POLITIKA |
Vreme br. 427, 26. decembar 1998. |
Inicijativa borskih socijalista Malo trudan zakon Zakon o privilegijama je jedan od najsramnijih zakona ikada donetih na ovim prostorima jer ustoličava "političko plemstvo" nasuprot "kontejnerskoj klasi"
ZBUNJIVANJE: Vest da je Opštinski odbor SPS-a Bora ustao protiv zakona o privilegijama zbunila je prošlog četvrtka i same Borane. Ta vest objavljena je prvo na lokalnoj TV tako što je spiker pročitao "saopštenje sa tek održane sednice Opštinskog odbora SPS-a kojoj su prisustvovali i odbornici ove partije u Skupštini opštine Bor". Dan kasnije, u petak 18. novembra, Radio Bor je nekoliko puta ponavljao tekst ovog saopštenja, u kome se posle konstatacije kako je "danas prva i najveća dužnost svakog građanina da pruži maksimalnu podršku rukovodstvu zemlje u borbi za zaštitu njene suverenosti i teritorijalne celovitosti...", istovremeno daje za pravo i onima (nezadovoljni socijalisti i građani Bora) koji su negativno reagovali na zakon o privilegijama. Na kraju ovog saopštenja se kaže: "Smatramo da su rešenja u tom zakonu neprimerena sadašnjoj ekonomskoj situaciji u našoj zemlji i materijalnom položaju ogromne većine građana. Zato i predlažemo Izvršnom odboru Glavnog odbora SPS-a da pokrene inicijativu da se Zakon ne primenjuje dok se rešenja u njemu bitnije ne koriguju i usklade sa objektivnim mogućnostima." U prvi mah u Boru se verovalo kako iza svega najverovatnije stoji Glavni odbor SPS-a, odnosno kako socijalisti Bora nisu tek tako, na svoju ruku, odlučili da dignu glas protiv spornog zakona. Pre toga, počeli su da se stide ovog zakona kao gubavog deteta svi koji su prethodno za njega glasali. U Srpskom pokretu obnove ustanovili su, na primer, da ih je neko izgleda obmanuo i da su, glasajući za ovaj zakon, poslanici ove stranke glasali, u stvari, protiv svoje volje i uverenja. Zatim je, navodno, pocrveneo i Vojislav Šešelj kome je, po sopstvenom tvrđenju, bilo nešto neprijatno kada je Zakon usvajan (čega se naknadno setio). Broj onih koji su na dan usvajanja Zakona u Skupštini Srbije bili izgleda omađijani i hipnotisani i koji su glasali, a da i sami ne znaju kako, počeo je prilično da raste. Zbog toga se u samom Boru u prvi mah poverovalo kako je izgleda došao red i na socijaliste da se malo stide i kako je partijski vrh rešio da stid krene od jedne opštinske organizacije. ZAR ZBOG `NAŠIH`: U kancelariji Opštinskog odbora SPS-a u Boru, saradniku "Vremena" rečeno je, međutim, da ne postoji nikakav poseban tekst saopštenja. "Mi smo održali sednicu i sadržaj te sednice dali smo sredstvima informisanja kojima smo želeli", rekao je našem saradniku Dušan Nikolić, sekretar borskog SPS-a. Po Nikolićevom mišljenju, ono što je kasnije čitano na talasima Radio Bora ne treba shvatati kao "nikakvo posebno i zvanično saopštenje". U Boru se inače nezvanično može čuti kako reakcije iz beogradske partijske centrale nije bilo. Protivljenje Zakonu u Beogradu su u prvi mah najverovatnije tumačili kao "afekt" pojedinaca iz borskog odbora SPS-a, ali se kasnije broj opštinskih organizacija u "afektu" počeo da uvećava. Jedan borski sudija, međutim, strahuje da bi zbog tog "afekta" moglo da se dogodi da Zakon padne i da plate ljudima u sudstvu i dalje ostanu zamrznute. "I to zbog ovih `naših`", kaže ovaj sudija. Dan pre nego što su se oglasili borski socijalisti, Sindikat