki novac i da, ukoliko je riječ o novom kreditnom zaduženju, "brine" o isplati njegovih rata. Zabrinutosti uveliko ima mjesta, o čemu govori i prošlogodišnji višemilionski kredit koji je, njegove su riječi, podigao zajedno sa Veselinom Vukotićem, Draganom Vukčevićem i Tomislavom Čelebićem kako bi pokrenuli privatni univerzitet.

APSOLUTNO REGULARNO: Pošto Srđan Milić, predsjednik Socijalističke narodne partije, nikako nije shvatao kako poslanik s platom od osam stotina može da kupi milion i po evra vrijedne akcije, zatražio je od Uprave za spriječavanje pranja novca da ispita transakciju u kojoj je učestvovao Capital invest. Uprava je, željna da izađe u susret, nakon "medijskih natpisa i sumnji iznešenih od strane određenih političkih partija", ispitala slučaj i saopštila kako se Đukanovićeva firma zadužila kod određene banke iz Londona. Ime banke nije objelodanjeno, već je samo naglašeno kako je transakcija "apsolutno regularna".

Uloga Uprave u slučaju Đukanovićevih "kapitalnih investicija" kod opozicionih je struktura izazvala veliko nezadovoljstvo, a ponašanje njenih čelnika portparol Srpske narodne stranke Dobrilo Dedeić označio je kao "sprdanje na račun naroda, klasično ruganje javnosti, zloupotrebu ovlašćenja i advokatisanje u korist ljudi koji su kadrovskom partijskom linijom blokirali borbu protiv korupcije i finansijskog kriminala".

U Pokretu za promjene navode da je nezamislivo da privatna engleska banka, utemeljena na standardima tržišne ekonomije, odobri kredit nepoznatoj crnogorskoj firmi bez imovine i poslovnih izvještaja, kako bi akcije kupljene kod Prve banke založila kao garant vraćanja kredita. Ne isključuju, međutim, mogućnost da se Đukanovićev, a možda i novac nekoga ko je za njegovu kompaniju garantovao, već nalazio u banci na ostrvu ili je pak položen novčani depozit.

"Kreditno zaduživanje Đukanovića radi njegovog investiranja na berzi oslikava ekonomski rizično ponašanje koje pogotovo on nikako ne bi smio da praktikuje. Novac kojim je otkupio akcije uveliko je misteriozan, a kako nema autoriteta u meritornim instutucijama, a rad tužilaštva dobro znan, do prave istine teško da će se doći", ističe za "Vreme" dr Zarija Pejović, poslanik PZP-a.

Tokom devedesetih godina nezakonito stečen novac, dodaje Pejović, materijalizuje se kroz privatizaciju, otvaranje "nekog univerziteta" i bankarskog posla. Vladajuća politička elita sve vrijeme, po njemu, pljačka sopstveni narod, ne vodeći računa o njegovom i nacionalnom interesu. "Mnogi od njih navode kako su ogromnu imovinu naslijedili od predaka, pa se nameće pitanje da li su im đedovi bili mletački plemići ili trgovci, u najmanju ruku. Ali, kako su preci većine crnogorskih građana kuće dijelili sa domaćim životinjama, jasno je da nije nikako riječ o nasljeđu", naglašava Pejović.

Dok naš sagovornik podvlači da je crnogorsko društvo postalo rob mafiokratske vladavine, u Demokratskoj partiji socijalista tvrde kako Đukanović ne namjerava da Crnu Goru prevede u svoj posjed, već doprinese da novac "iz čistih stranih izvora" stigne do nje i bude u funkciji dinamičkog ekonomskog razvoja. Firma njihovog predsjednika, kako kažu, nije od onih koje samo figuriraju u Privrednom sudu, a Đukanović, ističu, zajam neće vraćati od svoje plate, nego njegove "kapitalne investicije" od ostvarenog profita.

ZABORAV KUĆU GRADI: Ukoliko prihode i imovinu koje javni funkcioneri steknu za vrijeme trajanja mandata ne prijave Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa ili za njih ne postoji pravni osnov, smatraju se nezakonito stečenim. Funkcioneri, isto tako, u roku od dvije sedmice, moraju da obavijeste Komisiju o nastanku promjene. Milo Đukanović se, po praksi, oglušuje i kada je o ovim pravilima riječ. Njegova se savjetnica, opet nakon što je informacija osvanula u medijima, poziva na zaboravnost bivšeg državnika i objašnjava kako je to jedini razlog neprijavljivanja "novonastalog" imovinskog stanja porodice Đukanović. "Zaboravljena" imovina odnosi se na poslovni prostor od 412 kvadrata u Podgorici koji je Milov sin Blažo na poklon dobio od strica Aca. Da je Aco široke bratske ruke, govori i poklonjeni i naknadno prijavljeni stan od 73 kvadrata koji je Milo još ranije integrisao u svoj stambeni prostor. Prvi je ugovor, valjda da se familija ne zaobiđe, pravno oblikovala sestra Ana.

No, nije zaboravan samo crnogorski "bivši". U crnogorskom patrijahalnom društvu, vjerovali ili ne, muževi ne znaju kakvog im je žena imovinskog stanja. Ratko Vukotić, predsjednik Vrhovnog suda, nije siguran da li mu supruga na crnogorskom primorju posjeduje stan. "Predsjednik je juče prvi put čuo da se na ime njegove žene vodi stan u Budvi. Provjeriće u katastru i ako se ispostavi da je tačno, prijaviće ga Komisiji", objasnio je njegov šef kabineta Pavle Radonjić.

Uslijed napornih priprema oko nastupa Rolingstonsa, ali i oko suvlasničke uloge u Moninvestu koji se bavi inženjeringom, valjalo bi naći opravdanje za Svetozara Marovića koji nije prijavio tri stana i poslovni prostor. A tu je i čitava plejada zaboravnih bivših i sadašnjih ministara, ambasadora, pa i premijera Željka Šturanovića koji naknadno prijavljuje "izgubljenu" garsonjeru.

Imovinska senilnost je, vjerovatno, označena kao negativna posljedica dugogodišnjeg političkog staža pojedinaca u Crnoj Gori, koji svoju "mladost, ljepotu i pamet" nikako nijesu zabadava htjeli da utroše.

Nikola Dončić