POLITIKA

Vreme br. 428, 2. januar 1999.

 

Optuženo tužilaštvo

Kraj male Osme sednice

Republički javni tužilac ima previše ovlašćenja da bi se ta funkcija "prepustila stihiji". Prvi čovek srpskog tužilaštva Dragan Petković nije radio stihijski, ali je ipak odlučeno da to mesto treba da zauzme čovek od radikalno (srpsko radikalno?) većeg poverenja

Ako su smene Milorada Vučelića, Jovice Stanišića i generala Momčila Perišića bile manje ili više očekivane, republički javni tužilac Dragan Petković odstreljen je iznenada i bez najave. Istina, u trenutku kada ovaj tekst odlazi u štampu (ponedeljak 28. decembar, prepodne) u toku je zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije, na kojme bi poslanici trebalo da potvrde ili odbace predlog skupštinskog Odbora za pravosuđe i upravu da se Petković razreši dužnosti. Sudeći po praksi trenutnog skupštinskog saziva, usvajanje predloga iza kojih stoji "crveno-crna" većina rutinska je stvar. Po nezvaničnim informacijama objavljenim u "Dnevnom telegrafu", već je određen i naslednik: reč je, navodno o aktuelnom zameniku republičkog javnog tužioca Staniši Radaku. Njega ili nekog drugog trebalo bi da predloži Odbor, koji to, koliko se zna, pre vikenda nije učinio, ali pošto je predlog za Petkovićevo razrešenje stigao u Skupštinu tek u subotu 26. decembra, a nosi datum od 23. decembra, kada je održana sednica Odbora, nije teško zaključiti da se tako važni zadaci mogu uraditi nedeljom, praznikom, ili pet minuta pred skupštinsko zasedanje: strela je odapeta, a kada će i kako stići do cilja manje je važno.

Petkovićeva karijera republičkog javnog tužioca u stvari je okončana još na sednici pomenutog odbora u sredu 23. decembra, kada su članovi Odbora, uz samo jedan glas protiv (predsednika Odbora Nebojše Lekovića iz Nove demokratije), odbacili Petkovićev izveštaj o "stanju i kretanju kriminaliteta u 1997. i prvoj polovini 1998. godine i postupanju javnog tužilaštva na njegovom suzbijanju". Podnosiocu izveštaja zamereno je da "neosnovano iznosi podatke o padu kriminaliteta", mada "znamo dobro da je u porastu", kako reče glavni egzekutor Petkovićevog smenjivanja radikalski poslanik u Odboru Dragan Nikolić, koji se, osim što problematiku "zna dobro", bolje i od zvanične statistike, istakao još ocenom da republičko javno tužilaštvo (RJT) "svoju krivicu prebacuje na policiju i sudove". "Nećemo dozvoliti da se operu ruke od onoga što se dešava na ulicama, na Kosmetu... Ako nešto ne valja u državnim organima, treba menjati one koji ih vode", zakliktao je Nikolić i predložio da se Petković smeni, što je glasanjem (opet s istim glasom "protiv") i usvojeno.

18.gif (20322 bytes)U prethodnoj diskusiji, s Nikolićem se složio i republički ministar pravde Dragoljub Janković izražavajući nezadovoljstvo zbog?"nekritičkog odnosa republičkog javnog tužioca na rad sudova" i dodajući da Ministarstvo pravde trenutno nema nikakve ingerencije nad tužilaštvom: "Oni su samostalni organ i mi im samo stvaramo uslove za rad. Dešava se da ja u Skupštini saznam kandidate za tužioce ili to da su pojedine sudije predložene za funkcije tužilaca". (Na ovog "zeca u grmu" kasnije ćemo obratiti pažnju.) Ako je verovati "Večernjim novostima", ministar je tom prilikom izjavio da tužilaštvo ne koristi dovoljno svoja ovlašćenja, te da bi ono trebalo da deluje "odmah i kada čuje informaciju na ulici, iz medija, pa i u sudovima gde se često vređa ugled predsednika Republike". I sve tako, privredni kriminal buja, a broj krivičnih prijava pada, pa šta radi to tužilaštvo, pa dokle, bre, tako, daj da se nešto menja i - promeniše Petkovića.

