SVET |
Vreme br. 436, 27. februar 1999. |
Grčka Kupovanje vremena Simitis je napokon pokazao da namerava da istera nacionalnu tabu-temu na čistac, i da raščisti sa državnim i paradržavnim mehanizmima Atina Čuli smo "labuđu pesmu" mehanizma čiji koreni sežu daleko u prošlost, rekla je Vaso Papandreu, novi ministar unutrašnjih poslova, preuzimajući dužnost od Alekosa Papadopulosa, jednog od trojice ministara smenjenih zbog "krize Odžalan". Njeno ministarstvo je samo formalno upravni šef Grčke službe bezbednosti (EYP), optužene i za saradnju sa grupama "neodgovornih ljudi usijanih glava, navodnih superpatriota sa ilegalnim aktivnostima, za koje niko ne zna ko ih pokreće, gde nalaze novac i koji su im ciljevi", kako je ovih dana rekao grčki premijer Kostas Simitis. Na prvom sastanku novog kabineta on ih je optužio da su "očigledno hteli da sruše celokupnu politiku, a verovatno i samu vladu", i najavio bespoštedni rat protiv onih koji su pokrenuli krizu time što su, ilegalno i protivno zvaničnom stavu Atine, u Grčku doveli lidera kurdskog separatističkog oružanog pokreta Abdulaha Odžalana, optuženog za terorizam. Time su de facto ucenili vladu da se bavi liderom Radničke partije Kurdistana (PKK) Abdulahom Odžalanom, i pokrenuli lavinu događaja koji će dugoročno ne samo uticati na sudbinu vlade Svegrčkog socijalističkog pokreta (PASOK), nego i izazvati novu fazu promena na unutrašnjoj sceni, uticati na kurs Grčke u (ili na marginama) EU, ali i u odnosu na SAD. Jer, posle "državnog udara koji je izveo EYP", kako ocenjuje vodeći nedeljnik "To vima", ništa više neće biti isto. Simitis, koji je 1996. došao na čelo PASOK-a i vlade obećavši "čista rešenja", principijelnost i rekonstrukciju institucija, doveo je Grčku do praga Evropske ekonomske i monetarne unije, u koju će i ući 2001. ako ove godine ispuni ekonomske kriterijume. Međutim, Simitisove reformističke ideje sporovođene su uz masovne demonstracije u mnogim sektorima, i manje-više prećutni otpor "starog krila" unutar PASOK-a, čijim se glavnim eksponentom smatra ministar odbrane Akis Cohatzopulos, jedan od vodećih ministara koji nije eksponiran u krizi sa Odžalanom. BRUKA: I bez te krize se očekivalo da će nabujale podzemne vode u stranci izbiti na površinu na kongresu sredinom mart a, ali kongresa, kako sada stvari stoje, možda i ne bude. Jer, bruka u javnosti zbog toga što je Odžalan iz grčkih ruku pao u turske, sa posrednikom ili bez njega, tolika je da se iz svih frakcija unutar PASOK-a javljaju oni koji smatraju da skup treba odložiti baš zato što je stranka u najvećoj krizi od svog osnivanja 1974. Pred PASOK-om je da završi preobražaj identiteta započet Simitisovim dolaskom, i (uprkos nekim žurnim ocenama da je sa Odžalanom "završen i eksperiment Simitis" i da se PASOK vraća starom populističkom mentalitetu i politici) uz Simitisa još stoje sposobni (i ambiciozni) kadrovi i ministri kao što su Vaso Papandreu, Evangelos Venizelos ili Kostas Laliotis, a "u ime interesa stranke" podržava ga i Cohatzopulos.
