POLITIKA |
Vreme br. 427, 26. decembar 1998. |
Na licu mesta: Kosovo Kontrolisano krvarenje Slučajevima iz poslednje serije zločina na Kosovu zajedničko je to da policija zna mnogo više o verovatnim poručiocima i organizatorima ubistava nego o neposrednim izvršiocima. Prvi su u šumama, okruženi i sa po nekoliko stotina naoružanih ljudi, i svaki ozbiljniji pokušaj da se dođe do njih, zahtevao bi opsežnu operaciju kakva sada nije dozvoljena, tvrde policajci U Prištini ovih dana pada krupan sneg, a na ulicama nekoliko Deda-Mrazova, jedna Snežana i jedan Paja Patak nude deci slikanje za 40 dinara. U Podujevu ovih dana ne rade škole, a ni opština pred kojom se skupljaju preplašeni i ogorčeni Srbi. Ali, i u samozadovoljnom glavnom gradu pokrajine desio se krvav incident, poslednji u ovonedeljnoj seriji. Usred Prištine su, u utorak kasno uveče, ranjena dva policajca. Serija incidenata započeta napadom na pećki kafić "Panda", u ponedeljak 14. decembra, nastavila se ubistvom potpredsednika opštine u Kosovu Polju u petak i ubistvom Milića Jovića, inspektora Državne bezbednosti, u sedam i petnaest u Podujevu, u ponedeljak 21. decembra, da bi se u utorak uveče pucalo u dva kosovska grada. SPIRALA TERORA: Prvo je u Kosovskoj Mitrovici, u kafiću "Melisa", oko 19 sati nepoznati napadač, s vrata, iz automatske puške pucao prema stolu za kojim su sedeli pripadnik lokalnog obezbeđenja Ljuljzim Ademi i njegov prijatelj Naser Haziri, tvrdi prištinski Media Centar pozivajući se na izjave očevidaca. Napadač je obojicu ranio i pobegao. Ranjenici su iste večeri prebačeni u prištinski kliničko-bolnički centar. Oko sedam sledećeg jutra, Haziri je podlegao ranama. Policija je blokirala deo Mitrovice u kome se napad odigrao, i "intenzivno traga" za napadačem. Tri sata posle ovog incidenta, u naselju Velanija u Prištini, u kome se nalazi kuća Ibrahima Rugove, neko je pucao na neobeleženi policijski automobil iz automatskog oružja. Policajac Miodrag Nešić teže je ranjen, njegov kolega čije se ime ne pominje lakše. Obojica su helikopterom prebačeni u bolnicu u Beogradu. Mnogi Prištevci su oko jedanaest uveče čuli helikopter u niskom letu, i to je izazvalo priličnu uznemirenost i nekoliko glasina. I za vinovnicima ovog napada policija "intenzivno traga", mada ne tako intenzivno kao u Mitrovici, jer je Velanija bila blokirana samo na kratko. Inspektor Jović ubijen je u Podujevu kada je krenuo na posao. On je stanovao u jednoj od dve zgrade pored podujevskog Doma zdravlja u kojima žive uglavnom zaposleni u skupštini opštine i državnim organima u Podujevu. Uska ulica odatle vodi u centar Podujeva i ka trima podujevskim školama na srpskom. Sa Jovićem je hodala i Milijana Pantić, zaposlena u lokalnom odeljenju Uprave javnih prihoda. Joviću su s leđa prišla dva napadača, naoružana automatskom puškom i pištoljem i zapucala. Prema dosadašnjim rezultatima istrage, Jovića je pogodilo 15 hitaca iz automatske puške i tri iz pištolja, u leđa i u glavu. Kada je reporter "Vremena" stigao na lice mesta, četiri sata kasnije, pored samog ulaza u podujevskom Domu zdravlja je još stajala velika lokva krvi pomešane sa komadićima tkiva. Sudeći po mestu na kome se nalazila druga, manja lokva krvi, napadači su Milijani Pantić pucali u noge kad je pokušala da beži. Onda su oni pobegli. Jović je još bio živ, pa su ga radnici Doma zdravlja smesta smestili u kola i povezli u pola sata vožnje udaljenu Prištinu. Puls mu je stao nekoliko minuta pre nego što će stići u prištinski KBC. Reanimacija koja je tamo pokušana nije dala rezultate. Milijana Jović ranjena je u potkolenicu i uspešno se oporavlja. U petak rano ujutro policija je na putu Priština-Peć, kod mesta Careva česma, pronašla telo Zvonka Bojanića, potpredsednika opštine Kosovo Polje. Bojanić je bio pogođen u glavu i grudi, a pošto je izdahnuo, njegovo telo je izgaženo nekim vozilom. Istraga još nije utvrdila da li su to učinile Bojanićeve ubice ili je neko slučajno naleteo na njegovo telo bačeno na put. Bojanić je, kako kažu njegovi ukućani, prethodne večeri oko deset sati otet iz svoje kuće u selu Slatina, u kome je i prištinski aerodrom. Po njega su, tražeći ga po imenu, došla petorica maskiranih i naoružanih ljudi. Usput su odneli i nakit Bojanićeve žene.
