Italija

Dama za predsednika

U prethodnim vladama žene su imale razne resore, od vanjskih (Suzana Anjeli) do unutarnjih poslova (Roza Ruso Jervolino)

Godina koju je iza leđa ostavio talijanski premijer Masimo D'Alema bila je vrlo uspješna. "Povijesna pobjeda", kako je nazvao učešće svoje zemlje u velikom evropskom događaju - uspješnom startu eura - prava je kruna u nizu sretnih okolnosti. Prošle godine je preuzeo "štafetu" od bivšeg premijera Romana Prodija i tako postao prvi postkomunistički lider koji se našao na čelu jedne zapadnoevropske vlade. Nedavno je sa porodicom posjetio Vatikan. Tradicionalan susret talijanskog premijera sa papom protekao je srdačno i svečano. Više nitko ne mari za "historijske činjenice", poput one da su se - ne tako davno - ove dvije ličnosti nalazile na suprotnim stranama.

Kod kuće situacija nije blistava, ali nipošto zabrinjavajuća.Vladinu većinu - prilično heterogenu - često prate razne turbulencije, ali na kraju se, ipak, sve dobro svrši. Tako je barem bilo do sada. A u budućnosti?

Italija se nalazi u tzv. bijelom semestru, šestomjesečnom periodu uoči izbora predsjednika republike. Iako do juna ima još dosta vremena, imena kandidata već su u opticaju: jedni se zalažu za reizbor sadašnjeg predsjednika Oskara Luiđi Skalfara, drugi predlažu aktuelnog predsjednika Senata Nikola Mančinija, treći, pak, bivšeg premijera Romana Prodija. U igri je i lider Narodne partije Marini. Po prvi put, u predsjedničkoj trci mogle bi se naći i dvije žene: Roza Ruso Jervolino, ministar unutarnjih poslova u D'Aleminoj vladi, i hiperaktivna Ema Bonino, evropski komesar za humanitarna pitanja.

Od važnih datuma, tu su i evropski izbori. Čini se da bi Italija vrlo rado vidjela svog sunarodnjaka na čelu Evropske komisije. Potencijalnih kandidata za ovo prestižno mjesto ima više, ali najozbiljniji je Romano Prodi. "Prodi je jak kandidat, sa autoritetom i mogao bi biti prihvatljiv za ostale šefove evropskih vlada. Ako iskreno želimo da uspije, pozivam da se prekine sa domaćim prepucavanjima ", upozorio je nedavno talijanski premijer. Vremena za "izglađivanje" razlika i pomirenja unutar vladine većine, međutim, ima malo, jer su evropski socijalisti odlučili da svog kandidata istaknu prije junskih evropskih izbora, navjerojatnije već u martu na kongresu u Milanu.

KOMPOZICIJA I PREKOMPOZICIJA: Prvi na koga se D'Alemino upozorenje odnosi jeste bivši predsjednik republike Frančesko Kosiga. Odnosi između ova dva političara demokršćanske provenijencije, Prodija i Kosige, sve su lošiji. Podsjetimo da Kosiga nije podržao Prodijev pokušaj da, nakon što je u parlamentu izgubio potporu Bertinotijevih neokomunista, ponovno sastavi vladu, pa je morao vratiti mandat predsjedniku republike Skalfaru. Nakon toga, na scenu je stupio lider Ljevičarskih demokrata Masimo D'Alema, i uz Kosigin "blagoslov" Italija je dobila vladu. Ali, to više nije vlada "Maslinovog stabla", već šire koalicije, uvjet na kojemu je Kosiga inzistirao i čiji značaj nije lingvistički, već politički.

Koalicija "Maslinovo stablo", programska koalicija partija ljevice i centra, nastala je uoči posljednjih izbora (1996.godine). Njeni osnivači - postkomunisti, narodnjaci i zeleni - ulogu lidera prepustili su bolonjskom profesoru, ekonomisti svjetske reputacije Romanu Prodiju. On je u svom čuvenom autobusu prokrstario Italijom i stekao veliku popularnost.

Koalicija "Maslinovo stablo" je pobjedila i Prodi je postao premijer. Suprotan blok "Pol sloboda", podsjetimo, vodio je Silvio Berluskoni. Sadašnja talijanska politička scena ima odlike bipolarizma, čemu se u Italiji teži. Formiranje nove vladine većine, otvorilo je sada pitanje: da li koalicija "Maslinovo stablo" postoji i dalje ili ne. Tako su se u javnosti ponovno pojavile priče o objedinjavanju bivših demokršćana - trenutačno raspršeni u nekoliko partija lijevog i desnog centra - u tzv. veliki centar. Bila bi to velika prekompozicija talijanske političke scene, a njen glavni arhitekt je, navodno, Frančesko Kosiga. Cilj ove "operacije" jeste uspostavljanje nove ravnoteže: na jednoj strani bile bi tzv. umjerene partije, a na drugoj socijaldemokrati. Utemeljene u stvarnosti ili samo plod mašte, ove priče stvaraju popriličnu konfuziju; i D'Alemina vlada - koja bez Kosigine Unije za republiku ne može opstati - mora o tome povesti računa.

