| POLITIKA |
Vreme br. 428, 2. januar 1999. |
Na Kosovu - na licu mesta Rat, primirje, neizvesnost Ilegalni UČK, mnogo bolje organizovan i naoružan nego letos, iskoristio je povlačenje vojske i policije da zauzme sela uz samu magistralu Priština-Podujevo, do sada najbezbedniji put sa Kosova na sever, u Srbiju U ponedeljak je u Podujevu i okolini bilo sasvim mirno. Na magistralnom putu Priština-Podujevo, i na ulazu u samo Podujevo, bile su raspoređene jake policijske patrole praćene tamnoplavim oklopnim transporterima. Saobraćaj se, izuzme li se prilično gusta magla, odvijao normalno. Na tradicionalno zakrčenim podujevskim ulicama, koje su tokom četvorodnevnih borbi vođenih na obodima grada bile potpuno puste, u ponedeljak su se ponovo pojavili ljudi i vozila. Nigde uz magistralni put, niti u samom Podujevu, nema vidljivih tragova oružanog sukoba. U nedelju uveče, OEBS-ova kosovska misija uspela je da između zaraćenih strana isposreduje nekakvo primirje, čiji su uslovi još uvek nepoznati. Bez obzira na hladnoću i sneg (temperatura se ovih dana na Kosovu kreće oko minus deset), oko Podujeva se od četvrtka svakodnevno ratovalo - od jutra (osam ili devet sati) do mraka (dva ili tri sata popodne). U nedelju je pucnjava nastavljena i nakon što je pao mrak. U Podujevu kažu da se oko tog grada u nedelju pucalo do posle ponoći. Snage sukobljenih strana su sada mnogo izjednačenije. Ilegalni UČK, mnogo bolje organizovan i naoružan nego letos, iskoristio je povlačenje vojske i policije da zauzme sela uz samu magistralu Priština-Podujevo, do sada najbezbedniji put sa Kosova na sever, u Srbiju. Policija i, naročito, vojska (jer bi se bez ovog putnog pravca sporije reagovalo na eventualne veće pokušaje ugrožavanja državne granice) bi da povrate tačke bitne za kontrolu puta, ali su hendikepirane prisustvom verifikatora, koji im prebrojavaju svako vozilo, stalno se bune i zovu Beograd: "Ovi iz OEBS-a kontrolišu i da li je MUP preko noći palio neko vozilo", kaže jedan izbegli meštanin sela Perane, gde od nedelje više nema Srba. U nedelju popodne, policijski konvoj pokušao je da uđe u selo Velika Reka, nekoliko kilometara zapadno od Podujeva, dva kilometra iza linije sukoba, da bi pokupio srpskog civila za koga se čulo da je tamo ranjen rano tog jutra. Nadomak Velike Reke, na policiju je otvorena vatra iz rovova. Pucano je i iz ručnih bacača i minobacača. Napadači su pogodili dva policijska vozila i pri tom teže ranili dvojicu, a lakše jednog policajca. Svi su prebačeni u prištinsku bolnicu. Policija je odgovorila na vatru, a kako prištinski Media centar saznaje, pucnjava je prestala oko pola tri. Jorgen Grunet, portparol Kosovske verikacione misije, kaže da je policija u to vreme započela povlačenje prema Podujevu.
Prištinski Medija centar je u nedelju javio, pozivajući se na opštinske vlasti u Podujevu, da je rano tog dana, u svojoj kući između sela Velika Reka i Obrandža, nadomak Podujeva, ranjen šezdesetdvogodišnji poljoprivrednik Dragoslav Zdravković. Na Zdravkovića je, pisalo je u saopštenju, pucano iz automatskog oružja, a on je odgovorio na vatru. Lakše ranjenog Zdravkovića predali su policiji u Podujevu u nedelju, oko pola sedam uveče, predstavnici KVM-a. Ovaj vitalni starac, koji je sada kod sina u Podujevu, ispričao nam je u ponedeljak prepodne da je ranjen i odveden u zatvor pri štabu UČK-a u Gornjoj Lapaštici još u četvrtak 24. decembra. Zdravkovića je, kako sam kaže, "metak udario u nos", a sve vreme zarobljeništva od njega je traženo da preda automatsku pušku koju nije imao. Lokalne vlasti su, tek kad je Zdravković pušten, shvatile da je on otet još u četvrtak. Albanski izvori u Prištini tvrde da se u nedelju prepodne, duž desetak kilometara puta Priština-Podujevo, od Lužana do Podujeva, čula sporadična pucnjava. Kosovski informativni centar javio je da je tog jutra oko 9:30 policija sa brda kod sela Lapaštica otvarala vatru na to selo i obližnju Obrandžu. Sporadična pucnjava