Dnevnici Ratka Mladića (4) – najava:
Pljuvanje krvi i operacija Pauk

Dok je za Miloševića Radovan Karadžić ludi doktor sa Pala i draži mu je pošteni Musliman od nepoštenog Srbina, Jovica Stanišić kaže Mladiću da nije njegova briga gde će Fikret Abdić naći pare da plati ljude s koca i konopca koje će Državna bezbednost angažovati da ga vrate na vlast u Velikoj Kladuši

Kada je rukovodstvo Republike Srpske u julu 1994. odbilo mirovni plan Kontakt grupe za Bosnu i Hercegovinu zbog čega su SR Jugoslaviji pooštrene sankcije, predsjednik Srbije Slobodan Milošević je definitivno izgubio živce. Početkom augusta iste godine Srbija je uvela embargo za RS na Drini, a Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, Biljanu Plavšić i druge lidere bosanskih Srba, Milošević je optužio da "životima tuđih sinova žele da ostvare vlastite političke ambicije", da "pokazuju svirepu bezobzirnost prema interesima Srbije i SR Jugoslavije", da su "ugrozili bezbednost Republike Srpske Krajine", da su se ogriješili o zakon i da su "uzurpirali pravo da odlučuju o interesima deset miliona Srba", da su lagali "od Sarajeva do Atine, od Atine do Goražda, od Goražda do najnovijeg referenduma" (odbijanje mirovnog plana i razgraničenje 51 odsto teritorija Muslimansko-hrvatskoj federaciji naspram 49 odsto RS)". Jedno ime ipak nije bilo na Miloševićevom spisku žigosanih. To je bio komandant Vojske Republike Srpske general-pukovnik Ratko Mladić. Za čitavo vrijeme trajanja raskola između Beograda i Pala, Milošević je Mladića jasno izdvajao kao gotovo jedinog čovjeka u Republici Srpskoj kome vjeruje i na koga se može osloniti. Koliko je tadašnji režim računao na komandanta VRS u sukobu sa Karadžićem i Krajišnikom, svjedoče i bilješke sa sjednice održane 20. septembra 1994. u Karađorđevu. Učesnici su, pored Mladića, Milošević, Momir Bulatović (predsjednik Crne Gore), general Momčilo Perišić (načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije) i Zoran Lilić (predsjednik SR Jugoslavije).

Preds. Milošević:

– Ti si u pravu Mladiću da sve učinimo u interesu naroda; da se ne gine uludo.

– Interesi naroda i njegovo jedinstvo moraju biti na prvom mestu.-

– Sve što je postignuto postignuto je zahvaljujući jedinstvu. –

– Mi nismo brinuli samo o sebi, nego i o vama.

– Izdržali smo sve pritiske i udarce i MZ (međunarodne zajednice) je rekla eto Vam Srpska država na pola BiH.

– Na prostoru BiH su 3 naroda i ne može se ništa desiti dok se ne slože sva 3 naroda.

– Ja ne prihvatam stav M. (Momčila) Krajišnika da se pokolju svi MiH. (Muslimani i Hrvati)

– Sve smo uradili u jedinstvu, iz jedinstva je izašlo rukovodstvo sa Pala.

– Jedan je srpski narod, nema više srpskih naroda.

– Došlo je do odmetanja od matice, mi smo bili artikulisali srpsko nacionalno pitanje.

– Rešenje ima teškoće, ali se mora videti šta i kako dalje učiniti. Ovo vodi u nazadovanje.

– Mi rat ne možemo da izgubimo, ali nastavak rata protiv celog sveta nas vraća do Kamenog doba, izgubićemo korak sa svetom, unazadićemo se više decenija...

Da razjasnimo osnovnu stvar... Razumem na pojedinačnom planu da je interes svakog pojedinca da ostane tu gdje je, ali sa državnog interesa to se tako ne može deliti.

(Navodi pogaču leba – ko treba da se buni – onaj narod koji dobije 1­/2 ili oni koji dobijaju po 1/4.).

* 1/3 naroda se daje 1/2 teritorije...

* RS ima 25 km2 i 40 stanovnika po 1 km2, a J. (Jugoslavija) je imala posle 2. Sv. rata 60 stanovnika po 1 km2. –

* Sutra će se naseljavati na teritoriji i uzeće sve.

* Ja sam krv propljuvao da ubedim da se ne uzima Osijek, jer bi imali

na referendumu Hrvatsku većinu. –

...

(nastaviće se)

...

Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 11. novembra 2010. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka.

Priredio: Filip Švarm