Istraživanja

Vlak već fućka

Koji su glavni razlozi zbog kojih bi 18 odsto Hrvata emigriralo

Prema rezultatima istraživanja Međunarodne organizacije za migracije (IOM), osamnaest odsto građana Hrvatske otišlo bi u trajnu emigraciju, dok bi čak dvije trećine ispitanika bile spremne raditi u inozemstvu nekoliko tjedana ili mjeseci. Pedeset i sedam posto ispitanika radilo bi u drugim zemljama u razdoblju od nekoliko godina. Ovo je istraživanje provelo Društvo za socijalna istraživanja "Paul Lazarsfeld" iz Beča po narudžbi Međunarodne organizacije za migracije sa sjedištem u Ženevi. Anketa istražuje migracijski potencijal "prvog prstena", zemalja koje će ući u Evropsku uniju: Češke, Mađarske, Poljske i Slovenije, te "drugog prstena", u kojem je, među ostalima, i Hrvatska. Polazna je postavka istraživanja bila da će iz zemalja prvog i drugog prstena Evropsku uniju preplaviti val useljenika.

Istraživanje u Hrvatskoj provedeno je na uzorku od tisuću ispitanika, no, u materijalima koji su novinarima bili dostupni nije precizirano kako je taj uzorak napravljen. A upravo bi taj podatak bio zanimljiv za vrednovanje rezultata ovog istraživanja. Naime, znanstvenici koji se bave migracijama ističu da je za Hrvatsku nemoguće napraviti dobar uzorak za istraživanje. Posljednji popis stanovništva proveden je još 1991, prije rata koji je bez sumnje utjecao na socijalnu i etničku strukturu, te izazvao unutarnje i vanjske migracije.

Prema ovom istraživanju o migracijskom potencijalu, za četrdeset i dva odsto hrvatskih građana prva target-country za odlazak na rad je Njemačka. To potvrđuje i statistika Evropske unije, koja pokazuje da broj stanovnika Njemačke s hrvatskom putovnicom godišnje raste za dvanaest tisuća! U Njemačkoj je 1997. živjelo dvjestotinjak tisuća hrvatskih građana. Nakon Njemačke, za odlazak na privremeni rad, a i u trajnu emigraciju, građanima Hrvatske atraktivne su Sjedinjene Američke Države, Australija i Novi Zeland, te Austrija. Građane Hrvatske, navodi se u rezultatima istraživanja, ne privlače zemlje srednje i istočne Evrope, što je u suprotnosti sa statistikama Mađarske i Češke, koje pokazuju da postoji uzlazni trend ulaska hrvatskih građana u ove zemlje.

Hrvatska je, među zemljama istočne i srednje Evrope, na vrhu po postotku ispitanika (48 odsto) koji imaju prijatelje ili rođake na Zapadu. Taj network porodičnih i prijateljskih veza olakšava snalaženje u inozemstvu, te zato, kako se zaključuje u izvještaju Međunarodne organizacije za migracije, utječe na visok migracijski potencijal Hrvatske. Rezultate istraživanja Međunarodne organizacije za migracije hrvatska veleposlanica pri UN-u u Ženevi Spomenka Cek ocijenila je "zanimljivim, ali ne i znakovitim", dodavši kako je "uzorak premali i stoga nije signifikantan". Osim toga, veleposlanica Cek ističe kako "nije moguće usporediti rezultate jer slično istraživanje u Hrvatskoj nije provedeno"?! Pretpostavlja se da je time hrvatska veleposlanica u Ženevi htjela reći kako "kontrolno" istraživanje, koje bi bilo slično ovome, nije provela i neka hrvatska organizacija koja se bavi migracijama. Oporba je, u usputnim komentarima istraživanja, postotak potencijalnih hrvatskih pečalbara ocijenila "zabrinjavajućim gubitkom povjerenja u vlastitu zemlju", koji je "tragična bilanca vladavine HDZ-a". HDZ, pak, sklonost odlasku iz zemlje tumači kao "repove" iz prošlosti, kad je u vrijeme komunizma Hrvatima emigriranje "postalo tradicija".

Koji su glavni razlozi za odlazak iz Hrvatske? Prema rezultatima istraživanja za Hrvatsku, faktori privlačnosti inozemstva (pull-faktori) uobičajeni su: veće zarade, bolji standard, dobre mogućnosti za nalaženje posla. No, kod dijela istraživanja o potisnim faktorima (push-faktori), do izražaja dolaze manjkavosti upitnika koji je korišten. Silva Mežnarić, viša znanstvena suradnica zagrebačkog Instituta za migracije, ističe kako su ljestvice odgovora bile sugestibilno sačinjene, a skaliranje nediskriminativno. Na primjer, osim pogoršavanja ekonomskih prilika, ispitanici iz Hrvatske (tako je i u SRJ i Slovačkoj), kao potisni faktor istaknuli su međuetničke probleme. Za Hrvatsku: ekonomske prilike tjeraju na odlazak 64 odsto ispitanika, a međuetnički problemi - 61 odsto. Ovaj je vrlo visok postotak, prema dostupnom izvještaju, dobiven na osnovi sugestivne tvrdnje: "Ima previše problema u odnosima između etničkih grupa u ovoj zemlji."

OCENE: Prema rezultatima istraživanja, odlazak na rad u inozemstvo "vrlo vjerojatnim" ili "vjerojatnim" ocijenilo je sedamdeset i pet odsto ispitanika u dobi od 18 do 19 godina. Ovaj bi postotak uistinu bio alarmantan, da se ne radi o vrlo mladoj populaciji, koja još nema predodžbu o svim predradnjama koje bi trebalo poduzeti prije realizacije nauma o odlasku u inozemstvo. Silva Mežnarić ističe kako ovaj rezultat također može biti objašnjen i željom da i tinejdžeri iz Hrvatske, poput mladih iz ostatka Evrope, odu raditi i zaraditi u neku drugu zemlju. No, ta spremnost ne znači ujedno i želju za trajnim odlaskom.

Rezultati istraživanja Međunarodne organizacije za migracije naveli su hrvatske intelektualce žedne eksponiranja u medijima na katastrofičarska tumačenja (Slaven Letica u Globusu tvrdi da su ti rezultati "ne samo zabrinjavajući i alarmantni, već upravo zastrašujući"). Takva su tumačenja, nažalost, omogućili i naručitelji istraživanja, jer su javnosti prezentirali loše skraćenu verziju rezultata neadekvatno sročene ankete. Međutim, ukupan postotak od osamnaest odsto građana Hrvatske spremnih na emigraciju tek je nešto veći od postotaka dobivanih u ranijim istraživanjima.