"Problem nije nesposobna vlada, nego snažna paradržava", ocenjuje nedeljnik "To vima", pitajući "koji su to krugovi koji od Severnog Epira (južna Albanija - prim. aut.) do Makedonije, i od Kipra do Egeja manijački podmeću vatru a potom se gnušaju zbog toga što vlada ne može da ugasi požar?" PROMENJENA SCENA. Simitis je napokon pokazao da namerava da istera nacionalnu tabu-temu na čistac, i da raščisti sa državnim i paradržavnim mehanizmima koji po ko zna koji put dovode u opasnost politiku zvanično izabrane vlade. To njegovo opredeljenje je sasvim na liniji obećanih "čistih rešenja" i najambicioznija reforma institucija koju je pokrenuo radi postavljanja osnovnih temelja samog državnog mehanizma, koji, po opštem priznanju, nikada nije postojao. Istovremeno, to je akcija koje su se i drugi poduhvatali tokom poslednjih 20 godina, ali bezuspešno, verovatno i zato što nisu bili spremni da se odreknu usluga nezvaničnih "aparata". Međutim, na političkoj sceni to je i najkraći put za presecanje Gordijevog čvora izazvanog krizom sa Odžalanom. Ukoliko već pokrenuta istraga protiv "civila" koji su prošvercovali neželjenog gosta urodi plodom, i ako se dokaže sprega sa "kurdskim lobijem" u PASOK-u i njihova eventualna krivična odgovornost, s jedne, i sa bar nekim frakcijama unutar EYP-a, s druge strane, Simitis ima šanse da kupi vreme do redovnih izbora 2000. U međuvremenu, "premijer sa rokom trajanja", kako ga ocenjuju analitičari, može samo da nastoji da Grčka zaista ispuni ekonomske kriterijume za ulazak u EMU. Jer, ekonomija i berza, čiji je indeks prošle godine porastao za čak 75 odsto, njegovi su jedini aduti u zemlji, a dobri odnosi sa socijalističkim strankama zemalja EU, koje su većinom na vlasti, van zemlje. Ukoliko ne uspe, i centrifugalne tendencije u PASOK-u prevagnu, mogući su i vanredni izbori, ali na bitno promenjenoj političkoj sceni. Jer, vri i na centru i desno od njega, kako u najvećoj opozicionoj Novoj demokratiji, koja se s PASOK-om smenjuje na vlasti od 1974, tako i u najavama formiranja novih stranaka. Sonja Seizova Novi šef diplomatije Promena u vrhu grčkog MIP-a ne bi trebalo da donese i promenu u grčkoj spoljnoj politici, bar što se njenih ciljeva tiče. Treba očekivati, međutim, promenu stila, jer staloženi Jorgos Papandreu (47) svakako nije čovek koji bi mogao nazvati Nemačku "džinom sa snagom zveri i mozgom malog deteta", kako je to svojevremeno učinio njegov prethodnik Teodoros Pangalos, niti na konferenciji za štampu tražiti od predsednika Crne Gore Mila Đukanovića da mu izdejstvuje popust za zgradu konzulata koju Grčka namerava da kupi, ili usred Skoplja ostaviti domaćine u uverenju da poredi "Slavomakedonce" sa homoseksualcima (uz sve poštovanje)... Jorgos Papandreu dolazi za šefa diplomatije s iskustvom ministra za obrazovanje i veru, zamenika ministra inostranih poslova zaduženog za odnose sa SAD, koji je tokom grčkog predsedavanja EU, 1994, zajedno sa Pangalosom, učestvovao i u pregovorima za prijem Švedske, Finske, Austrije i Norveške. Školovan u Kanadi, SAD i Švedskoj u oblasti sociologije, sa harvardskom diplomom iz međunarodnih odnosa, tečnim engleskim i švedskim, Papandreuovu karijeru beleži osetljivost za socijalna pitanja i prava čoveka i slobodu medija. Jedan je od osnivačkih članova Helsinškog parlamenta (Prag 1990), nagrađen za angažman u prilog slobodnog radija i protiv rasizma i antisemitizma. Krajnje atipičan za grčku političku scenu, Papandreu ne spada među najpopularnije političare u domaćim novinarskim krugovima, ali samo zato što njegove odmerene i izbalansirane izjave ne prave naslovne stranice. Taj njegov dar je posebno došao do izražaja kada je u junu 1996, u usijanoj atmosferi oko nasleđivanja položaja njegovog oca Andreasa Papandreua, podržao Simitisa nasuprot "staroj gardi", i istovremeno vratio dostojanstvo i osećaj mere u "političkoj diskusiji". |
prethodni sadržaj naredni |