Rusija - Kina - Indija
Banket u Moskvi
Istočne promocije dr Marković nisu toliko pokazatelj vanjskopolitičke orijentacije Beograda koliko pokušaj bijega od stvarnosti
Najprije je dr Mirjana Marković - supruga predsjednika SR Jugoslavije, predsjednik Direkcije JUL-a, kolumnist, publicist, akademik - postala počasni član Saveza pisaca Rusije. Prije nje istu čast su doživjela tri građanina SR Jugoslavije: Zoran Kostić, dr Smilja Avramov i Dragoš Kalajić. Svečanost u čast dr Marković, pored ostalih, uveličali su njen pašanac i ambasador SR Jugoslavije u Moskvi Borislav Milošević i predstavnici Međunarodnog univerziteta biznisa i prava Braće Karić. Potom je uvažena gošća iz Beograda primljena, u odvojenim posjetama, kod patrijarha Alekseja Drugog i šefa Komunističke partije Ruske Federacije Genadija Zjuganova. Sljedećeg dana dr Marković je punih pedeset minuta razgovarala s predsjednikom Državne dume Genadijem Sljeznjovim.
Što
je u tim prilikama izrečeno, iscrpno su izvjestili ovdašnji mediji.
Zahvaljujući se na počasnom prijemu među ruske pisce, dr Marković je označila Rusiju kao "rodno mjesto literature - njoj najbliže" i naglasila da danas sliku sveta formiraju "oni koji nisu utemeljili ni gradili svetsku civilizaciju". Tokom pedesetominutnog razgovora u Državnoj dumi podržala je ideju premijera Jevgenija Primakova o stvaranju strateškog trokuta Rusija - Kina - Indija, primjetivši da će se "nova protivteža NATO-u i agresivnim stremljenjima SAD formirati na evroazijskom prostoru", to jest da će "istorijski veliki narodi Rusije, Kine i Indije biti u stanju da na sebe preuzmu odgovornost za sudbinu sveta".
Staro obećanje Vladimira Volfoviča Žirinovskog, predsjednika ruske Liberalno-demokratske stranke i bivšeg provajdera "Eliptona", iz knjige "Poslednji pohod na jug" da će ruski vojnik okvasiti čizme u Indijskom okeanu tako je steklo i ovdašnju podršku. Lako je moguće da će ovaj gest visoko vrednovati deputati zajedničke rusko-bjeloruske skupštine kada jednog lijepog dana budu odlučivali o stalnom prijemu SR Jugoslavije u ovu zajednicu.
Ipak, banketi u Moskvi, posjete Indiji, promocije u Kini i u obrnutom pravcu mnogo više od neke vanjskopolitičke orijentacije službenog Beograda označavaju pokušaj bijega od stvarnosti i ulazak u neki čudan svijet samozaborava. Aktualni režim je, naime, već godinama u krajnje zategnutim odnosima i sa Evropskom unijom i sa Amerikom. Iz tih država nitko ne zove na bankete, nitko ne nudi suradnju i nitko ne dodjeljuje počasne titule. Naprotiv - neprestano podvikuju i prijete, a realno - imaju i zašto i čime. I umjesto da se sa njima razgovara i pokušavaju riješiti problemi, zadrto se bori protiv "novog svjetskog poretka", ma što to značilo, ide po sponzoriranim banketima i razglaba o globalnim problemima.
Jer, pregovori sa izaslanicima Evropske unije i Amerike niti su laki niti ugodni. Kao što u ranim devedesetim nisu imali strpljenja za lamentacije o boju na Kosovu i zlatne viljuške, u kasnim ne pokazuju nikakav smisao za poetsku sociologiju "toplog snijega", rascvalih voćaka, kukaca, cvijeća, ljevice, desnice, petokolonaša i ostalog za čim luduju fanovi dr Marković.
Zato - u Rusiju, Kinu, Indiju. Ako na kraju uski, sebični interesi spreče ove tri zemlje da iskoriste ponuđenu šansu i preuzmu odgovornost za sudbinu sveta, niko im neće biti kriv. Pogotovo ne dr Marković, koja im je na vreme ponudila globus na tacni.
A što se pak banketa i promocija tiče... Što se na Moskvu potroši, vrati se sa kamatom u Beogradu.
Filip Švarm
