Momčilo Perišić u Podgorici

Diskretan generalski šarm

Većina prisutnih na terasi hotela "Crna Gora" zbog zgodne dame s kojom je bio u društvu nije primetila da je sportski obučen muškarac s crnim naočarima bivši načelnik Generalštaba

General Momčilo Perišić se u čuvenom hotelu "Crna Gora" u Podgorici pojavio početkom aprila u jeku bombardovanja Jugoslavije. Okolnosti pod kojim se to dogodilo prosto su gušile znatiželju ne samo građana već i mnogobrojnih novinara kojima je pomenuti hotel bio pretrpan. Ispod glasa se nagađalo o ciljevima njegovog dolaska - da li se sklonio, ili je pak došao da pomogne crnogorskoj vlasti u prijetećem obračunu sa Beogradom.

Perišić, uostalom nije bio jedini gost "Crne Gore" u to vrijeme za kojeg se pretpostavljalo da se sklonio iz Beograda, ali u razgovorima koje su znatiželjnici vodili na uvo on je apostrofiran kao čovjek koji ima najviše razloga za sklanjanje. Te tvrdnje opet su relativizovale činjenice da Perišić nije imao nikakvu pratnju i obezbjeđenje. Kretao se uglavnom u društvu zgodne dame koja je plijenila pažnju mnogobrojnih muškaraca u hotelu i oko njega. Većina njih nije prepoznala Perišića koji se, sportski odjeven i sa crnim naočarima, kretao više nego slobodno. Baš kao i te junske noći, kada je sa već pomenutom damom oko 22 sata lagano ušao u baštu hotela "Crna Gora", pogledom tražeći slobodan sto u sektoru s luksuznim baštenskim stolovima i stolicama. Poslije kratkog premišljanja odlučio se za gotovo prazni dio bašte. Dama se kratko premišljala da li da sjedne. Vadeći maramicu iz tašne i spuštajući je na očigledno prašnjavu stolicu brzo je pokazala razloge premišljanja. Ispili su piće i potom se uputili prema hotelskim sobama. Obezbijeđenju nigdje traga.

Gotovo po pravilu, generala su po hotelskim holovima srijetali samog ili u društvu sa damom. Ne zna se niti je iko potvrdio da je Perišić kontaktirao ili se sastajao sa nekim iz crnogorske vlasti. Ako se to i dogodilo, sasvim sigurno se događalo daleko od očiju znatiželjnika.

Sagovornik "Vremena" koji bi trebalo o tome nešto više da zna - ćuti. Uz molbu da mu se ne pominje ime, tvrdi da je Momčilo Perišić bio poslednja šansa za spas Srbije, Jugoslavije, posebno Vojske Jugoslavije: "Kada je u oktobru prošle godine Milošević prihvatio sporazum sa Holbrukom, učinio je to pod snažnim pritiskom Perišića, Jovice Stanišića i još nekoliko ljudi iz vojnog vrha". Istina, Miloševića je ubjeđivao i američki general Šort. Držeći u jednoj ruci maketu izviđačkog aviona a u drugoj bombardera, Šort je rekao Miloševiću da bira. Tada je izabrao mir pod pritiskom Perišića, koji je, navodno, Miloševiću oštro stavio do znanja da neće dozvoliti da se sa vojskom dogodi ono što se dogodilo sa JNA i da neće prihvatiti odgovornost za besmisleno stradanje naroda i razaranje države. Milošević je tada popustio, ali čini se samo prividno!

U međuvremenu, predsjednik SR Jugoslavije direktno je počeo izdavati naređenja za to već pripremljenom komandnom kadru prištinskog korpusa i Treće armije. Toga je bio svjestan i Momčilo Perišić, koji je u Gornjem Milanovcu krajem novembra oficirima rekao da Jugoslavija ne treba da bude protivnik već partner u NATO-u. Smjena Perišića uslijedila je već sredinom decembra, kada je, po tvrdnji sagovornika "Vremena", i počela duga "generalska noć". Milošević je smjenjivao sve one za koje je sumnjao da neće izvršiti svako naređenje, i tako je nestajala šansa da se bilo ko iz vojske suprotstavi njegovim zahtjevima. Učinio je to i u Crnoj Gori nadajući se da će novi kadar brzo izaći na kraj sa crnogorskom vlašću ali, što zbog odbijanja naređenja što zbog objektivnih okolnosti, sve je ostalo na željama.

Većina smijenjenih, sa Perišićem na čelu, uživa veliki ugled u vojsci, za razliku od nekih instant - generala. Milošević se više boji smijenjenih nego aktivnih, zbog prismotre neki su poput Perišića, došli u Crnu Goru.