Njemu je džaba bilo što je objasnio da je izveštaj pošten i profesionalan; da tužilaštvo ne odlučuje ni o čemu već samo pokreće postupke, ne radeći po sistemu "rekla-kazala" nego po dostavljenom materijalu; da on sâm na funkciju nije došao na osnovu "poverenja ili nepoverenja, naročito radikala, već po određenom postupku"; da su izrečene osude na njegov račun "nemoralne i neprofesionalne", te da ne mogu na taj način da ga smenjuju. Čovek se pogrešno izrazio: izvršioci se možda nisu držali procedure "kao pijan plota", ali je odavno dokazano da se ovde sve može, samo kad se hoće.

Šta je stajalo u odbačenom (mahom dosadnom) tužiočevom izveštaju na nekih tridesetak kucanih strana? Summa summarum: rad tužilaštva otežava nedograđenost pravnog sistema, odliv stručnih, slabo plaćenih kadrova, nedovoljan kvalitet krivičnih prijava, loša veštačenja i neažurnost sudova. Konkretnije: da su najveći broj krivičnih prijava podneli MUP i razne inspekcije, ali da su prijave "nekvalitetne i u velikom broju slučajeva ne pružaju osnov javnom tužiocu da po istom može odlučiti"; da su i pored prikupljanja obaveštenja i "provera preduzimanjem pojedinih istražnih radnji" javna tužilaštva odbacila 19,68 odsto prijava (znači, svaka peta ne valja, a znamo ko ih, uglavnom, piše); da tužilaštvo ne utiče bitno na efikasnost krivičnog postupka jer provere krivičnih prijava predugo traju, a "državni organi, carina, banke i dr. u pojedinim predmetima jednostavno neće da dostave podatke javnom tužiocu", pogotovo "privredna preduzeća gde odgovaraju pojedinci koji imaju odlučujuću ulogu u poslovanju tih preduzeća", etc.

"Pitanje je kako je uopšte došlo do toga da republički javni tužilac podnosi izveštaj o kretanju kriminaliteta skupštinskom Odboru, kada je to posao resornog ministra koji s takvim izveštajem treba da izađe pred Skupštinu", kaže za "Vreme" Dragan Jočić, predsednik Izvršnog odbora Demokratske stranke Srbije i bivši član istog skupštinskog Odbora za pravosuđe. "Osim toga, po članu 103. Ustava Srbije, tužilac ne može da odgovara zbog izražavanja mišljenja u vršenju svoje funkcije. U ovom političkom sistemu, međutim, republički javni tužilac mora da bude osoba od najvećeg političkog poverenja, što Petković, izgleda, više nije. Njega smenjuju pod izgovorom odgovornosti za eskalaciju terorizma na Kosovu i neefikasnosti u suzbijanju kriminaliteta. Tačno je da je njegova dužnost da goni počinioce krivičnih dela i da istražni postupak može da pokrene bez policije, sam, ili na osnovu prijave bilo kog građanina ili pravnog lica. Odlučujuće uloge, međutim, igraju policija, koja saznaje za krivična dela i suzbija ih, i sudstvo koje ima ulogu generalne specijalne preventive. U suzbijanju kriminaliteta tužilac nije odlučujući faktor."

Sama sednica skupštinskog Odbora priča je za sebe. Jedan od prisutnih, Milan Miković iz Srpskog pokreta obnove, kaže za "Vreme" da je izveštaj podeljen članovima Odbora neposredno pred početak sednice, da je odbačen njegov predlog da se sednica odloži dok se materijal ne pročita i analizira, kao i da se glasalo pre nego što su razjašnjena mnoga pitanja, npr. da li je to isti izveštaj koji je Skupštini dostavljen u septembru. Jedini "glas protiv", Nebojša Leković, neuporedivo je jasniji i konkretniji:

"Sednica Odbora zakazana je dva dana ranije, a materijal podeljen tri sata uoči sednice. Sednica je imala samo jednu tačku dnevnog reda: izveštaj republičkog javnog tužilaštva o stanju kriminaliteta i postupak tužilaštva s tim u vezi. Isti izveštaj dostavljen je Skupštini još u septembru, a pročitan je - i usvojen - proletos, na savetovanju tužilaca na Tari. Tom savetovanju prisustvovao je i ministar Janković, koji tada nije imao primedbi. Nikakvih primedbi nije bilo ni kada je pre dvadestak dana u Skupštini, na predlog Dragana Petkovića i bez primedbi istog ovog Odbora, imenovano 150 javnih tužilaca i njihovih zamenika. Radikali su ga sada optužili za pojavu terorizma i porast kriminala, dakle za ono za šta je tužilaštvo najmanje krivo, a on je ukazao na negativnosti oko rada MUP-a, na loša, ponekad nameštena veštačenja i neažurnost sudova."