je, kaže isti izvor, trajala do podneva. POČETAK: Sve je počelo u četvrtak ujutro, kada su, prema izjavi Viljema Vokera, šefa KVM-a, "MUP i VJ započeli operaciju protiv položaja UČK zapadno od Podujeva, ne obaveštavajući KVM sve dok operacija nije već dobrano odmakla". Prema albanskim izvorima, na meti srpskih snaga su, od osam sati tog jutra, bila sela sa zapadne strane magistralnog puta Priština-Podujevo. Policija i vojska dejstvovale su duž deset kilometara puta od Podujeva prema Prištini. Sela su gađana sa samog puta i aerodroma Batlava, gde se tokom pretprošle nedelje stacionirala veća oklopna jedinica VJ, kažu albanski izvori. U saopštenju UČK-a, izdatom sledećeg dana, stoji da je u akciji učestvovalo više od sto tenkova i drugih vozila, a da su njene jedinice uništile osam tenkova i 12 oklopnih vozila. Nezavisni posmatrači procenjuju da je bilo 20 do 25 tenkova. Izvori bliski vlastima tvrde da su se svi vratili u bazu. Policija kaže da je krenula u potragu za osumnjičenima za ubistvo inspektora Milića Jovića, koje se odigralo u ponedeljak 21. decembra u sred Podujeva. Policijski izvori su "Vremenu" još tada rekli da su naručioci van njihovog dometa, tačnije u regionalnom štabu UČK-a za Lab, koji je smešten u selu Gornja Lapaštica, nekih tri kilometra zapadno od magistralnog puta. Ovo selo je, izjavio je Voker, bilo meta policijske akcije. VJ je svoj angažman pravdala saopštenjem u kome se kaže da je odgovorila na napad na njenu kolonu koja se kretala putem Priština-Podujevo, u kome su ranjena dva njena pripadnika. Vojno-policijske snage uspele su privremeno da osvoje tri tačke bitne za kontrolu puta na kojima su se nalazili položaji UČK-a. UČK je kasnije, tokom dana, uspeo da povrati dva izgubljena položaja, ali su vojska i policija ostale na brdu kod sela Donja Lapaštica, tik uz glavni put, sa koga se može kontrolisati ulaz u Podujevo i napadati štab u Gornjoj Lapaštici. Duž magistralnog puta u četvrtak se razvila prava bitka, u kojoj je život izgubilo devet Albanaca. Isa Havoli, koji je poginuo kod Donje Lapaštice, jedini je čiji identitet i okolnosti smrti nisu sporni. I UČK i KVM i policija slažu se da je on pripadnik UČK-a koji je poginuo u borbi. Sukobljene strane se ne slažu oko pogibije šestogodišnje Albane Hajdari. KVM kaže da je devojčica stradala "u razmeni vatre između policije i snajpera". Policija nezvanično tvrdi da je nju pogodio albanski snajperista, a Albanci da je Albanu, dok je bila u svom dvorištu, ubio metak iz teškog policijskog mitraljeza. Na polju kod motela "Besiana", na ulazu u Podujevo, dva dana je ležalo telo četrdesetogodišnje Šefkije Salihu. Niko nije smeo da joj priđe u strahu od snajpera. Na benzinskoj pumpi u selu Sekirače poginuo je tridesetogodišnji Behdžet Maćanin, zaposlen na toj benzinskoj stanici. Albanski izvori tvrde da su srpske snage bile skoncentrisane baš na pumpi i oko nje. U selu Glamnik poginula su četiri muškarca iz porodice Seljmani i njihov komšija, sedamnaestogodišnji Mirsad Abdulahu. Isprva su albanski izvori tvrdili da su svi koji su poginuli u Glamniku civili koje je snajper ubio u njihovim dvorištima, da bi u subotu, u tekstu povodom njihove sahrane, "Koha ditore" objavila da su dvojica mlađih Seljmanija, Avni i Fatmir, bili pripadnici UČK-a. Vojno saopštenje, povodom napada na kolonu na magistralnom putu, kaže da je VJ "odgovorila na vatru i uništila terorističku grupu". Akcija se završila između dva i tri popodne tog dana. KVM tvrdi da su se policijske snage tada povukle, ali da jednica VJ "još nije imala takvo naređenje". Komandant te jedinice je verifikatorima rekao da takvo naređenje može doći samo iz Beograda. Kasnije tog dana, Voker je dugo razgovarao sa Nikolom Šainovićem. Pošto po Sporazumu SRJ - OEBS VJ ima pravo da obezbeđuje prohodnost glavnih komunikacija, izgleda da je osnovni problem bio to što je vojsci dozvoljeno da na Kosovu drži tri jedinice, a ona koja se tokom pretprošle nedelje stacionirala