Izjava nedelje

"Amerika ima bombe, oružje, moć. Mi imamo Kosovo i Metohiju, mi
imamo Srbiju, mi imamo Slobodana Miloševića."
Radovan Pankov, član Izvršnog odbora SPS |
Zoran Kačar,
biznismen poznat po prodaji čuvenog "stomak-eliminatora", u "Profilu"
priča o svojim impresijama sa putovanja po Južnoj Americi:
"U Santa Domingo sam jednostavno otišao da malo promenim klimu. Grad, koji je
izuzetno lep, bez kriminala. Klima je fantastična. Temperatura ni zimi nikada ne pada
ispod 20 stepeni. Država je prijatna, a narod gotovo ništa ne radi. Pa to je prava
divota. Sve je tako ležerno i opušteno.
Oslobodili su se nekog groznog diktatora, pa su sada na nekoj uzlaznoj putanji. Iako je
tamo ipak veća beda nego kod nas, ljudi su neverovatno srećni i stalno se smeju.
I Kostarika mi je ostala u lepoj uspomeni. Video sam da milicija po trotoarima sedi
raspojasana, a pendrek i pištolj lenjo odlože pored sebe. Ljudi apsolutno ništa ne
rade."
Dr Svetozar Radišić,
u "Reviji 92" objavio sledeće razmišljanje o NATO-u i novom svetskom poretku:
"Svoje interese kreatori 'novog svetskog poretka' zamagljivali su praznim
ne(obavezujućim) zahtevima i porukama, tako su "kupili vreme" za najveći u istoriji
progon Srba i NATO bombardovanje. Progonom Srba formirali su 'banana republiku Hrvatsku',
a bombardovanjem Srba u Bosni 'banana republiku u Bosni i Hercegovini'. Sledeći značajan
interes zapada na području Balkana je upravljanje novostvorenim 'banana republikama'."
Bata Bulatović,
generalni sekretar
Fudbalskog saveza Jugoslavije, o povratku Dejana Savićevića za "Tempo" kaže:
"Povratak Dejana je velika stvar za jugoslovenski fudbal. Konačno su naši igrači
krenuli i u drugom smeru - iz Evrope u Jugoslaviju. Vidim i čujem da Dejo već mnogo
znači Zvezdi, ispada kao da ga nisu poznavali. Posle šest godina provedenih u Milanu
sigurno je iskusio sve zakone profesionalizma. On sigurno nije našao finansijski interes
ovim potezom. Mogao je mirno da prekine karijeru ili bira mesto na kugli zemaljskoj gde
će živeti. A vratio se u svoju zemlju. To treba svi da poštuju."
Nebojša Kostrešević,
pevač dueta "Twins", na pitanje novinara "Nedeljnog Telegrafa" da li
se plaši side odgovara:
"Uvek koristim kondom, pogotovo u Švajcarskoj, ali i ovde u Beogradu. Jednom mi
se desilo da mi pukne kondom, kad sam bio na Karibima. Pošto nikad nisam spavao sa
crnkinjom, hteo sam da vidim šta je to. I našao sam najcrnju, samo su joj se zubi
videli. A bila je lepa, igračica. I tako, mi se upoznali, bili jedno veče zajedno i
drugo veče odemo u hotel. Ja stavio kondom, vodili smo ljubav, i shvatim da je sve to
isto. Ona je bila crna, a ove naše su bele. Ako neko više voli da gleda crnu farbu -
to je to, druge razlike nema. E, tada mi je pukao kondom. Baš kada sam bio pred orgazmom,
pogledam da vidim da li je sve u redu, i vidim - puko. Kad nisam pao u nesvest. Lakše
bih podneo da mi se to desilo s belkinjom. Ipak se te crne rase više plašim. Posle
tri-četiri dana dobijem neke fleke po sebi i mislim, dobio sam sidu. Proveo sam se
totalno nikako, jedva sam čekao da se vratim u Švajcarsku da napravim test... Doktor je
rekao da je sve u redu. E, to je bilo nešto najstrašnije što sam doživeo i lekcija da
svaki put koristim kondom. Sad stavljam po dva..." |
Marina
Perazić,
pevačica, u rubrici "Stranica života" u "TV novostima"
priča o svom povratku u Beograd:
"Taj povratak je bio podstaknut - ljubavlju. Sve je počelo od jednog slučajnog
susreta u Njujorku, kada sam bila već majka jednog deteta i trudna sa drugim. On je momak
iz Beograda. Želela sam samo da mi priča o mom omiljenom gradu i svim ljudima koje
poznajem. U Njujorku sam bila već šest godina i nostalgija me je prilično tresla. Bilo
je to jedno prijatno popodne, potpuno nevino i simpatično. Od tada, on mi se javljao
svakih nekoliko meseci. Jednom prilikom, sasvim ozbiljno me je pitao šta se sa mnom
dešava, a ja sam mu se požalila da imam ozbiljnih problema u mojoj vanbračnoj
zajednici. Osetio je potrebu da mi pomogne i, kada se moja zajednica sa Firčijem konačno
raspala, intenzitet poziva je bio veći. On me je, to stalno ponavljam, na rukama izneo iz
te moje nesreće i izgubljenosti."
