SVET

Vreme br. 428, 2. januar 1999.

 

Najveća pustolovina na startu

Jedna valuta za jednu Evropu

461.gif (44312 bytes)

Jedinstvena evropska valuta euro od 1. januara 1999. postaje platežno sredstvo u čekovima i bankarskim transakcijama... u očekivanju da tačno kroz tri godine u potpunosti zameni marke, franke, lire, pezete i ostale nacionalne valute jedanaest od petnaest zemalja Evropske unije

Specijalno za "Vreme" iz Brisela

Jedan od najpomnije slušanih evropskih intelektualaca, Umberto Eko, ovih dana je izjavio da će Evropa uskoro postati kontinent potpuno izmešanih kultura i naroda koji će svi govoriti više jezika, a možda će iz toga svega nastati i novi narodi, nove kulture i novi jezici. Eko smatra da to neće značiti pretapanje ili uništenje pojedinih nacionalnih kultura, već samo takav "metišage" koji će dati novo bogatstvo u iskazivanju identiteta i izražavanju. Štaviše, misli Eko, možda će neke nacionalne države i nestati, stvoriti se nove, na drugim temeljima, "jer sve je to delo istorije".

Eko tek ovlaš spominje opšte kretanje ka ekonomskom, političkom i, onom najspektakularnijem - monetarnom jedinstvu u zemljama Evropske unije, i mnogo je više zagledan u budućnost kulture Evropljana.

Jedan drugi evropski intelektualac, ranije poznatiji po revolucionarnim veleobrtima, Režis Debre, naprotiv je veoma kivan na ono što političari i bankari čine da bi unutar Evropske unije ukinuli ekonomske, političke i kulturne granice. A naročito se okomio na uvođenje jedinstvene valute, za koju smatra da nagriza nacionalne kulture i samobitnosti. On, pored ostalog, veoma kritikuje "beskrvni" izgled novčanica eura, na kojima su motivi koji predstavljaju arhitektonsko blago pojedinih evropskih zemalja...

Eko i Debre nisu ušli ni u kakvu neposrednu raspru, ali njihove poruke su po mnogo čemu dobar odraz raspoloženja i razmišljanja ogromne većine žitelja Evropske unije u času kad je jedanaest od petnaest njihovih domovina pred zaista istorijskim trenutkom - početkom procesa ukidanja nacionalnih valuta i uvođenjem za sve njih jedinstvenog novca. A cilj je da se i preostale tri zemlje što pre uključe u ovaj poduhvat jedne valute za jednu Evropu.

EURO PRED VRATIMA: Neki Evropljani, i to u nekim zemljama više u nekim manje, i dalje su, baš kao Debre, vrlo sumnjičavi, pa i neprijateljski raspoloženi prema uvođenju jedinstvene valute. Velikom broju Nemaca, iako je nemačka politička i ekonomska elita među vodećim zagovornicima eura, i dan-danas teško pada odricanje od marke kao simbola nemačke moći i uspeha. Ni Francuzi još ne mogu da se srode s mišlju da jednog dana franka, pogotovu što je to danas jedna od najčvršćih valuta, jednostavno neće biti. Ipak, nacionalni konsenzusi su postignuti i, zajedno s Nemcima i Francuzima, od nove godine u veliki brod eura ukrcavaju se i Holanđani, Belgijanci, Luksemburžani, Irci, Austrijanci, Finci, Španci, Portugalci i Italijani. Pre svega, Britanci, a poprilično i Danci i Šveđani, još strahuju da taj brod ne završi kao Titanik...?! Petnaesta članica Evropske unije, Grčka, bi se, naprotiv, veoma rado uključila u veliku pustolovinu, ali još ne ispunjava sve, inače veoma stroge uslove za uključivanje drahme u euro.

