POLITIKA

Vreme br. 428, 2. januar 1999.

 

Prestrojavanja na politickoj sceni

Cekajuci visibabe

Sta ce biti sa srpskom i jugoslovenskom vladom, hoce li biti izbora... Sigurno je jedino da nece biti zakona o privilegijama

10-2.gif (16759 bytes)Vuk je, dakle, ponovo spreman. Pre otprilike devet meseci, bio je (po sopstvenom priznanju) na samo nekoliko koraka od ulaska u srpsku vladu. U tih nekoliko koraka napravio je izgleda gresku u koracima (socijalisti kazu trazio je previse) i u vladu su umesto Srpskog pokreta obnove usli radikali Vojislava Seselja. Danas se izgleda zbog toga svi, osim Seselja, pomalo kaju.

Prosle nedelje na sednici Glavnog odbora SPO-a Vuk Draskovic je porucio kako je u interesu Srbije i ocuvanja Kosova njegova stranka spremna na podnosenje svih mogucih zrtava i da u tom kontekstu treba gledati na eventualni ulazak SPO-a u vladu. Pominjao se i sah, i reklo bi se da je, po sopstvenom misljenju, stigao do kraja table i odlucio da se dogodine pretvori u neku jacu figuru. Ovakvom porukom koja je nesto kasnije dobila potvrdu i Glavnog odbora stranke, Draskovic je samo jos vise podstakao glasine koje se poslednjih nedelja kotrljaju po politickoj carsiji i po kojima ovako sastavljena vlada Mirka Marjanovica najverovatnije nece "ugledati visibabe".

Tako nesto moze se u poslednje vreme cuti poluzvanicno upravo i od socijalista, pogotovo onih koji su od pocetka bili protiv saveza sa Seseljom. Oni i danas tvrde kako je mozda bilo bolje svojevremeno "platiti" Vuku odjednom sve ono sto je trazio, nego placati Seselju na rate i to sa zestokom kamatom. I uz to mu dati sansu da ono "sricanje vlasti" koje je naucio u Zemunu sada upraznjava u citavoj Srbiji. A odavno se zna da Seselj brzo uci, da je i fakultet zavrsio za samo dve godine, da tera i one oko sebe da se usavrsavaju (prica se da je svojevremeno "naredio" svom potpredsedniku Tomislavu Nikolicu da pod hitno zavrsi studije i stekne fakultetsku diplomu).

LISTA CEKANJA: Bez obzira na politicku carsiju, zvanicno, Marjanoviceva vlada nacionalnog jedinstva stoji na veoma cvrstim temeljima i trebalo bi da prezivi ne samo ovogodisnje visibabe, vec i one dogodine. Na proslonedeljnoj konferenciji za stampu portparol Socijalisticke partije Srbije Ivica Dacic odlucno je demantovao mogucnost pravljenja bilo kakvih novih koalicionih saveza u Vladi Srbije i pri tom naglasio da "nije bilo nikakvih medjustranackih razgovora, niti inicijativa o tome".

Ako zvanicnih medjustranackih razgovora, kako kaze Dacic, i nije bilo, ne znaci naravno da gotovo svakodnevno nema pipanja "koliko je voda vruca", medjusobnih namigivanja i odmeravanja ko bi kome, kada i po kojoj ceni mogao uskoro da zatreba. Izvori "Vremena" iz SPS-a kazu da je za njih Draskovic jos na "listi cekanja", ali i da mu se pozicija "neprekidno popravlja", odnosno da se na njega u buducnosti mora ozbiljno racunati. "I Draskovicu i nama danas je pomalo krivo sto se svojevremeno nismo dogovorili oko vlade, ali tako je to u politici. Pred nama je burna i prilicno neprozirna i nepredvidiva godina u kojoj su razne kombinacije i koalicije moguce. Ono sto je u ovom trenutku sasvim ocigledno jeste da mi Vuka i SPO uopste ne diramo. U nasim medijima oni imaju sasvim pristojan tretman, niko ih ne napada, a, iskreno receno, i nema mnogo razloga za kritiku jer se SPO od pocetka kosovske price ponasa veoma konstruktivno i patriotski. Ocito je da i oni nas ne diraju. Kada kritikuju vladu, cine to uglavnom preko Seseljevih radikala i ponekad preko JUL-a."