Moma Stanić (67),
fudbaler, kockar, scenograf, svetski putnik, pisac i donžuan iz Banje
Koviljače, kako pišu "TV novosti", veruje u sveto trojstvo: žene, fudbal i poker.
Pre tri godine na groblju u Koviljači podigao je samom sebi spomenik sa ugraviranim likom
Đine Lolobriđide. Stanić otkriva recept za uspeh kod žena:
"Žene slobodno lažite da su zgodne i lepe, a naročito pametne. Njima to izuzetno
prija, a vas ništa ne košta. To je glavna fora: priđem ja njima i kažem nekoliko
komplimenata, a zatim se okrenem i odem. Slično nastupim i prema drugoj, trećoj,
desetoj... Posle 15-20 dana čujem da se te žene interesuju za mene. Nema te žene koja,
kada čuje nešto lepo o sebi, neće biti zainteresovana da vas bolje upozna."
763947
telefonski je broj na koji mogu da se jave roditelji devojčica rođenih 8. marta 1999,
kako bi mogli da preuzmu novčanu pomoć. Pomoć dodeljuje Komitet za žene JUL-a i
"predstavlja znak našeg uverenja, da će one, koje će živeti u dvadeset prvom veku
biti istinski ravnopravne", objasnila je Ljiljana Habjanović-Đurović. Povodom
Međunarodnog dana žena i promocije knjige "Žene Jugoslavije", "Borba"
piše:
"Njoj se divilo od kad je sveta i veka, od kad je stvorena kao Eva. Ona je oduvek
bila muza umetnika, inspiracija pesnika, obožavana boginja plodnosti, izvor nadahnuća i
podstrek za velika dela običnog smrtnika, tema drevnih mitologija, centar oko kojeg se
sve okreće i bez kojeg sve može u trenutku da stane i nestane. Ona je onaj tas na
terazijama koji mora da prevagne, jer u suprotnom sve bi otišlo u sunovrat i propast."
Ivo Pogorelić,
pijanista, priča u "Profilu" o tome zašto preferira hotele:
"U svom raskošnom apartmanu u Londonu osetio sam se potpuno izgubljeno i
dezorijentisano kad nisam mogao da dođem do šampanjca u trenutku kad su mi iznenada pred
zoru banuli prijatelji. Pomislio sam - tužno, kako bi bilo divno da jednostavno mogu da
pozovem room service!" |
Šaban Bajramović,
kralj ciganske muzike, za "Nedeljni Telegraf" iznosi svoje utiske o
Americi:
"Kod nas je raj, kakva Amerika, čoveče! Tamo sam video ljude kako umiru od gladi,
ove što skupljaju hranu po kantama. A kod nas ne skuplja baš narod toliko leba iz kante.
Nikad ne bih dao moj Niš za Čikago! Jedino da sam milijarder, pa da živim tamo. A ako
živim ovaj isti život, bolje je biti ovde nego tamo. Za divno čudo, ti Romovi u Ameriku
nisu neki kavaljeri. Treba da pevaš celu noć da ti bace jedan dolar, dva, pet."
Bogoljub Pejčić,
glavni i odgovorni urednik "Srpske reči", u kolumni istoimenog lista komentariše
Milana Panića:
"Ako Panićev 'Savez za promene' misli da menja Srbiju tako što će u njoj živeti
dobro samo bord direktora - vlasnika Srbije, njihove porodice i poneka pevačica, pa
makar bila i operska, onda neka Srbija ostane onakva kakva jeste." |