na aerodromu Batlava bila je četvrta. NASTAVAK: Borbe oko Donje Lapaštice (gledano sa istoka na zapad, tu je najpre put, pa brdo na kome je vojska i sa njegove druge strane, a u podnožju, selo u kome je UČK) nastavljene su i u petak prepodne. Navodno je policija pokušala da uđe u selo i "izvrši uviđaj". Na mesto sukoba se smesta uputio Viljam Voker lično, koji je dobar deo tog dana proveo šetajući od rova do rova, pokušavajući da obe strane ubedi da obustave vatru. Prema verifikatorima, vojska je pristala da povuče "deo snaga, sa delom tenkova". Na kraju je postignut čudan dogovor. Vojska će zatrpati rovove koje je na brdu iskopao UČK (buldožeri su taj posao obavili istog dana), a onda će u nedelju povući i poslednjih pet tenkova sa brda. UČK je, navodno, obećao da se na svoj stari položaj neće vraćati. Nije nam poznato da li su se tenkovi do ovog trenutka uklonili sa brda, ali su se u nedelju još uvek oglašavali. "Milicija se pravdala da ne može da ih pokrene, zbog kvara", kaže jedan Podujevčanin. Izvori bliski policiji tvrde da je u subotu primećen pokret albanskih izbeglica koje su se od početka borbi oko Podujeva koncentrisale u selu Bradaš, ali nismo uspeli da saznamo kuda su se ovi ljudi zaputili. Humanitarna organizacija "Majka Tereza" procenjuje da je svoje domove zbog poslednjih borbi napustilo oko 30.000 ljudi. Dragoslav Zdravković kaže da su njegovi albanski susedi, sa kojima je uvek bio u dobrim odnosima, nekud poslali nejač još u četvrtak, čim su borbe počele. U subotu ujutro, oko devet sati i dvadeset minuta, u selu Obrandža, koje je prema albanskim izvorima pod kontrolom UČK-a, ubijen je Milovan Radojević, član poslednje srpske porodice u tom selu. "On mi je bio komšija, od moje do njegove kuće nema osamsto metara", priča Zdravković. "Nas dvojica smo bili najbogatiji domaćini u kraju." Radojevićeva žena, prema srpskim izvorima jedini svedok događaja, ispričala je da su u njihovo dvorište tog jutra ušla četiri muškarca u uniformama ilegalnog UČK-a i pozvala Milovana da izađe. Kad se Radojević pojavio na vratima, na njega je pucano iz automatske puške. Pogođen je sa deset metaka. Napadači su potom pretresli kuću, ali gospođu Radojević nisu dirali. Sa sobom su odneli lovačku pušku i bežični telefon. DOGOVOR: U nedelju je prištinski dnevnik na albanskom "Koha ditore" objavio razgovor sa Remijem, "komandantom UČK-a za operativnu zonu Lab". On tvrdi da je ubijeni nosio oružje, da je ranio jednog pripadnika UČK-a i, pošto nije hteo da se preda, ubijen je. Remi tvrdi da je sa njim bilo još nekoliko muškaraca iz Radojevićeve porodice, od kojih su dvojica zarobljena. Jorgen Grunet, portparol Kosovske verifikacione misije, rekao je da se u subotu, posle jedanaest sati, u vreme kad je u Obrandžu pristigla policija sa istražnim organima, iz pravca tog sela čula pucnjava. Aktivisti DSK-a iz tog mesta tvrde da su u subotu u jedanaest i petnaest, jake policijske snage napale selo i "tamošnje položaje UČK-a". Isti izvor tvrdi da su se, posle neuspešnog napada, srpske snage oko 14:30 vratile u Podujevo. Izvori bliski policiji tvrde da prilikom dolaska policije u Obrandžu u subotu nijedna strana nije ispalila nijedan metak. U nedelju je Milovan Radojević sahranjen na podujevskom groblju. Policija se, kažu očevici, jedva probila do Obrandže da bi pogrebnu povorku sa Radojevićevim kovčegom otpratila do groblja u Podujevu. Začelje kolone je obezbeđivao jedan tenk VJ, a o povratku u kuću pokojnika, na večeru, nije bilo ni govora. Ma kakva da je priroda dogovora o primirju, Remi, regionalni komandant UČK-a koga albanski i strani mediji ovih dana često citiraju, rekao je novinaru "Njujork Tajmsa" da UČK nije započeo ovaj rat da bi posle šest meseci sve izgubila u pregovorima. On kaže da ima sva sredstva koja mu trebaju da zadrži teritoriju koju kontroliše. Remi za sebe kaže: "Ja sam komandant Operativne zone Lab, a tu spada i Priština." Zoran B. Nikolić
|
| prethodni sadržaj naredni |