Rudarsko-topioničarskog basena u ovom gradu prozvao je direktore ovog kombinata i zahtevao rešenje nagomilanih, pre svega, socijalnih problema radnika. U Boru je, naime, sve veći broj gladnih, ekološki problemi postaju gotovo genocidni (od januara do septembra ove godine umrlo je 600, a rodilo se tek 400 Borana), pojedini direktori se hapse pa puštaju iz zatvora, a neki od onih koji najviše "brinu" o gladnim radnicima naveliko razvijaju privatne biznise, vlasnici su autobuskih preduzeća, prave privatne vodovode društvenim parama... Saopštenjem o nepravičnom zakonu o privilegijama borski socijalisti su možda želeli da pokažu kako sve to vide, kako su u neposrednoj blizini radnika, ali da sve to ne zavisi samo od njih. Ako je i samo to u pitanju, nije malo. Jedan od borskih socijalista tvrdi, inače, da stav tamošnje partijske organizacije nema nikakve veze sa generalnom politikom SPS-a i da se najverovatnije ne radi o migu datom iz Beograda da se "napadne" sporni zakon o privilegijama funkcionera. "Ne verujem čak da je informacija o ovoj borskoj inicijativi uopšte i doprla do Beograda." Među borskim socijalistima može se ovih dana istovremeno čuti i teza kako njihov Opštinski odbor svakako nije pogrešio i istrčao pre vremena jer je "očito da u pripremi zakona o privilegijama socijalisti nisu ni učestvovali", već je sve navodno bilo plod dogovora julovaca, radikala i SPO-ovaca u Skupštini Srbije". Predsednik borskih radikala Slobodan Jović sumnja da su socijalisti iz ovog grada bilo šta uradili na svoju ruku: "Iako mi lično nisu poznati detalji vezani za ovo saopštenje znam da se u SPS-u ništa ne radi na svoju ruku. Uostalom, ne treba čekati mnogo, sve će uskoro biti jasno", kaže za "Vreme" Slobodan Jović.
U međuvremenu, uprkos prećutkivanja ovog zakona u medijima bliskim režimu, i u SPS-u je, izgleda, neko počeo polako da shvata kako bi ozakonjivanje funkcionerskih privilegija u ovom trenutku moglo da bude prilično opasno ubadanje prsta u oko sluđenom i izgladnelom narodu. Čak su i vlastima prilično odani sindikalni rukovodioci primetili kako je ovaj zakon jedan od najsramnijih ikada donetih na ovim prostorima i kako je stvar političke (i svake druge higijene) ne pričati o privilegijama i ne ustoličavati političko plemstvo u trenutku kada se u Srbiji svakodnevno geometrijskom progresijom uvećava broj pripadnika tzv. kontejnerske klase. Sindikati su zbog toga zapretili generalnim štrajkom. Penzioner iz Beograda Dragoljub Ostojić, revoltiran zakonom o privilegijama, odlučio je da vrati Orden sa zlatnim vencem predsedniku SRJ Slobodanu Miloševiću. "Dok osiromašeni gladuju i zimi se smrzavaju, kada žene sve ređe rađaju, dečja obuća i odeća poskupljuju, nestašice lekova doprinose sve češćem i bednijem umiranju, vaši sledbenici donose zakon kojim se istine poistovećuju sa uvredama", kaže u pismu Miloševiću penzioner Ostojić i zaključuje: "Nesreća je što se ovom zlu ne nazire kraj, a vi tvrdite da nam je svet okrenuo leđa, a toliko je vidljivo da je vaš režim okrenuo leđa svom narodu i istini." Oglasilo se i nekoliko poslanika Skupštine Srbije, koji su rekli da ih je sramota da primaju tako visoke mesečne zarade i da ih se zbog toga odriču. Glumac Tihomir Arsić, inače poslanik Nove demokratije, odlučio je da svoju novu poslaničku platu ustupi Fakultetu dramskih umetnosti i tako pomogne nekom mladom glumcu.