INTENZITET ISTRAGE: U Peći je, u utorak 15. decembra, jutro posle ubistva šestorice mladića u kafiću "Panda", preduzeta vrlo opsežna policijska akcija, koja je, prema izveštajima lokalnog ogranka DSK, u ponedeljak 21. decembra još uvek trajala. Policija je 16. decembra uhapsila braću Gazmeda i Ševdeta Bajramija iz Vitomirice kod Peći i Vlaznima Verđejaja iz Peći. Braća Bajram su uhapšeni u kući njihovog oca. Sledećeg jutra je Media centar, pozivajući se na Komandu policije u Prištini, objavio da je policija blokirala pećko naselje Kapešnica i selo Glođane kod Dečana, tražeći desetak osoba osumnjičenih za saučesništvo u višestrukom ubistvu u "Pandi". Objavljena su i imena osumnjičenih, uglavnom Pećanaca. Saopšteno je i da se traga za dvojicom ljudi poznatih samo po nadimcima "Škeljzen" i "Fatah". Kasnije, istog dana, isti izvor je prvo objavio da je u Glođanima pucano na policiju, da je policija odgovarajući na vatru ubila dvojicu ljudi u maskirnim uniformama sa oznakama ilegalnog UČK-a i da je u Kapešnici tog jutra uhapšeno 11 ljudi. Predveče se broj uhapšenih u Peći i Glođanima popeo na 34. U jednom od saopštenja Media centra kaže se da sva uhapšena i lica za kojima se traga "pripadaju ozloglašenoj bandi Ramuša Haradinaja iz Glođana", protiv koga je ranije podneto više krivičnih prijava zbog zločina učinjenih nad civilima i pripadnicima policije. Blokiranje pojedinih pećkih kvartova i brojna privođenja nastavila su se i sledećih dana. Albanski izvori govore o velikom broju prebijenih. Viljem Voker, šef Kosovske verifikacione misije, koja se ubrzano instalira, u subotu je grupi novinara, među kojima je bio i vaš reporter, objasnio da su i njegovi ljudi u Peći čuli slične priče, ali nisu svojim očima videli nijednog prebijenog. Okružni sud u Peći u utorak je pokrenuo istragu protiv šestorice uhapšenih povodom ubistva u "Pandi", ali njihova imena nisu objavljena "u interesu istrage".
"PARAĆINSKI SLUČAJ": Politički predstavnik ilegalnog UČK Adem Demaći je na konferenciji za štampu u utorak izjavio da je pokojni Bojanić perfektno govorio albanski, da je Albancima činio samo dobro i da nijedan Albanac nema za njega da kaže ništa loše. "Ove činjenice nas teraju da budemo sto posto sigurni da Bojanić nije poginuo od albanske ruke", kaže Demaći. Demaći se ponovo ogradio i od pećkog masakra, i oba zločina odlučno pripisuje "srpskoj tajnoj policiji". Jakup Krasnići, portparol UČK-a, u utorak je u Dragobilju, selu kod Mališeva u kome se nalazi Glavni štab ove organizacije, razgovarao sa Lorensom Rosinom, direktorom odeljenja za Jugoistočnu Evropu Stejt dipartmenta. Krasnići je tada rekao kako se UČK "od početka distancirao od nasilnih akata nad civilnim stanovništvom, bez obzira na to da li se radi o Albancima, Srbima ili ostalima koji žive na Kosovu". Verovatno je Bojanićev rad na zbižavanju s Albancima bio razlog što je on smknut. Tako bi se onemogućili drugi da rade na zbližavanju Srba, Albanaca i Crnogoraca", tvrdi Demaći. Prema Demaćijevim rečima, ovo ubistvo je poslužilo da se svetu predstavi kako Albanci ubijaju nevine ljude, koji nisu ni po čemu umešani u ratna dejstva. "Mi smo ubeđeni da je ovo produžetak paraćinskog scenarija, koji je kreirao general Daljević i drugi", zaključio je Demaći. "Tada je Aziz Keljmendi ubijen iako se to moglo izbeći, a u kasarni u mraku ubijeni su po jedan Srbin, Hrvat, Makedonac, Bosanac. Sutradan je štampa pisala 'Pucanj u Jugoslaviju'." Prema Demaćiju, ovo je sličan pokušaj da se srpsko javno mnjenje mobiliše krvavim događajima. "I ono u Peći i ovo sa gospodinom Bojanićem delo je iste ruke, koja hoće da nahuška svet na Albance." Demaći je izjavio da o ubistvu inspektora Jovića nema preciznih informacija. "Atentat na njega je pokušan i pre nekoliko meseci, kada mu je auto bio izrešetan. On se spasao. Sada izgleda nije imao tu sreću", nastavio je Demaći. "Bliže podatke o tome će dati ovi koji su naoružani. Siguran sam da će oni priznati ukoliko stoje iza toga."
