Oduzimanje imovine kriminalcima:
Šta će biti s kućom

Naš je Zakon od tri postojeća modela u svetu prihvatio model krivičnog oduzimanja nezakonito stečene imovine: u tom modelu mora cela priča biti rešena u krivičnom postupku, odnosno zakonska pretpostavka za oduzimanje imovine je ta da je ona stečena kriminalom

Za poštenog čovjeka, stanovnika Srbije, ove će vijesti nešto značiti: udovice šefova kriminalnog "zemunskog klana" Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića ostat će "kratkih rukava", bez obzira na njihov zahtjev da im mi građani isplatimo silne milijune eura za njihove ekskluzivne pločice i bazene sazdane na heroinu i kriminalu poput otmica i ubojstava; jedina zvanično poštena među vanbračnim družicama Aleksandra Ivanović, žena Legijina, morat će – ako ima – iznijeti dokaze da je ona kuća u Filmskom gradu u Beogradu stečena pošteno; možda će se netko prisjetiti i Nenada Opačića, osuđenog u Novom Sadu zbog organiziranog kriminala, kao i mnogih drugih koji su prodefilirali kroz naše sudnice posljednjih godina.

UDOVICE: Hajdemo od početka, od udovica "zemunaca": kad bi sud našao da im je, udovicama šefova kriminalnog zemunskog klana, država dužna platiti odštetu za rušenje zdanja u Šilerovoj ulici, građani Srbije bi morali iskeširati 8,5 milijuna eura, odnosno u smislu biznisa njihovih pokojnih muževa 171 kilogram čistog ili 427 kilograma i 350 grama "uličnog", sječenog heroina. U tužbi se detaljno nabraja čega su rušenjem Šilerove dvije udovice navodno lišene: osim "18 velikih slika" u kući Spasojevića i "16 velikih slika" u prizemlju i "deset velikih slika" na katu kuće Lukovića i još "šest velikih slika" u "pratećem objektu" kuće Lukovića, navode se silni lusteri "na kugle" izbrojane i silne lampe ("Artemida"), električni aparati, plazma televizori i ostala "bijela i crna tehnika". Ima tu silnih barskih stolica i kožnih fotelja, ima "garnitura od ponijeve dlake" i namještaj "ratan dizajna", a ima i velikih ćupova sa cvijećem, od čega puno onih "s retkim tropskim biljkama", kandelabri u velikom brojnom stanju, kao i radijatori, fontane "s celokupnom opremom", "bazen veličine olimpijskog sa mozaikom od retkog kamenja iz okeana u obliku delfina" i ostalo, sve do tržnog centra u kojem je bio "kompletno opremljen kafić sa svom pratećom opremom", uključujući i veliki akvarij od 500 litara zapremine, stolovi s foteljama za 50 gostiju i sto poker aparata i stolom za bilijar "veličine 17", pa tri kata kancelarija s pratećim tehničkim uređajima, sobama i apartmanima s kupatilima, sedam kamera i sedam monitora za nadgledanje, kao i "preko 1000 ugradnih u plafon malih svetiljki, kao i cvećem i zelenilom u svakoj prostoriji"...

E sad: ta kućerina s kandelabrima, bazenima s delfinskim mozaicima, kamerama i ostalim stvarima na koje su frizerke i ostale šljakerice svikle, napokon je došla pod udar zakonskih normi: nedavno usvojeni Zakon o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom u krug lica koja potpadaju pod njegov udar podrazmijeva i ostavioca, odnosno lice "protiv koga usled smrti krivični postupak nije pokrenut ili je obustavljen, a u krivičnom postupku koji se vodi protiv drugih lica je utvrđeno da je zajedno sa tim licima učinio krivično delo" iz člana 2. tog Zakona: organiziranog kriminala, djela protiv čovječnosti ili rasturanja droge, plus još ponešto...