ENIGMA PRODI: Ključna ličnosti u ovom "puzzle" je, ipak, Romano Prodi. "Spor između mene i Kosige je političke, a ne lične naravi", odgovorio je D'Alemi kada mu je ovaj savjetovao da se ne upušta u jalove rasprave, koje mogu samo štetiti njegovoj kandidaturi u EU. U suštini, Kosiga traži od Prodija da se izjasni kao "evropski narodnjak", jer u protivnom neće podržati njegovu kandidaturu.

Evropski partneri, čini se, pozitivno gledaju na Prodijevu eventualnu kandidaturu, te su njegove šanse da zamijeni Žaka Santera realne. Čeka se još izjašnjavanje Njemačke. Talijanski listovi nedavno su prenijeli "Gardijanove" spekulacije o navodnoj preporuci bivšeg predsjednika Evropske komisije Žaka Delora da se za kandidata eurosocijalista istakne njemački ministar financija i predsjednik SPD-a Oskar Lafonten. Neki dobri poznavaoci njemačkih prilika, međutim, tvrde da je Bon jedino zainteresiran za smanjenje njihovih doprinosa u kase EU.

I što na sve to kaže Romano Prodi? "Italija mora odlučiti da li vrijedi ulaziti u ovakav poduhvat. Ali, neprihvatljivo je reći: 'Podržati ćemo te u Briselu, ako ostaviš 'Maslinovo stablo'... Meni nisu potrebne fotelje, imam sretan život. U srcu nosim politički projekat, sa njim sam dobio izbore, tada kada nitko nije mislio da je to moguće". Ako bude prisiljen, Prodi će se, dakle, opredijeliti za svoj "politički credo" . Moguće je očekivati da će se na evropskim izborima njegovo ime naći na čelu liste "Maslinovog stabla". Za to već ima zeleno svjetlo pokreta senatora Antonija Di Pietra, kao i tzv. pokreta gradonačelnika, kojemu su već pristupili gradonačelnici nekih velikih talijanskih gradova - Rima, Palerma, Venecije. Prodijeva odluka se, međutim, ne sviđa Marinijevim narodnjacima, koji su otvoreno rekli da će na evropske izbore izaći samostalno, ukoliko se bivši premijer ne odrekne Di Pietra. Treba reći da je Di Pietro izabran za senatora na listi "Maslinovog stabla", te da je kraće vrijeme bio i ministar. Ali, svojevremeni simbol "Čistih ruku", kome se i danas priznaje hrabrost u raskrinkavanju vrlo raširenog sistema korupcije, u politici se, izgleda, ne snalazi baš najbolje. U jednoj vrlo gledanoj televizijskoj emisiji u kojoj su obojica učestvovali, voditelj je, govoreći o rezervama koje u jednom dijelu javnosti postoje u odnosu na Di Pietra, rekao: "Ukratko, boje se da jednog lijepog dana ne izađete na balkon". Aluzija je više nego jasna, jer se pomenuta epizoda odnosi na diktatora Benita Musolinija!

Lider Ljevičarskih demokrata Valter Veltroni također je preporučio Prodiju da dobro razmisli prije nego što raskine sa Narodnjacima. On izlaz vidi u već oprobanom receptu - "Narodnjaci i demokrati za Prodija", zvanični naziv pobjedničke izborne liste iz 1996.godine.

Ali, kombinatorici sa Prodijevim imenom kao da nema kraja. Jedan od Berluskonijevih koalicionih partnera Pier Ferdinando Kazini ovih dana lobira za Prodijevu kandidaturu za predsjednika republike. "Prodi je žrtva osovine D'Alema - Kosiga. Ako tipujemo na njega, lijevi centar će se raspasti", rekao je Kazini. Logika je vrlo jednostavna: ako opozicija nema snage da nametne svog kandidata, ono što sigurno može je da "pravom" potporom oteža vladajućoj većini!

Krajem godine ankete javnog mnjenja pokazale su da Talijani ne bi imali ništa protiv žene predsjednika republike. To je značajna promjena, jer mada prisutne u javnom životu, do sada nijedna žena nije ni spominjana kao kandidat za ovu državnu funkciju. U posljednje dvije decenije čak dvije žene su bile predsjednice zastupničkog doma parlamenta. U prethodnim vladama žene su imale razne resore, od vanjskih (Suzana Anjeli) do unutarnjih poslova (Roza Ruso Jervolino). Sadašnji ministar kulture Đovana Melandri majka je dvomjesečne djevojčice. O svom položaju nedavno je napisala: "Ne dešava se često - barem ne u Italiji - da novopečena majka postane ministar, i ne negiram, dvostruka uloga vrlo je zahtjevna."