20.gif (20351 bytes)"Po mom mišljenju", nastavlja Leković, "izveštaj je stručno i profesionalno urađen i zato sam se usprotivio bacanju ljage na tužilaštvo, bitan državni organ u kome za male plate rade časni i stručni ljudi. Tužioci su specifičan kadar, koji se pažljivo bira, i država mora da vodi računa o njima, što izgleda ne radi na najbolji način. U optužbama nema ničega konkretnog na Petkovićev račun. Ja njemu zameram nešto drugo: što nije reagovao na Šešeljeve pretnje bombardovanjem evropskih prestonica, na njegovo nuđenje vozova manjinama da se isele iz Srbije, na izjavu Rade Trajković da su pojedini ministri povezani sa stranim obaveštajnim službama... Eskalacija terorizma je verovatno bila povod i za smenjivanje Jovice Stanišića i generala Perišića, koji nije dozvolio da se vojska umeša u rešavanje unutrašnjopolitičkih problema sa Crnom Gorom. Uostalom, i Stanišić i Petković po prirodi funkcija znaju mnogo o radikalima, pa su svakako nepodobni na tim mestima. Radikali, dakle, nastavljaju da obavljaju prljave 'komunalne' poslove. Oni nikako ne bi trebalo da ocenjuju republičkog tužioca, već on njih!"

Činjenica je da je funkcija tužilaca važna, da su njihova ovlašćenja velika i da bi trebalo da budu potpuno nepristrasni. Opštinske i okružne javne tužioce bira Skupština, na predlog republičkog šefa i uz mišljenje Odbora za pravosuđe. Samo mišljenje, dakle, za razliku od sudija, koje i Odbor treba glasanjem da izabere pre nego što ih prosledi Skupštini. Kako objašnjava Milan Miković, javne tužioce razrešava komisija koju formira republički javni tužilac. Republičkog tužioca, pak, samo Narodna skupština može da razreši dužnosti protiv njegove volje ako je osuđen za krivično delo na više od šest meseci zatvora; ako je osuđen za kažnjivo delo koje ga čini nepodobnim za tu funkciju; ako je po lekarskom nalazu radno nesposoban; ako nestručno i nesavesno obavlja dužnost ili ako obavlja drugu funkciju nespojivu sa tužilačkom.

Šta je u ovom slučaju odabrano? U tekstu predloga skupštinskog Odbora stoji da "za određene propuste u radu javnog tužilaštva i nedovoljno efikasnu politiku krivičnog gonjenja počinilaca krivičnih i drugih zakonom određenih krivičnih dela odgovornost snosi starešina organa, te je ocenjeno, a u cilju povećanja stručnosti i veće savesnosti pri obavljanju javnotužilačke funkcije, da su se stekli uslovi da se u skladu sa odredbama Zakona o javnom tužilaštvu pokrene postupak za razrešenje dužnosti republičkog javnog tužioca." ( Huh, izvinjenje čitaocima!) Znači, nestručnost i nesavesnost. Obrazloženje, argumentacija, nešto konkretno? Jok, more, teraj, proći će.

Očekivano anonimni "izvori iz tužilaštva" ocenjuju ovaj postupak kao konačan politički obračun sa pravosuđem, kao potez radikala koji su se protivili Petkoviću i kad je pre nekoliko godina dolazio na ovo mesto, ali je najindikativnija izjava ministra Dragoljuba Jankovića, na istoj sednici Odbora, da se za prolećno zasedanje Skupštine pripremaju novi zakoni o sudovima i tužilaštvu jer, po sadašnjim, "ministarstvo nad tužilaštvom nema nikakve ingerencije". Tu, dakle, leži zekan s početka priče! Obaška uvek postojeća (da li i koliko upotrebljavana?) mogućnost da krivičnu prijavu protiv nekoga nekome dragog od policijske prijave do pokretanja istrage "pojede maca". No, zanemarimo zoologiju, u pitanju je čista politika.

"Predlog odbora tumačim kao politički obračun i čistku u redovima SPS-a koju sprovode radikali", kaže Dragan Jočić. "Rekao bih da je i Petković bio pripadnik onog umerenijeg, 'liberalnog' krila u vladajućim krugovima, bliskog Jovici Stanišiću, Miloradu Vučeliću, delimično i crnogorskim vlastima. Zato mi se čini da bi ovo mogao da bude kraj 'male Osme sednice' ."

Da li je stvarno kraj?

Uroš Komlenović

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)