To da Zakon ne valja za socijaliste tvrdio je ovih dana u banjalučkom "Reporteru" i jedan od nekadašnjih čelnika SPS-a dr Borisav Jović, čovek koji svakako izuzetno poznaje tehniku vlasti i to koliko neke političke odluke mogu da koriste ili štete. "Mislim da je to velika greška", izrekao je Jović svoje mišljenje o ovom zakonu i dodao: "Međutim, treba imati u vidu da je Milošević prilično vešt političar sklon naglim zaokretima koji ga vade iz grešaka, tako da nije isključeno da će i ovo prevazići. To je vrlo prosto, može to da stavi van snage za jedno vreme dok se ne popravi situacija. Ali, jedna takva stvar može više ruinirati Miloševića nego sve to što Amerikanci rade", tvrdi dr Jović. Zbog sve većeg broja onih koji "nisu bili u sali kada se za Zakon glasalo", logično je očekivati da "srpska pravna nauka", posle čuvenog lex specialisa kojim su svojevremeno priznati rezultati lokalnih izbora, bude do kraja ove godine "obogaćena" još jednom pravnom inovacijom. Za sada su u opticaju dve ideje. Prva, koja liči na teoriju da "žena može da bude samo malo trudna" i koja polazi od toga da se Zakon ubuduće primenjuje "samo malo". Lider SPO-a Vuk Drašković traži da se Zakon primenjuje samo u onom delu u kome se govori o primanjima ljudi iz pravosuđa i ne primenjuje u delu u kome se pominju funkcionerska primanja i privilegije. Sve dok ne počne redovna isplata penzija i drugih primanja, dok država ne izmiri građanima sve zaostatke i dok ne profunkcioniše program socijalne zaštite stanovništva. Drugu ideju pomenuo je prošle nedelje ministar finansija Srbije Borislav Milačić, koji je ljutite aktiviste sindikata pokušao da umiri tvrdnjom kako Zakon zbog "nedostatka realnih sredstava" neće važiti od januara 1999. godine nego tek od aprila naredne godine. Ovo je zapravo teza o "mirovanju zakona" koji bi, iako potpisan rukom predsednika Srbije Milana Milutinovića, bio u "stanju čekanja" sve dok se za njegovu primenu ne stvore odgovarajući uslovi. U svakom slučaju, obe teorije o "trudnoći samo malo" i "o trudnoći u fazi mirovanja dok se za to ne steknu uslovi" predstavljaju očigledno obogaćivanje pravne teorije i prakse i najbolje govore o ozbiljnosti samog parlamenta koji takve zakone donosi. Reagujući na inicijativu socijalista Bora i Sindikata, deo opozicije (DSS) primetio je kako se radi o zakasnelom zahtevu i kako više nije toliko važno poništiti jedan nenarodni zakon koliko je važno raspustiti nenarodnu Skupštinu čiji poslanici glasaju za sopstvene privilegije. Ima i onih (Nebojša Čović, DA) koji tvrde da je "borska inicijativa" u stvari najobičnija "igra i manipulacija" budući da članstvo socijalista nije u stanju da odlučuje ni o čemu. To da se članstvo socijalista (kao, uostalom, i gotovo svih ostalih partija na ovdašnjoj političkoj sceni) ne pita mnogo nije previše sporno. Bilo bi, međutim, dobro da se Nebojša Čović bar malo vara u proceni kako je borski protest najobičnija igra i manipulacija. Bilo bi neuporedivo interesantnije da je u ovom slučaju bar za trenutak u SPS-u proradila unutarpartijska demokratija. Da su oni iz Bora (spontano ili organizovano) inicirali oživljavanje partije koja već poduže u ljubavnom trouglu SPS-JUL-SRS stoji u tupom uglu, da su bar za trenutak poželeli da pokažu kako se partijskom vrhu, osim telegrama podrške i divljenja, može poslati i poneki protest. Čak i da je u pitanju tako nešto, to nikako ne znači da oni iz Bora već sutradan pošto Zakon o privilegijama bude "zamrznut" neće požuriti da Slobodanu Miloševiću pošalju telegram podrške. Ili ga predlože za neku Nobelovu nagradu. Nenad Lj. Stefanović
|
prethodni sadržaj naredni |