Prica o Draskovicevom ulasku u vladu nije, naravno, nova i odnosi se na zapravo dva koloseka - savezni i republicki. U ovom trenutku neuporedivo izvesnija je rekonstrukcija savezne vlade. Premijer ove vlade koju ne priznaje Crna Gora, Momir Bulatovic, odlucio je izgleda da ovih dana krene u veliku medijsku ofanzivu, pa se tako, gotovo svakodnevno, ponegde oglasava (vidi stranu 22), najavljujuci ujedno i pravljenje koalicione vlade na saveznom nivou. "Moje opredeljenje je da to bude vlada u kojoj ce biti zastupljene najrelevantnije politicke snage u celoj Jugoslaviji, i verujem da ce saradnjom sa liderima tih politickih stranaka doci do rekonstrukcije savezne vlade", rekao je prosle nedelje, prilikom kratkog susreta sa novinarima, Momir Bulatovic. Tom prilikom Bulatovic je izgleda zeleo da kaze jos ponesto na ovu temu, ali su ga ljudi iz njegovog protokola bukvalno odgurali od novinara i ostavili nas da o planovima saveznog premijera vise saznamo prateci njegove govore na severu Crne Gore ili intervjue na RTS-u. U medjuvremenu, Bulatovic, inace majstor neutralnog politickog govorenja, nije rekao nista novo sto bi vredelo zapamtiti, izuzme li se svakako njegova spektakularna izjava kako, posle statistickih obrada, ni ova 1998. godina ekonomski nije bila tako losa. Statisticki, ali i sasvim konkretno, lako bi se moglo dokazati kako smo se upravo u toj 1998, "koja nije bila toliko losa", svi zajedno (osim onih na koje se odnosi novi zakon o privilegijama) smestili u onaj aforizam - "svi smo mi pomalo socijalni slucajevi".

Iako je rekonstrukcija savezne vlade vremenski locirana za "uskoro" cini se da Momir Bulatovic o tom poslu trenutno govori i pomalo preventivno. Bez obzira na njegove ucestale pohvale "mudroj politici srpskog rukovodstva i predsednika SRJ", ono sto predstoji toliko je neprozirno da i sam Bulatovic ne moze biti do kraja siguran u sopstvene pozicije. U igri su, naime, dve moguce rekonstrukcije saveznog kabineta. Jedna koju bi sproveo sam Bulatovic i koja bi se svela na manje-vise isto sto i sada imamo, ali i uz novo produbljivanje krize u SRJ i novo zaostravanje odnosa izmedju Srbije i Crne Gore. Postojeca vlada bi u tom slucaju verovatno dobila nekoliko novih ministara iz stranaka koje u njoj do sada nisu bile zastupljene. Neki poslovi na ovom projektu su vec zapoceli pa se tako u SPS-u, na primer, ovih dana prave prvi kadrovski planovi o tome ko bi mogao da bude novi ministar, a ko zamenik ili pomocnik ministra.

Na rekonstrukciji savezne vlade insistira, medjutim, i medjunarodna zajednica koja od predsednika SRJ Slobodana Milosevica zahteva da mesto saveznog premijera poveri onome kome to i pripada - DPS-u Mila DJukanovica. U tom slucaju, najverovatnije bi se pravila vlada eksperata na saveznom nivou, a Momir Bulatovic bi, naravno, ponovo morao da potrazi novo radno mesto. Oni koji o svemu ovome odlucuju, ili bar usmeravaju neke dogadjaje, sacekace svakako da vide kako se u Crnoj Gori proslavlja Srpska nova godina kada bi Bulatoviceve pristalice trebalo da slave na ulici. Ne zna se bas tacno sta (mozda i ekonomske uspehe u 1998), ali se zna da bi slavlje moglo da bude veoma opasno.