464.gif (16299 bytes)Bilo kako bilo, euro je već snažno zakucao na vrata jedinstvenog evropskog doma, jer će od nove godine biti utvrđeni čvrsti, nepromenjivi pariteti nacionalnih valuta prema euru. To znači da jedanaest zemalja Evropske unije dobija dve valute. Na svim bankarskim računima, prilikom plaćanja karticama, virmanima ili čekovima, od 1. januara će se uvek pojavljivati iznosi u nacionalnim valutama i u eurima. Cene će biti obavezno istaknute i u nacionalnoj valuti i u eurima, i to će tako trajati do 1. januara 2002. godine, kad će franci, marke, lire, pezete, guldeni i ostali nacionalni novac biti povučen iz opticaja, a i u džepovima 290 miliona Evropljana će otad jedino šuštati i zveckati novčanice i kovanice eura...

Čvrsti pariteti od nove godine znače da će, na primer, jedan euro vredeti neznatno manje od dve marke ili približno 6,6 francuskih franaka, skoro dve hiljade lira, manje-više 200 pezeta... O monetarnoj politici, kamatnoj stopi i emisiji novca odlučivaće jedinstvena Evropska centralna banka, koja je već uspostavljena, sa sedištem u Frankfurtu, a na čijem je čelu Holanđanin Vim Dejsenberg. Ipak, nacionalne vlade će odlučivati o poreskoj politici, koja će morati da se što je moguće više ujednači. To već izaziva velika gunđanja nekih koji nisu u euru, a naročito Velike Britanije koja smatra da je to zadiranje u krajnje važan zabran nacionalne politike.

Ako se ima u vidu da euro znači i konvergenciju - potpuno usaglašavanje - ekonomskih politika zemalja koje ga čine, nije ni čudo što je s jedne strane to opšte "stapanje" odbojno zemljama i narodima koji ne žele da se odreknu ukorenjenih navika i prava.

MOĆNA BRANA: To je, međutim i moćna brana od špekulacija i lomova na međunarodnom finansijskom tržištu. To je naročito izbilo na videlo ove jeseni, kad je zona eura ostala pošteđena monetarno-finansijskih bura, kao posledice finansijskog sloma u Aziji i Rusiji. Dolar je to ipak osetio - vrednost mu je naglo pala.

Budući euro, za sada još uvek eki, zajednička valuta Evropske unije, i njen "evropski monetarni sistem" su odoleli. Zna se da su Japan i druge privrede azijskih "zemalja-zmajeva", kao i sve veće latinoameričke zemlje procenile da valja igrati na euro. I ruska vlada je saopštila da će od nove godine rublja biti vezana ne samo za dolar već ravnomerno i za euro.

To dobro znaju i četvorica "otpadnika" unutar Evropske unije, pa zato nije nikakvo čudo što privrednici i bankari, a sve više i uticajni političari, počinju da govore da se "nema kud", već se treba ozbiljno pripremiti za ulazak, jednog dana, u sistem jedinstvene valute.

Utoliko pre što i Velika Britanija, Švedska i Danska već sada ispunjavaju praktično sve uslove za ujednačavanje ekonomsko-finansijskih kretanja i, time, uključivanje u euro. To će, kako pokazuju politika vlade u Atini i tokovi u grčkoj privredi, u ne tako dalekoj budućnosti postići i Grčka. Uslovi nisu nimalo laki: javni dug ne sme biti veći od 60 odsto bruto nacionalnog proizvoda, budžetski deficit ispod 3 odsto BNP, inflacija ne viša od 1,5 odsto iznad proseka tri najniže inflacije među zemljama Evropske unije, kamatne stope ne preko 2 odsto iznad prosečne ravni tri najniže kamatne stope unutar petnaestorice.

Sad je upravo u toku veliki napor petnaestorice da ujednače poreske i socijalne politike. Cilj je da budu usaglašeni ne samo uslovi privređivanja, cena kapitala i radne snage već i radni i socijalni standard, kako ne bi bilo socijalnih nepravdi, ali ni nelojalne konkurencije.

Za praktično sve vladajuće ekipe to znači i početak bitke za smanjivanje armije nezaposlenih od preko 10 odsto, odnosno 18 miliona ljudi u petnaest zemalja EU, kao i pomaganje pre svega mladim školovanim Evropljanima da što brže dođu do posla i da se smanji nedopustivo veliki sloj siromašnog stanovništva, "isključenog" iz bogatog i razvijenog društva petnaestorice.

