| MOZAIK |
Vreme br. 428, 2. januar 1999. |
Seks i rasizam Predrasuda ili trend Da li je dokumentarni film o silovanju i crnačkoj omladini, prikazan na Kanalu 4, senzacionalistički ili predstavlja iskrenu reakciju na realan trend u društvu?, pitaju se reporterke britanskog lista The Observer
"Sa stranica novina posmatrali su me ti dečaci", priča Debora D. Program koji se na početku bavio porastom nasilnosti u seksualnoj aktivnosti britanske omladine pretvorio se u raskrinkavanje grupnog silovanja crnih devojčica. Ne postoje statistički podaci o grupnom silovanju. Međutim, u razgovoru sa policajcima i sudskim reporterima, Dejvis i tim istraživača stekli su sliku o svemu tome. U emisiji emitovanoj prošle nedelje, izneto je 14 slučajeva silovanja bandi od 1996. godine u Engleskoj i Velsu. Pokazalo se da su svi akteri uglavnom mlađi od 17 godina, od 79 mladih ljudi osuđenih za ove prekršaje 80 odsto bili su pripadnici crnačke populacije. Najmlađi je imao samo 11 godina. "Prilično me je onespokojila i bacila u očaj ova priča", kaže D. Dejvis. "Pred nama su bile dve mogućnosti - mogli smo da zataškamo te informacije i da napravimo emisiju koja se neće bazirati na činjenici da su akteri bili crnci, ili da prionemo na posao i da pokrenemo pitanja vezana za tu temu." Diskusija se razvila i pre nego što je emisija bila emitovana. Prošlog ponedeljka je New Nation, list crnačke populacije, nazvao dokumentarni film "Dispatches" jednom od najodvratnijih emisija koja se ikada pojavila na televiziji. Nacionalno udruženje za borbu protiv rasizma organizovalo je, pre emitovanja ovog dokumentarca, demonstracije ispred zgrade Kanala 4, tražeći da se emisija skine sa programske šeme. "To je najbolji primer novinarske neodgovornosti i najgori primer senzacionalizma", kaže Li Džasper, sekretar tog udruženja. "Ovde nije reč o tome da o silovanju ne treba govoriti već o tome da je sužavanje teme na crnačku zajednicu i omladinu krajnje neodgovorno i rasistički." Kanal 4 je doneo odluku da iste večeri u okviru emisije Darkusa H. pokrene debatu na tu temu. To nije ostavilo poseban utisak na Džaspera. "Darkus nije predstavnik crnačke zajednice", kaže on. Brikstonski omladinski predstavnik Li Parker, nakon učešća u debati, izjavio je da će tužiti Kanal 4 zbog konteksta u okviru koga je izneto njegovo mišljenje. "Rekao sam neke veoma bitne stvari u intervjuu koji sam dao Kanalu 4, ali ti važni delovi su izbačeni tokom montaže." Televizijska stanica je imala u planu emitovanje više raznovrsnih emisija sa tom temom. "Novine iz januara i februara bile su prepune članaka o seksualnoj aktivnosti omladine", kaže Doroti B., jedna od urednica Kanala 4. Doroti B. je, vrlo brzo nakon što se zaposlila u ovoj TV stanici, dobila emisiju "Dispatches", koja se na samom početku prikazivanja bavila problemom pedofilije. Angažovala je istraživački tim produkcione kuće Laurel Krisa Okslija, da obradi temu seksualnosti kod adolescenata. Por Oksilijevim rukovodstvom, Debora Dejvis i dva istraživača naišli su na slučaj dvojice dečaka, od 11 i 14 godina, osuđenih za silovanje devetogodišnje devojčice u zapadnom Londonu. "Pre toga se nikada nisam susrela sa problemom grupnog silovanja kod dece", kaže Debora Dejvis, autor brojnih dokumentaraca o problemu silovanja. "Na početku nije bilo bitno što su to crna deca." Međutim, posle birmingemskog slučaja, D. Dejvis je odlučila da problem rasizma uzme za temu svojih istraživanja.