Taj Zakon je revolucionaran, kaže za "Vreme" sutkinja Specijalnog suda za borbu protiv organiziranog kriminala u Beogradu Radmila Dragičević Dičić. Ona je, inače, poznata po presudi u "slučaju Zarubica", u kojoj je ustvrdila (a potvrdio je to inače nepovjerljivi Vrhovni sud Srbije) da je optuženi "za tri godine stekao imovinsku korist proizvodeći amfetamin u iznosu od deset miliona dolara", te ga je sud obvezao da taj iznos plati na ime imovinske koristi. "Takođe je značajno što je sudsko veće uspelo, koristeći međunarodnu saradnju i mogućnost zamrzavanja sredstava u inostranstvu, da u toku postupka zamrzne iznos od 2,5 miliona švajcarskih franaka u švajcarskoj banci i sada je u toku postupak, s obzirom da je pravosnažnom presudom taj novac oduzet, međunarodne saradnje da se taj novac ulije u budžet Republike Srbije. Takođe, od svih optuženih zajedno u tom postupku oduzeto je oko 500 hiljada eura i to će ući u budžet države", rekla je onomad za "Vreme" sutkinja Dragičević Dičić.

Danas, za razliku od vremena njene hrabre presude, stvari su drugačije: zahvaljujući profesionalcima u Ministarstvu pravde, sudijama i ostalim znalcima, dobili smo Zakon kojim će imovina stečena na kriminalan način moći biti oduzeta. To je jasno već iz činjenice da je 1. marta ove godine stupio na snagu Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog djela, koji se umnogome oslanja na evropske i ostale dokumente i na Italiju i njene propise, koji su prvi "odsjekli krila" organiziranom kriminalu, koji je nemoguće osujetiti ako mu nisu odsječene financije. Od stupanja na snagu našeg zakona, već smo dobili – kako i mediji detaljno, i više od toga, izvještavaju – prvi zahtjev za zamrzavanje imovine stečene krivičnim djelom, one Milorada Ulemeka Legije, osuđenog u dva postupka pravomoćno, ali u ovom jednom u kojem se radi i o imovini tek prvostepeno ("zemunski klan", otmice i terorizam); odatle i tek zamrzavanje imovine.

MODELI: Naš je Zakon od tri postojeća modela u svijetu prihvatio model krivičnog oduzimanja nezakonito stečene imovine: u tom modelu mora cijela priča biti riješena u krivičnom postupku, odnosno zakonska pretpostavka za oduzimanje imovine je ta da je ona stečena kriminalom. Novi smo u tom zakonskom oduzimanju, a već imamo primjedbe: umjesto da se Ulemeku Legiji danas zamrzava imovina (kuća stečena navodno otkupninom za otmicu Vuka Bajruševića) u posebnom i naknadnom postupku, to je možda moglo biti učinjeno već u krivičnom postupku pred Specijalnim sudom, jer je ta stvar dokazana. Kako god, sačekat ćemo konačnu, pravomoćnu presudu da bismo tu stvar uopće riješili; kao i presudu u slučaju spomenutih udovica, čija imovina proizlazi iz istih izvora.

Nije problem nezakonite imovine tih protuzakonitih ljudi: Legije, udovica, osuđeni za ratne zločine (i to, naime, spada u zakonsku formulaciju da tu podrazumijevamo i krivična djela protiv čovečnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom). Iako tek treba početi s primjenom tog novog Zakona, postavlja se pitanje onoga što Srbija nije usvojila, drugog modela borbe protiv onih koji stiču kriminalnu imovinu: građanskog modela oduzimanja. U tom slučaju, kako svjedoče evropska uputstva i irska i ina evropska praksa, nezakonito stečena imovina može biti oduzeta i u građanskom postupku: Irci imaju u okviru Ministarstva financija cijele timove eksperata poreske, carinske, policijske i pravne struke, koji se od trenutka kad se ustanovi da postoji osnovana sumnja da je netko imovinu stekao kriminalnim aktivnostima – a ona je veće vrijednosti od 13.000 eura – uključuju u svojevrsnu istragu, koja podrazumijeva i sigurnosne i ostale podatke. To znači da netko tko je kupio mercedes od sto hiljada eura i kuću za duplo toliko, ili je s plaćom od hiljadu eura izdržavao četvoročlanu familiju i jeo svaki dan u Hajatu, mora odgovoriti na pitanja nadležnih otkud mu novac za to: ako nisi, brajko, naslijedio, odakle si ukrao? Irski model podrazumijeva da se cijeli postupak – ne krivični, već parnični – vodi pred nadležnim sudom, da ako se dokaže osnovana sumnja (a stupanj dokazivanja je manji no u krivičnom postupku koji smo mi prihvatili kao model) da je imovina stečena nezakonito, donosi se rješenje o njenom zamrzavanju ili privremenom oduzimanju. Vlasnik – osnovano sumnjiv tip pritom ima sedam godina pred sobom da eventualno dokaže da nije imovinu nezakonito stekao, a ako mu to ne uspije, ona će mu biti oduzeta i preuzet će ju država, ali sve uz suradnju cijelih timova istražitelja financijskih, poreskih, carinskih i ostalih.

