Politika: Pomirenje ili amnezija

Nakon što su sto dana delile vlast u Srbiji, Demokratska stranka i Socijalistička partija Srbije su se – pomirile. Boris Tadić i Ivica Dačić potpisali su Deklaraciju o pomirenju samo dan nakon što su podeljena direktorska mesta u upravnim odborima javnih preduzeća u Beogradu, ali su odbacili tumačenja kojima su ta dva događaja dovedena u vezu. Devet stavki deklaracije zauzelo je sedam štampanih strana, a medijima su najzanimljivije bile tvrdnja da sporazum "za cilj ima očuvanje punog integriteta Srbije i njeno učlanjenje u EU" i naglašavanje zajedničke odgovornosti za "ostvarivanje vizije Srbije kao demokratske, slobodne, celovite, ekonomski i kulturno razvijene i socijalno pravedne zemlje".

Tadić je nakon svečanog potpisivanja objasnio da nikada nije tvrdio da će dokument, najavljen još pre tri meseca, biti deklaracija o nacionalnom pomirenju, ali je ocenio da bi ona mogla biti – korak ka tom pomirenju. Njegov poziv drugim strankama da potpišu Deklaraciju brzopotezno su, međutim, odbili koalicioni partneri DS-a – Liga socijaldemokrata Vojvodine ("LSV je nastala upravo zbog zla koje je SPS tokom devedesetih prouzrokovao"), G17 plus (ogradila se čak u od pregovora o formiranju vlade, ističući da je za dogovor sa socijalistima bio zadužen DS) i Srpski pokret obnove ("Nije dobro za Srbiju", ocenio je Vuk Drašković). Ništa pohvalno nisu imali da kažu ni u Savezu vojvođanskih Mađara, partneru DS-a u vojvođanskoj vlasti ("SVM nije spreman ni za kolektivnu amneziju, ni na kolektivnu amnestiju"). Možda najoštrija kritika, ipak, stigla je iz samog DS-a, doduše od jednog dosta pasiviziranog člana, bivšeg premijera Zorana Živkovića. On je ocenio da je potpisivanje Deklaracije "nerazuman, nemoralan i nestatutaran čin predsednika DS-a Borisa Tadića", da je Tadić tim potpisom "izjednačio ubice i žrtve, kriminalce i one koji se bore protiv kriminala" i najavio da će organima stranke poslati pismo kojim će ih pozvati da glasaju protiv Deklaracije.

Potez su, prirodno, kritikovali i predstavnici opozicije, ali su pojedini politički analitičari u potpisivanju Deklaracije videli moguću buduću korist za stranke koje su odlučile da potisnu svoja "dva bola" (ubistvo Zorana Đinđića i zatvorsku smrt Slobodana Miloševića). Činjenica da je, gotovo istovremeno, objavljena i vest o približavanju narodnjaka i stranke nekadašnje radikalke Maje Gojković podstakla je i prognoze o početku grupisanju srpske političke scene na dva suprotna pola. Ozbiljna potvrda te teze stići će, međutim, tek na sledećim izborima, a oni su, kako sada stoje stvari – daleko.

Vera Didanović

Uređuje Marija Vidić
Piše: Vera Didanović