10-1.gif (15103 bytes)DVA SCENARIJA: I dok se o rekonstrukciji Momirovog kabineta govori sasvim otvoreno, u onaj Mirkov za sada se svi zaklinju, a Vuk Draskovic je spreman i da se zrtvuje ako treba, da u njega naknadno udje. Sudbina vlade Mirka Marjanovica zavisice ponajvise od onog sto bude dogovoreno oko Kosova. Bilo kakav dogovor sa kosovskim Albancima podrazumeva da se za neke od njih nadje mesta i u srpskoj vladi. Sve to u ovom trenutku lici naravno, na cistu naucnu fantastiku, ali pod uslovom da se tako nesto jednog dana ipak i ostvari, eventualnim ucescem Albanaca i nekih drugih partija, u novoj vladi bi automatski moralo da bude neuporedivo manje mesta za Seselja i radikale. Ako bi oni uopste i zeleli da sede u takvom drustvu.

I sa i bez sporazuma sa Albancima, zbivanja na Kosovu mogu bitno uticati na trenutni raspored snaga na politickoj sceni Srbije. Vojislav Seselj predvidja upravo zbog Kosova izbore na svim nivoima. Proslog cetvrtka on je najavio kako ce se vec u januaru na Kosovu organizovati skraceni popis stanovnistva, posle cega slede izbori. Po misljenju lidera radikala, Srbiji i SRJ potrebni su izbori na svim nivoima, ali bi trebalo ici postepeno. Prvo bi trebalo odrzati lokalne izbore na celoj teritoriji Srbije i paralelno s njima pokrajinske izbore na Kosovu i Metohiji. Potom bi, prema tvrdjenju Seselja, usledili izbori na saveznom nivou posto ce albanske partije lakse pristati na savezne izbore, a tek onda bi bili raspisani i republicki izbori. Interesantno je da je istoga dana (proslog cetvrtka) na svojoj redovnoj konferenciji za stampu, Ivica Dacic na istu temu razmisljao sasvim drugacije od svog koalicionog partnera. "Nikakvih vanrednih, prevremenih izbora na svim nivoima nece biti. Izbora ima kada im dodje vreme, odnosno kada istekne mandat legalno izabranim skupstinama. Bice samo izbora za lokalne organe samouprave na Kosovu", tvrdio je Dacic.

Izvor "Vremena" iz SPS-a kaze da je ovoga puta portparol ove stranke sasvim verno, i bez imalo taktiziranja, preneo ono sto vrh socijalista zaista namerava da ucini u narednoj godini. A to je da izbegne bilo kakve izbore. "Mi na izbore i ne pomisljamo, pogotovo ne u sred kosovske krize i ovako dramaticnog stanja u ekonomiji", kaze sagovornik naseg lista. "Siguran sam da izbori ne odgovaraju nikome, cak ni radikalima, a to sto Seselj govori najverovatnije, predstavlja nekakvo njegovo ispipavanje pulsa. Ili je to nesto za cisto partijsku upotrebu, okrenuto iskljucivo njegovim radikalima. Ne znam ni kako je moguce organizovati popis na Kosovu u januaru. To je izuzetno ozbiljan posao. Pre toga neophodno je prvo usvojiti zakon o popisu. Ocigledno je da cak ni uz pomoc verifikatora u ovom trenutku nije moguce uci u mnoga albanska sela i naterati lokalno stanovnistvo da se odazove na popis. S druge strane, savezni izbori o kojima Seselj govori podrazumevaju da se prethodno rese nesporazumi sa DJukanovicem. Bez toga je besmisleno ici na nove savezne izbore."