400 MOMAKA: Možda nije mudro nezvanične policijske izvore uzimati zdravo za gotovo, ali oni su ovoga puta bili spremni da 'Vremenu' otkriju mnogo zanimljivih detalja. Ono što je zajedničko za sva tri slučaja jeste, prema ovim izvorima, situacija u kojoj policija zna mnogo više o verovatnim naručiocima i organizatorima ubistava nego o neposrednim izvršiocima. Policija je u Peći, na sam dan ubistva u "Pandi", uhapsila jednog od umešanih, ali on "nije progovorio sve do pola deset uveče", znači kad je već bio siguran da je akcija izvedena. U Peći se, ide dalje priča, radilo o nekoliko grupa koje je u grad uveo Daut, brat Ramuša Harandaja, sa zadatkom da u još nekoliko lokala izvedu akciju sličnu onoj u "Pandi". Otuda toliko uhapšenih. Što se pokojnog Bojanića tiče, njegovu reputaciju i Srbi opisuju na isti način kao Adem Demaći. Ovaj nekadašnji saobraćajni policajac razvio se u uspešnog biznismena, u čijoj je fabrici nameštaja, kažu, radilo oko dvesta radnika, uglavnom Albanaca. Bojanić ni u čemu, pa ni u poslu, nije imao nacionalnih predrasuda. I mada su izvesni pripadnici UČK-a u Dragobilju jednom američkom diplomati, koji želi da ostane anoniman, izjavili da je "Bojanić dobio što je zaslužio", policija je dobila informaciju koju ne može da potvrdi da je i Sultan naredio istragu, utvrdio da je Bojanićevo ubistvo samovoljno organizovao jedan od njegovih ljudi, poznat policiji od ranije kao "klasičan" kriminalac, i da je motiv bila pljačka. Zločinac je, navodno, pogubljen. I pokojni inspektor Jović je perfektno govorio albanski. Njegove kolege kažu tako dobro, da je bez problema mogao da prevari neupućenog Albanca. Atentat na njega je pokušan pre nekoliko meseci, u njegovom rodnom selu Krpimej kod Podujeva, gde Jović od tada nije išao. "Miću sigurno nije ubio niko koga on zna. Nema šanse da nam iko od onih koje znamo po liku priđe", kažu njegove kolege. I ovde je problem što su mogući naručioci ubistva van domašaja policije, u šumi. "Oni su okruženi sa po nekoliko stotina naoružanih ljudi, i svaki ozbiljan pokušaj da do njih dođemo zahtevao bi opsežnu operaciju, kakve nam sada nisu dozvoljene", kažu policajci. Ramuš Haradinaj, navodno, oko sebe ima 400 ljudi pod oružjem. PRIBLIŽAVANJE KOPANJEM: Nema sumnje da je UČK veoma vešto iskoristio predah koji joj je omogućio dogovor Milošević-Holbruk, a potom i ozbiljna kosovska zima. "Prvo, bolje su se naoružali", kaže jedan ovdašnji poznavalac ove organizacije. "Drugo, reorganizovali su se. Sada na čelo jedinica dolaze oficiri školovani u bivšoj SFRJ. Oni stvar organizuju po doktrini ONO i DSZ. Sada postoji teritorijalna odbrana i operativne jedinice", kaže naš sagovornik.
