| POLITIKA |
Vreme broj 446, 24. jul 1999. |
|
Vojska i politika (Zlo)upotreba zvezdica i hrastovog li��a
U pregrijanom politi�kom ljetu poratne Srbije, kada opozicija po unutra�njosti organizira mitinge zahtjevaju�i prijevremene izbore i ostavku Milo�evi�a i kada se potpisuju peticije sa istim zahtjevom, njihove izjave zvu�e krajnje zloslutno. I to ne toliko zato �to bi generali Ojdani� i Pavkovi�, onako po naho�enju, odre�ivali tko je vazal Zapada, tko prodana du�a, a tko se kupao na pla�i dok se boj bio na Kosovu ravnom, i krenuli da �ine ono �to �initi moraju kad je zemlja ugro�ena. Njihove rije�i djeluju opasno jer se savr�eno uklapaju u izjave razli�itih dr�avnih i funkcionera vladaju�ih stranaka kako je bombardovanje, istina, okon�ano, ali da se agresija nastavlja i da neki "me�unarodni centri mo�i" preko svojih "doma�ih poslu�nika" vode kampanju s ciljem okupacije zemlje i promjene vlasti. Ukratko: vojni vrh stavio je na znanje i ravnanje da svoju sudbinu u potpunosti dijeli sa sudbinom aktualnog re�ima. Tako je bilo i do sada kada je rije� o odnosima vrhova oru�anih snaga i vlasti na ovim prostorima - izuzetak koji donekle potvr�uje pravilo jeste nekoliko posljednjih mjeseci generala Mom�ila Peri�i�a na funkciji na�elnika General�taba - a tako �e, bez sumnje, i ostati. Stvarna depolitizacija VJ, ako je netko te pri�e i ozbiljno shvatao, nije na dnevnom redu i na njega ne�e ni dospjeti dok se zemljom vlada kao sada i do sada. Da je Vojska politi�ki od izuzetne va�nosti u ratnim i poratnim smutnim vremenima Milo�evi�u nitko nije trebao crtati. Ovo tim prije �to je �itava njegova vladavina gotovo isklju�ivo njima obilje�ena. Malo li je �istki i smjenjivanja u generalitetu i oficirskom koru prije ovog posljednjeg rata i malo li je unapre�enja i odlikovanja poslije njega? Para i dalje za Vojsku nema, nema ni jasne vizije njene transformacije u modernu armiju, ali, zahvaljuju�i tome, "�varaka" ne nedostaje kao ni svijesti kome se duguje zahvalnost za njih i spremnosti da se ni na koji na�in, u postoje�im politi�kim okolnostima, zvjezdice i hrastovo li��e ne dovedu u pitanje. Kao i sli�nim prilikama kada se �inilo da je Milo�evi�eva vlast temeljito uzdrmana, ne nedostaje javnih razmi�ljanja da bi joj upravo Vojska mogla zadati posljednji udarac - bilo "akcijom gnevnih oficira", bilo otvorenim prelaskom na stranu oponenata re�ima. Takvo �to ne da je jednako opasno kao i izjave generala Pavkovi�a i Ojadani�a i ne samo da stvara plodno tlo za ideje da se vlast dr�i pomo�u kojekakvih ratnih i izvanrednih mjera, ve� bi se i bilo kakav poku�aj realizacije navedenog pokazao kao potpuno proma�en i kontraproduktivan. Vojna uprava malo je gdje donijela ikakvog dobra, a zasigurno ne bi u Srbiji, ovakvoj kakva je. Crnu Goru, u ovom kontekstu, ne treba ni pominjati. Zato, Vojska bi se morala ostaviti onome �emu treba da slu�i - odbrani zemlje. Jednako kao �to bi se generali trebali kloniti politi�kih izjava, tipa onih generala Pavkovi�a i Ojdani�a, tako bi se i svi politi�ki protagonisti trebali okaniti upotrebe i zazivanja Vojske. Bilo da je rije� o kori�tenju uniformi za veli�anje re�ima, bilo da se pomo�u njih tipuje na njegovu smjenu. Filip �varm |
| sadr�aj naredni |