OBARANJE CENE: U slucaju da na putu ka postizanju sporazuma oko Kosova Seselj ipak odluci da iskoci iz sadasnjeg koalicionog voza, jedini nacin da se izbegnu prevremni izbori i Marjanovicu omoguci da saceka ne samo visibabe vec i narednu zetvu jeste ulazak u vladu SPO-a. Pod odredjenim okolnostima ulazak u vladu Vuka Draskovica ne bi morao automatski da znaci da Seselj ispada iz vlade, bez obzira na to sto posvadjani kumovi uporno isticu kako je srpska vlada suvise tesna za obojicu. Ono sto svakako predstoji u godini koja dolazi jeste generalno obaranje cene Seselju i kresanje krila radikalima. On bez socijalista ne moze da opstane na vlasti, oni bez njega mogu nekako da se zakrpe. Njemu, koji po skracenom kursu "uci" i "vezba" vlast na republickom nivou, mozda se i zuri da lokalnu vlast, koju trenutno ima samo u Zemunu, osvoji jos ponegde. Racunica socijalista moze da izgleda i nesto drugacije. Pravljenjem saveza sa Vukom oni bi povratili kontrolu i vlast nad svim vecim gradovima u Srbiji na lokalnom nivou. Van kontrole ostao bi Zemun i eventualno jos dve-tri beogradske opstine.

Poslednjih dana ove godine vlada nacionalnog jedinstva predlozila je Skupstini Srbije da se po hitnom postupku povuce nedavno usvojeni zakon o privilegijama i pristupi izradi novog. Ovaj koji ce biti povucen svakako ce uci u istoriju bescasca ovdasnjih politickih stranaka koje su ga inicirale i izglasale, a zatim se pravile da sa zakonom nemaju ama bas nista. Posto su prvo pokusali da ostvare saveznistvo i saucesnistvo u privilegijama, vrhovi stranaka su kasnije tvrdili da je u pitanju "kleptokratski zakon" koga oni "ostali" treba da se stide.

Bice veoma interesantno videti kome ce se ovo igranje sa zakonom najvise obiti o glavu. Mozda socijalistima ciji je partijski vrh, kako se cuje, dobio mnogo protesta i upozorenja i pre nego sto je predsednik Srbije Milan Milutinovic potpisao ovaj zakon. Posle odobravanja Zakona, pisma ogorcenih boraca, penzionera i socijalista stizala su i na Milutinovicevu adresu, a do javnosti je izgleda greskom, dospelo jedino ono od borskih socijalista. Vesto partijsko rukovodstvo svakako bi iskoristilo priliku da gundjanje clanstva iskoristi za ozivljavanje unutarpartijske demokratije i dinamizma, dokazivanje kako ova partija ima svoj unutrasnji zivot. Umesto toga, sve ono sto se zbivalo oko ovog zakona gurnuto je kao djubre pod tepih.

Socijalisti bi krivicu za sve mogli mozda da prevale na radikale koji su preko ovog zakona pokazali kako im principijelnost i briga o narodnom interesu nije bas automatski ukodirana u partijske knjizice. Iako pravljen po principu APP (ako prodje, prodje), zakon o privilegijama ocigledno je imao i duplo dno, odnosno sekundarno dejstvo - da kompromituje opoziciju i pokaze kako ona samo zavidi onima na vlasti, kako je puna ljudi "tecnih karaktera", kako su partijski programi i zaklinjanja promenljivi kao oni kompjuterski. I Draskovicu koji pere ruke od ovog projekta nece biti lako da objasni kako to da njegovi poslanici nisu u Skupstini Srbije instinktivno reagovali na onakvu splacinu od zakona o privilegijama. Vec su, kao i ostali, prvo popili pilulu logike, pa odreagovali tek kada je delovalo.

Na kraju 1998. zrtvovan je, eto, jedan zakon. Sudeci po najavama, u narednoj godini bice zrtvovano jos mnogo toga. Neki ce biti zrtve sopstvenih zabluda, neki su izgleda spremni da za opste dobro zrtvuju sebe. I dok svi pominju neke zrtve, jedino Momir Bulatovic tvrdi da nas, statisticki, ceka jos bolja godina.

Nenad Lj. Stefanovic

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)