I iskusni šef misije OEBS-a u Albaniji, Dan Everts potvrđuje promene u UČK-u. "Sever zemlje je i dalje područje gde UČK obavlja, veoma užurbane, pripreme za rat", rekao je on u utorak "Rojtersu". I on pominje "veću ozbiljnost i profesionalno vojno rukovodstvo" u redovima UČK-a. Treće, UČK ubrzano radi na stvaranju sopstvenih organa civilne vlasti. U kosovskoj štampi na albanskom povremeno se citira orahovački profesor Sabahudin Cena, koji se identifikuje kao upravnik ili direktor "javne administracije UČK-a ". I četvrto, najdramatičnije: "Kad je Sporazum o dolasku verifikatora potpisan, UČK je bio u brdima. Od tada su se prvo spustili u podnožje, i sada svakih četiri-pet dana kopaju nove rovove, sve bliže centru grada." Ovo je za "Vreme" izjavio predsednik Izvršnog odbora opštine Podujevo, Srboslav Biserčić. Biserčić priča kako je nedavno jedan radnik opštine dobio od pripadnika ilegalne UČK rešenje o oduzimanju lovačke puške jer je s njom "ušao u operativnu podzonu Podlapskog sreza". Sveže iskopani rovovi mogu se videti i na kosi na ulazu u Podujevo, na nekoliko stotina metara od magistralnog puta za Prištinu. U ponedeljak je bilo napeto i u selima oko Podujeva. Kad smo se (ekipa "Vremena") zaputili u Perane da pogledamo rovove za koje je Biserčić tvrdio da su nedavno iskopani na brdima iznad ovog podujevskog sela u kome još žive Srbi, naišli smo na tim američkog KDOM-a, koji se ubrzano udaljavao s lica mesta. Oni su zadihano tvrdili da su videli šest tenkova i da su "srpske snage veoma nervozne zbog jutrošnjeg ubistva". Pošto se dalje niz put lepo video tenk kako pristiže, a Albanci okupljeni oko nas se razbežali, ni mi se nismo usudili da nastavimo put. Podujevo je u ponedeljak vrvelo od verifikatora i diplomatskih posmatrača. "Vidi koliko ih je sada, a kad smo ih zvali da dođu da bi nas zaštitili i sprečili da do ovoga dođe, nigde ih nije bilo", kaže Biserčić. Kada smo izlazili iz grada, oko jedan popodne tog dana, naišli smo na nekoliko policijskih kontrolnih punktova koji nisu postojali dva sata ranije. One koji su, putujući iz Beograda, magistralnim putem prolazili oko tri, već je zaustavljala vojska. Pukovnik Božidar Filić, portparol MUP-a Srbije za Kosovo, našao je za shodno da agenciji Beta te večeri izjavi: "Policija drži Podujevo pod kontrolom." Zoran B. Nikolić |
U Kosovu Polju su se i u utorak okupili tamošnji Srbi i Crnogorci, očekujući da dođe Milan Milutinović, predsednik Srbije. Dobrica Lazić, predsednik opštine, rekao je "Blicu" da Milutinović neće doći. Nije se pojavio ni u ponedeljak, mada su Kosovopoljci izričito zahtevali da im se on obrati, nego je poslao ministra unutrašnjih dela Vlajka Stojiljkovića. Došli su i predsednik kosovskih socijalista Vojislav Živković i Zoran Anđelković, predsednik pokrajinskog Privremenog izvršnog veća. Okupljeni su ministru intenzivno zviždali, pogotovo kad je rekao kako "smo uspeli u borbi protiv terorizma" i da "treba da radimo na bezbednosti u saradnji sa međunarodnom zajednicom", te da su "državni organi i policija samostalni". Učesnike skupa posebno je pogodilo kada je ministar izjavio: "Naš zadatak je da obezbeđujemo komunikacije, ličnu i imovinsku sigurnost, što uspešno činimo". Kada je Dobrica Lazić posle ministrovog pozvao ljude da se raziđu, istupio je Boško Budimirović, jedan od osnivača Srpskog pokreta otpora Kosova i Metohije, i pozvao okupljene da se ne razilaze, optužujući Lazića da je izdao i lagao sugrađane. Skup se ipak razišao. Učesnici skupa su rekli novinarima da su u ovom gradu ponovo organizovane srpske noćne straže. "Najpametnije bi bilo sve te ljude, pogotovo one u Podujevu, evakuisati na neko sigurnije mesto", kaže za "Vreme" Momčilo Trajković, predsednik Srpskog pokreta otpora. |
prethodni sadržaj naredni |