SVET |
Vreme br. 436, 27. februar 1999. |
Rumunija Princ iza rešetaka On je bio idol i simbol onoga što oni nisu bili, niti su mogli biti, a oduvek su želeli da budu. Tako se dogodilo da bahati "dendi" postane bespogovorni gospodar Specijalno za "Vreme" iz Bukurešta
Rođen u rudarskoj porodici 1954. godine, Miron Kozma je kao mladi rudarski inženjer postepeno napredovao u službi. Zahvaljujući svom govorničkom talentu, postao je lider rudarskog sindikata1990. godine i ubrzo se pročuo po celoj zemlji - organizovanjem dve nasilne akcije rudara 1990. i 1991. godine, kada je u krvavom puču oborena reformatorska vlada premijera Petre Romana. Međutim, svoju snagu i uticaj, Kozma nije gradio samo na govorničkom talentu već često i grubom silom, kojom se obilato koristio kao metodom za "ubeđivanje" onih sa kojima se nije slagao. On je tukao policajca koji mu se našao na putu u Petrošanu 1994. godine prilikom jednog od rudarskih štrajkova. Slično je prošao i jedan novinar kada je pokušao da ga slika a da ovaj to nije želeo. Prebio je i jednog fudbalera u "sportskom" obračunu. Polupao je i demolirao trgovački centar u gradu Petrošanu, koji nije bio po njegovom ukusu. Novinari mu posebno nisu bili simpatični, pa je jednog dopisnika iz Valea Žiului silom naterao da pojede članak koji je napisao za svoje novine. IZNAD ZAKONA: "Nekrunisani kralj" Valea Žiului, u vreme Ilijeskuovog režima, bio je potpuno iznad zakona. To se posebno videlo u slučaju tragičnog saobraćajnog udesa u kome je Kozma usmrtio mladu ženu, majku dvoje dece. Za to krivično delo nijedan dan nije proveo u zatvoru, pošto je kažnjen samo uslovnom osudom. U rumunskoj javnosti se veruje da je sada pravda (konačno) na putu da bude zadovoljena. Prema anketi javnog mnjenja, koju je sproveo Institut INSOMAR, gotovo 60 odsto rumunskih građana smatra da je Miron Kozma odgovoran za krivično delo podrivanja ustavnog poretka zemlje. Što se tiče visine kazne, mišljenja su različita, ali je karakteristično da samo 9 odsto ispitanika smatra da nije trebalo da bude kažnjen, dok 40 odsto misli da je kazna pravedna, a 38 odsto da je ipak previsoka. Iako se u javnosti smatra da dosije rudarskog nasilja treba jednom zauvek zatvoriti i proglasiti opštu amnestiju za krivična dela koja su počinili rudari (zašta se na primer zalaže predsednik Demokratske stranke Petre Roman), u ovom trenutku je najvažnije da je hapšenjem Kozme, stalna pretnja demokratskom razvoju i reformama, uveliko eliminisana. Ironijom sudbine, hapšenje i upućivanje Mirona Kozme u zatvor bilo je uveliko omogućeno njegovim pogrešnim potezima i procenom. Na njegov poslednji poziv nije se odazvalo kao u januaru 10.000 već samo oko 3000 rudara, spremnih da se, umesto za sindikalne, bore za lične ciljeve svoga lidera. Pogrešno je procenio snagu i odlučnost snaga reda, koje sebi više nikako nisu smele da dozvole ponižavajuće poraze u obračunima sa rudarima, kao u januarskim sukobima. Kozma je posebno pogrešio što se odlučio da napusti svoje sedište u Petrošanu, gde ga je, zbog praktično bezrezervne podrške i uticaja koje je imao među rudarima, objektivno bilo teško uhapsiti i poslati na izdržavanje kazne. Čim je napustio svoje, u doslovnom smislu, podzemno "kraljevstvo", postao je lak plen - organi bezbednosti odmah su ga dokopali. FENOMEN: Miron Kozma ipak predstavlja fenomen o kome će se verovatno još dugo raspravljati, pošto tek treba objasniti kako je uopšte bilo moguće da jedan čovek dođe do neograničene vlasti i bespogovornog uticaja u čitavoj jednoj oblasti, u kojoj živi više od 100.000 stanovnika. Za razliku od rudarske mase koja je živela i živi u čemernim uslovima, Miron Kozma je živeo život "rudarskog princa". Imao je i dosta para, što je vidljivo iz činjenice da je u trenutku hapšenja u novčaniku imao 12.000 dolara, 2500 maraka i 7 miliona leja (oko 1000 maraka). M. Kozma je samo na rudarskim manifestacijama oblačio izlizanu rudarsku uniformu, a inače se pojavljivao u najskupocenijim svilenim odelima i vodio život na visokoj nozi, što inače uopšte nije krio. Možda se tu baš i nalazi "ključ" za razumevanje njegove pozicije apsolutnog gospodara rudarske mase. On je bio idol i simbol onoga što oni nisu bili, niti su mogli biti, a oduvek su želeli da budu. Tako se dogodilo da bahati "dendi" postane bespogovorni gospodar. Ma koliko nesumnjivo bio kriv, ne samo za krivična dela za koja je kažnjen, već i za ogromnu štetu koju je svojim nasilničkim akcijama naneo toku reformi i ugledu Rumunije u svetu, a posebno među ovde željno iščekivanim inostranim investitorima, jasno je da Kozma ipak nije bio i ne može biti jedini krivac za sve ove događaje. Ovde se dobro zna da su u pozadini krvavih događaja 1991, a i ove godine, nalaze dve najveće partije aktuelne opozicije. Javnost sada očekuje da će istraga konačno moći da utvrdi i saopšti, da li postoji i kolika je odgovornost za podstrekavanje i korišćenje rudarskog bunta, njihovih lidera, pre svega predsednika Stranke socijalne demokratije i bivšeg predsednika Jona Ilijeskua i militantnog predsednika ekstremno-nacionalističke Partije velika Rumunija Korneliju Vadima Tudora. Mirko Atanacković (BETA) |
prethodni sadržaj naredni |