Produkciona kuća Laurel saopštila je Kanalu 4 da je priroda dokumentarnog filma promenjena. Urednica Doroti B. izjavila je za The Observer da su, tokom snimanja dokumentarca, stvari krenule sasvim drugim tokom. "Radila sam na drugom programu emisije koje su imale za temu silovanje i rasizam. Međutim, emisija 'Dispatches' je, bez sumnje, imala reputaciju programa koji podržava crnačku zajednicu." To je uticalo na njenu odluku da produkcionom timu da zeleno svetlo da nastavi sa radom. U toj fazi snimanja i pripreme dokumentarca svi novinari su bili pripadnici bele rase. "Da sam znala u šta će se sve to pretvoriti, vodila bih računa o tome da angažujem više crnaca u timu", kaže urednica. "Imali smo samo jednog crnog novinara u timu." Ričard A. je radio za BBC 2 u timu "Crna Britanija", zatim kao zamenik urednika časopisa Voice i bio je jedan od pokretača lista New Nation. "Kada mi je produkciona kuća Laurel ponudila posao, rekao sam da mi daju par dana da razmislim. Nazvao sam neke ljude telefonom da bih proverio da li priča na kojoj je trebalo da radim ima neku vrednost." Jedan od poziva je bio upućen omladinskom predstavniku Li Parkeru, mladiću koji se kasnije pojavio u filmu. "Nisam želeo da uradim ništa što je nepovoljno po crnačku zajednicu", kaže Ričard A., "ali verujem da problem ipak postoji, ukoliko to Li kaže." "Ne bi se moglo reći da je učestvovanje u tom filmu donelo Ričardu veliku popularnost", kaže Tete Kofi, odgovorni urednik lista New Nation. "Tačno je da ima slučajeva grupnog silovanja, tačno je i to da su crna deca bila akteri svega toga, ali to ipak mora biti ubačeno u odgovarajući kontekst. Ovakvi slučajevi čine samo 2 odsto svih slučajeva silovanja u Velikoj Britaniji, i smešno je preuveličavati podatke i smatrati to rastućim problemom u zemlji." Richard A. je odlučno odbacio takve prigovore i argumente. "Ljudi kažu da je 14 slučajeva mali uzorak. Dakle, šta treba da radimo, da čekamo da taj broj poraste do 100?" Prikupljeni su svi podaci vezani za istoriju svakog slučaja; producenti su smatrali da je neophodno stručno mišljenje o ovom fenomenu. "Njihovo angažovanje je bilo potrebno da bi objasnili poruku učesnika emisije", kaže Doroti Dejvis, "međutim, nismo naišli na interesovanje - odbili su nas." Jedan od njih je bio sociolog Pol Gilroj, predavač na londonskom Goldsmit koledžu. "Njihov pristup je bio banalizovan i senzacionalistički", kaže Pol Gilroj. "Možemo se pozabaviti problemom dece iz unutrašnjosti, koja vode besciljan, beznadežan i prazan život, ali pripadanost jednoj određenoj rasi nikako ne može biti uzrok ove pojave." Četvrtak je uveče, nalazimo se u otmenom stanu negde u južnom Londonu. Šest pripadnika crnačke rase okupilo se da odgleda dokumentarac koji je izazvao toliki odjek u javnosti. Složili su se da znaju za priču iz novina, ali i da je ovo što gledaju mnogo neprijatnije od onog što su očekivali. U prvom kadru filma (na osnovu rekonstrukcije stvarnog događaja) - kada se mlada tinejdžerka priseća trenutka kada je shvatila da će biti silovana - povici prisutnih nadjačali su komentar koji je usledio. "Ovo je nečuveno", viknula je Dezire. "Oni su već od ovoga napravili rasni problem". Rekonstrukcija događaja se nastavlja, usledile su scene u kojima se pojavljuju lica mladih crnaca koja odražavaju nameru bez kajanja. "Pogledaj ovo, oni su namerno od ovih dečaka napravili životinje", kaže Sandra, administrativna službenica u Krojdon Savetu. Devon, otac dvogodišnje devojčice složio se s tim da postoje takve situacije, ali da nisu uobičajene. Film teče dalje.... kad je inspekor Beri Simpson iz Vest Midlands policije izjavio da mladi crni gangsteri nemaju nimalo poštovanja prema ženama, u sobi se začuo uzdah. "Ovo se izmaklo kontroli", rekao je Martin. "Crna deca koja se šetaju ulicom zaista su u nevolji. Policajci će, nakon ovoga, imati razlog više da ih zaustavljaju na ulici i pretresaju. " Dezire smatra da nije problem tema sama po sebi već način na koji se problem prikazuje. "Silovanje je grozan zločin, i o tome treba da se govori, ali ne na ovaj način. Ovde se govori o tome da mi ne umemo da volimo jedni druge." Reakcija gledalaca usledila je odmah nakon emitovanja ovog filma: TV stanicu je pozvalo oko 50 ljudi. Većina optužuje Kanal 4 za stereotipno prikazivanje crnaca, dok 20 odsto onih koji su pozvali telefonom podržava dokumentarac. Učesnici panel diskusije koja je usledila imali su takođe negativan stav prema filmu. "Postoji deo u filmu u kome jedna bela žena, reporterka, priča o opasnim, crnim, seksom opsednutim životinjama. Ta priča me je uznemirila i izbacila iz ravnoteže", kaže pisac Donu Kogbara. "Nijedan ozbiljan profesionalac koji se bavi problemima društva ne bi trebalo da zauzima takav stav prilikom istraživanja i predstavljanja nekog problema", tvrdi Kris Butman iz Udruženja za rasnu jednakost. Produkciona kuća Laurel i Doroti Dejvis smatraju se odgovornim da nastave i dalje sa emitovanjem dokumentarne serije "Dispatches". "Moramo da se zapitamo da li mi zaista zastupamo rasne predrasude i predstavljamo stereotipe", kaže Dejvis. "Ljudima koji su puni rasnih predrasuda podrška ove vrsta zapravo nije ni potrebna". (The Observer) |
| prethodni sadržaj naredni |