Treći model upravnog oduzimanja takve imovine je najdalje od nas: vidimo ga u Americi, gdje su u životu pojedinca važne samo dvije stvari: umrijeti i platiti porez, ali po redoslijedu plaćanja poreza prve, a umiranja druge etape. Tamo kad vam nađu kilu-dvije kokaina ili heroina u kući, oduzimaju vam cijelu kuću, a svaku kupovinu koja je iznad vaše kupovne moći morate dokazati bar jednom godišnje poreskim organima.

DILEME: Stručnjaci u Srbiji kažu da je naš model krivično-pravnog oduzimanja imovine "tek prvi korak" i da mora uslijediti onaj koji podrazumijeva "građansko oduzimanje". Ukratko, to znači da će se – na primjer – Jocu Amsterdama pitati otkud mu novac za kauciju (300.000 eura), kao i otkud mu novac za iznajmljivanje kuće pokojnog Slobodana Miloševića, ako pred sudom tvrdi da zarađuje tek šest stotina eura mjesečno. Ili da će se pitati u već spominjanim slučajevima Legijinu Aleksandru Ivanović odakle joj novac za izdržavanje djece i kuće i ručkova koji se nose u Centralni zatvor družbeniku njenom, ili odakle novac svakom onome tko prijavljuje zaradu od par stotina eura mjesečno, a vozi džip i kupio je stanove koji koštaju par stotina hiljada eura u toj istoj godini.

Ili još jedan primjer: tužilac koji je radio organizirani kriminal jednog osumnjičenog je pitao koliko je ukrao (u "drumskoj mafiji") i koliko je potrošio: ovaj je najprije tvrdio da je ukrao najviše deset hiljada eura, ali je onda priznao da je kupio automobil koji je koštao osam hiljada, a usput je cijelu familiju – ženu i djecu – vodio na odmor u Grčku ili tako negdje za još koju hiljadu. Prikliješten činjenicama, priznao je da je ukrao umjesto deset mnogo više hiljada eura. I zamislite čuda: taj pametni tužilac nije dugo potrajao, otjeran je, a akteru pljačke se još sudi.

Kako god, ovaj novi Zakon o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom je odličan i zbog njega valja pohvaliti nadležne iz Ministarstva i Specijalnog tužilaštva. Drugo, bez obzira na to, nećemo uspjeti stati na kraj kriminalu i nezakonitom bogaćenju. Treće, bez koncepta "građanskog oduzimanja" takve imovine nećemo stati na kraj onima koji su izbjegli krivični postupak, raznim Arkanima i Mrgudima, čak i bez obzira na eventualno prihvaćanje da za pljačkašku imovinu možemo "skratiti" i one naše haške sunarodnjake (naš sud, od kojega prihvaćamo pravne posljedice svake presude), koji su se također obogatili na ratovima koje Srbija nije vodila i na bitkama koje navodno nisu bile njene. Četvrto i najvažnije: što rade poreznici u ovoj zemlji; oni bi trebali biti prvi koji pitaju otkud nekom mercedes ako prijavljuje prihod s kojim ne bi mogao voziti niti juga?

Tatjana Tagirov