463.gif (24274 bytes)DRAKONSKE KAZNE: Konačna nagodba o euru postignuta je prošle godine u junu, na samitu EU u Amsterdamu, kad je i "socijalna dimenzija" ušla u ceo paket jedinstvenog tržišta i valute, ali i kad su Nemci privoleli Pariz da prihvati "pakt o stabilnosti" eura, koji predviđa drakonske kazne za one koji, pošto jednom svoje valute i privrede ugrade u jedinstvenu valutu, počnu da iskaču i ne poštuju usvojena merila. Tako se, recimo, predviđa da zemlja koja probije plafon dozvoljenog budžetskog deficita od 3 odsto BNP biva automatski kažnjena tako što već prve godine mora da plati kaznu od 0,5 odsto godišnjeg BNP.

Euro je na pragu. Velika medijska kampanja je nesumnjivo uspela da građanima Evropske unije umnogome objasni šta će euro za njih značiti: da imaju račun u eurima, da plaćaju karticom ili virmanima u eurima, da štede, kupuju papire od vrednosti u eurima.

U svim većim lancima samoposluga, robnim kućama, turističkim agencijama, bankama, državnim ustanovama već su istaknute dvojake cene i tarife: u nacionalnoj valuti i u eurima. Na televiziji i radiju stalno se vrte reklamni spotovi koji "kratko i jasno" poručuju šta će se desiti posle 1. januara, kako se euro može koristiti, kad će se pojaviti i konkretne kovanice i banknote, koliko će trajati prelazno razdoblje. Od nove godine počinje i besplatna podela malih računara koje će žitelji Unije moći da imaju stalno u džepu i pomoću kojih će, bar dok ne nauče one glavne odnose eura i nacionalne valute, u svakom trenutku s lakoćom izračunati koliko eura treba da bi se platio neki proizvod ili usluga.

Već sad je jasno da će običan čovek imati i konkretne koristi od eura: krediti će postati jeftiniji (upravo je i Italija, kao poslednja zemlja, oborila eskontnu stopu na svega 3 odsto godišnje - što je i gornji limit za valute koje su u euru), a investicije isplativije, jer je cena kapitala već pala i pašće još. Cene postaju vrlo vidljive na celom tržištu i moraće da se ujednače, ali naniže. Trista miliona žitelja zone eura moći će mnogo lakše da putuje, štedi, preseli se i radi bilo gde širom jedinstvenog tržišta. Štampa je već izvela sijaset računica i, kao da to i nije slučajnost, ispalo je da će, izračunato u eurima, mnogi proizvodi biti najskuplji u Velikoj Britaniji - dakle zemlji koja se najviše opire uvođenju jedinstvene valute. Možda će se neki Englez, Velšanin, a naročito Škot, sad i predomisliti?!

Novčanice se u nekoliko zemalja Unije, uz neviđene mere zaštite od krivotvorenja, počinju da štampaju već od iduće godine, u apoenima od 500, 200, 100, 50, 20, 10 i pet eura. Motivi na njima su arhitektonsko blago zemalja EU. Metalni novac se već kuje u Francuskoj, Belgiji, Nemačkoj i Holandiji- i to u veličinama od 2 i 1 euro, kao i 50, 20 i 10 centi. Lice kovanica će biti jedinstveno, a poleđinu će svaka zemlja moći da izradi u skladu sa svojim nacrtom.

Inače, popularnost eura raste u meri u kojoj se približava dan njegovog uvođenja. Najnovije ankete pokazuju da je preko 50 odsto žitelja EU zadovoljno dolaskom eura, dok je 40 odsto i dalje protiv.

Najoduševljeniji su Italijani - njih 67 odsto želi euro - ali 53 odsto Nemaca je i dalje ljutito zbog gubitka marke. Izvan zone eura, najvatrenije pristalice su Grci, među kojima samo 17 odsto misli da je bolje zadržati drahmu, dok je protiv eura 59 odsto Britanaca i Danaca.

Dragan Blagojević (Beta)

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)