| MERIDIJANI |
Vreme br. 439, 20. mart 1999. |
Čikago
Prizor Sve se dogodilo u roku od nekoliko sekundi. Superkomforni voz na liniji Čikago-Nju Orleans naleteo je u ponedeljak uveče po američkom vremenu na prikolicu punu metalnih šipki na pružnom prelazu kod malog mesta Burbonejs, stotinak kilometara južno od Čikaga. Epilog je najmanje 16 poginulih i preko sto povređenih u trećoj najvećoj nesreći u 26-godišnjoj istoriji železničke kompanije Amtrak, koja je vlasnik voza. Istražni organi sumnjaju da je za nesreću kriv vozač kamiona, 58-godišnji Džon Stouks, koji je vozeći kamion sa prikolicom neoprezno prelazio prugu. Neki očevici čak tvrde da je Stouks, koji je vozio uz delimično ograničenje usled kazni za prebrzu vožnju, pokušao da zaobiđe spuštene rampe na putu, nastojeći da prugu pređe pre nego što voz naiđe. Na njegovu nesreću voz se na tom delu pruge kretao maksimalnom dozvoljenom brzinom od 140 kilometara na sat, a mašinovođa je ugledavši kamion na pruzi uradio sve što je bilo u njegovoj moći da zaustavi kompoziciju i upozori vozača na svoj nailazak. Nije uspeo i kompozicija je nakon sudara sa kamionom ispala iz šina. Od siline udara i naknadnog prevrtanja prvih pet vagona ličilo je na zgužvane konzerve. "Najstrašnije je bilo slušati roditelje koji su u smrskanoj kompoziciji tražili svoju decu", reči su Karen Bzezicki, lokalnog vatrogasca. "Ovo je jedan od onih događaja koje ne želite nikada da vidite ili se barem nadate da ih nikada više nećete videti." Pjongjang Očaj Nakon višemesečnih pregovora Severna Koreja je pristala da dopusti američkim inspektorima da ispitaju ogromni podzemni kompleks za koji Vašington sumnja da krije pogone za izgradnju atomskog naoružanja. Za uzvrat, SAD će nastaviti sa programom pomoći u hrani Severnoj Koreji koji uključuje i projekat o uzgoju krompira. Procenjuje se da je u Severnoj Koreji u proteklih nekoliko godina od gladi umrlo više od tri miliona ljudi. Svejedno, dogovor između SAD i Severne Koreje nije razrešio sve sporove, jer Amerikanci sumnjaju da Severna Koreja i dalje proizvodi oružje za masovno uništenje koje prodaje Iranu i Pakistanu. Uz to postoje sumnje, ali ne i čvrsti dokazi da Severna Koreja ima još tajnih pogona za razvoj nuklearnog oružja. Dogovor nije zabranio Koreji da obustavi testove. Nakon što je prošlog avgusta jedna raketa povredila japansku teritoriju, SAD i Japan su pokrenuli pitanje odbrambenog a na Pacifiku. Sumnja se da se najveći podzemni centar za izgradnju opasnog oružja nalazi u predelu visoravni Kumčangri, i dogovor nalaže da se američkim ekspertima po prvi put dozvoli pristup u ovaj region. Iako koreanske vlasti poriču da podzemni centar krije poligon za razvoj oružja za masovno uništenje, američki sateliti otkrili su prilično nedvosmislene dokaze za suprotno: desetine hiljada severnokorejskih vojnika danonoćno se vrzmaju i kopaju, a i oblik iskopina podseća na slične tajne poligone. Pokušaji američke administracije da privole Severnu Koreju da obustavi razvoj nuklearnog naoružanja traje od 1994, kada su američki eksperti otkrili da je Koreja na korak od izgradnje čak šest nuklearnih bojevih glava. Ondašnji pregovori zapali su u škripac jer je Koreja od Amerikanaca tražila 300 miliona dolara u zamenu za dozvolu inspektorima da posete inkriminisana mesta. SAD su odbile da novac daju direktno, ali su predložili da isporukama nafte kompenziraju uslugu. Dok Kongres predlaže oštrije mere kojima bi se Severna Koreja privolela na saradnju, Klintonova administracija pokušava da kompromisom dođe do rešenja. Tim povodom se oglasio i američki ministar odbrane Vilijam Peri: "Severna Koreja je previše slaba da bi bila ozbiljan vojni protivnik u slučaju rata, ali je i previše očajna i zbog toga spremna na sve." Bagdad Spomenici Dok traju raketni napadi na Irak, Sadam Husein brine jedino kako će za sobom ostaviti što više monumentalnih zdanja koja bi Iračane trebalo da podsete na veličinu njegovog lika i dela. Spisak spomenika je dugačak i uključuje čak dve trijumfalne kapije, spomenik neznanom junaku, memorijalni kompleks iračkim mučenicima i desetine manjih fontana i statua sa likom Sadama Huseina. Uz to, Bagdad se diči i najvećom zgradom na Bliskom istoku (Husein je prilikom njene izgradnje prkosio Kuvajtu). Nakon rata u Zalivu izgrađen je spomenik "Majci svih bitaka", kako je Husein nazivao rat 1991, u planu je izgradnja najveće džamije na svetu, a rekonstrukcija Vavilona je pri kraju. Svi ovi spomenici negiraju Sadamove poraze, veličajući njegovu snagu, moć i mudrost. Nakon što su američke rakete srušile telekomunikacijski toranj tokom Zalivskog rata, Husein je naredio da se sakupljeni geleri pretope u portrete najvećih iračkih neprijatelja - Džordža Buša i Margaret Tačer. Friz sa likovima neprijatelja smešten je ispod ogromne statue Sadama Huseina, tačnije ispod njegovih nogu. Trijumfalne kapije, podignute u spomen rata sa Iranom, takođe su napravljene od "istorijskih" predmeta: oružje mrtvih iranskih vojnika pretočeno je u dve ogromne sablje koje stoje umesto lukova na kapiji, podno kojih su razbacani iranski šlemovi na kojima su vidljivi tragovi od metaka. Zastrašujuće pesnice koje drže mačeve-lukove kopija su Sadamovih sopstvenih šaka. |
| prethodni sadržaj naredni |