| MOZAIK |
Vreme br. 428, 2. januar 1999. |
Očevi i kćeri Zašto te tata pušta samu? Po pitanju ženske seksualnosti.... istina je, zapravo, da sam kompletna neznalica, poverava se William Leith, kolumnista lista The Observer Ćaskajući s jednim čovekom, otprilike pedesetih godina, ljubazno sam se osmehivao i slušao ne baš sasvim pažljivo, kad saznadoh da ima 15-godišnju kćer. Upoznali smo se nekoliko trenutaka pre toga. Klimnuo sam glavom u znak odobravanja. (Zašto bih, zaboga, ja to morao da znam?) Radnja se dešava u hotelskom baru. "15?", upitao sam. "15", odgovorio je. Čovek zatim poče da priča uopšteno o 15-godišnjim devojčicama, i svojim prijateljima, očevima 15-godišnjih devojčica. Govorio mi je o nečemu u šta nisam sasvim upućen; kelnerica (veoma lepa žena) mi se u prolazu osmehnula. "Prelepa je", reče čovek. "Poznajete je?" "Da, ovde sam čest gost." "Ah, tako", uzvrati on.
"Vaša kćer je jedina u razredu..." "Ne, ne. Pričao sam vam o prijateljevoj kćeri.' "Izvinite, nisam vas dobro razumeo." "U pitanju je kćer jednog mog prijatelja." "Vi govorite o tome kako je strašno to što ona nije iskusila oralni seks?" Zastao sam na trenutak. Kelnerica mi se, sa pristojne udaljenosti, osmehivala. Uzvratio sam joj osmeh. Čovek, vidno pocrvenevši, reče: "Ne, rekao sam da je strašno upravo to što jedino ona nije." "I to što ostale jesu, shvatam". "Vi ne mislite da je to strašno?", upitao me je čovek. "Pa, možda nije to tako strašno..." "Sve njene drugarice su radile 'te stvari', jedino ona nije. Ko zna, možda ne govori istinu." Čovek me je pogledao. Našao sam se na poznatom terenu, i to je veoma zanimljiva priča: o očevima koji žele da njihove kćeri prvo budu male devojčice, a odmah zatim udate žene i majke. Ono vreme između očevima se baš mnogo ne dopada, u stvari ne žele ništa da znaju o tome. Ili stavljaju tampone u uši da ne čuju. Zašto je to tako? (Upravo sam pročitao jednu knjigu u kojoj feministkinje preporučuju roditeljima da ne sputavaju svoje kćeri u postepenom upoznavanju sa tajnama telesnog zadovoljstva; tvrde da će na taj način izbeći nevolje koje nastaju kad se mlade devojke odjednom prepuste seksualnim užicima - neželjenu trudnoću i slično. Ali, ljudi oduvek pišu ovakve stvari i to se nije u praksi pokazalo mnogo korisnim.) Zato rekoh: "Posmatrajte to ovako, te devojčice nisu u opasnosti da će ostati u drugom stanju, zar ne? Trebalo bi, možda, da ih roditelji čak i ohrabre u tome?" (Pokušao sam da stvorim sliku o tome kako bi bilo kad bih znao da se moja 15-godišnja kćer mota oko neke sofe ne bi li priuštila par trenutaka zadovoljstva nekom momku. Nisam se potresao zbog toga - ja nemam nikakvu kćer.) Čovek reče: "Ne ide to tako." (Jasno mi je da je, u svojoj glavi, posetio isto mesto kao i ja. Ali, on ima kćer tinejdžerku. Stresao se.) Upitao sam ga: "Mislite li da je ipak bolje ne mešati se u to svojim savetima?" Čovek je odgovorio neodređenim klimanjem glave. Rekoh, glumeći da se slažem sa njim: "Mislite da je najbolje zauzeti stav da je normalno, da se podrazumeva da se ne slažete sa tim... možda tako odložite celu tu stvar sa vašom kćerkom." "Da, možda ste u pravu." Kelnerica, obučena u usku suknjicu koja joj je jedva dosezala do kolena, došetala se do našeg stola i spustila na njega tri činijice s grickalicama: prženim bademima, maslinkama i pirinčanim krekerima. Posmatrali smo je dok je odlazila. Upitao sam ga: "Smatrate da je dovoljno izraziti neodobravanje?" "Ne znam, nadam se da jeste. Bilo bi idealno kad bi ona bila aseksualno biće do svoje 19-20 godine. I onda da upozna nekog finog momka", odgovorio mi je, komentarišući dalje: "Da, ali ... znate kakve su te tinejdžerke." Izraz lica mu se smračio. "Kad sam ja imao 17 godina, petnaestogodišnje devojčice su bile... znate već kakve". "I njihovi roditelji ništa nisu znali o tome, jel' tako?" "Pretpostavljam da je tako." "Mislite li da je pametno da devojčice nose sobom kondome, za svaki slučaj?" "To je obaveza dečaka." "Zašto?", upitao sam. "Pa, znate, ako ona nosi okolo kondom, i ljudi to primete imaće lošu reputaciju. Misliće da je ona... znate, 'droca'." "Zar i u današnje vreme?", začudio sam se. "I dan-danas", potvrdio je. "Isto je kao što je oduvek bilo?" "O, da isto je." Pijuckali smo vino, i razmišljali o tome kako se neka čudna, neobjašnjiva ali snažna sila još od davnih dana urotila protiv ženske seksualnosti, i vuče je u ponor. Isto je bilo i kada je ovaj čovek bio tinejdžer, zatim godinama kasnije kada sam ja bio tinejdžer. Sada je njegova kćer tinejdžer. Jednog dana, možda ću imati kćer. Biće tinejdžerka. Stvari će se promeniti. Radiće 'te stvari'. Meni to neće smetati. (Nastojim da tako mislim.) Kelnerica je uhvatila moj pogled i odšetala, zanosno njišući kukovima ispod svoje suknjice. "Hoćemo li još po jedno?", upitao sam. R.V. |
| prethodni sadržaj naredni |