O gra�anskom ratu

Jeza zavr�nog ra�una

Ovih dana, zamlataralo se po Srbiji krvavim barjakom gra�anskog rata. Za re�im, najve�u nacionalnu nesre�u �ele izazvati "petokolona�i u slu�bi NATO-a". Drugim rje�ima, svi oni koji zahtjevaju da Slobodan Milo�evi� i njegovi trabanti kona�no odstupe. A za dobar dio tih upravo je re�im spreman da zarad svog opstanka zagazi u gra�anski rat. Ve�a koli�ina manevarske municije nije ispaljena jo� od posljednje vje�be "ni�ta nas ne smije iznenaditi".

Da bude jasno: mogu�e je demoliranje dr�avnih objekta, mogu�e su krvave demonstracije, mogu�a je zloupotreba vojske i policije, kao i gra�anstva kroz mitinge i kontramitinge. Sve je to vrlo, vrlo mogu�e, ali to nije gra�anski rat.

Da bi gra�anski rat izbio, jaz izme�u sukobljenih strana zaista mora biti nepremostiv. Obje, dalje, moraju biti monolitne i imati jasan cilj. U tom kontekstu, pored potpunog raspada dr�avnih institucija, �to podrazumjeva i vojsku i policiju, moraju postojati paralelni sistemi vlasti, podjeljeni kvartovi glavnog grada, podjeljeni regioni. Tu je jo� ustrojavanje strana�kih milicija, njihovo naoru�avanje, stalne oru�ane provokacije, krvava nepo�instva... Sve ovo skupa zahtjeva novac i organizaciju, avanturiste i fanatike, suprotne interese velikih svjetskih sila i, �to je najva�nije, sigurnost svake od strana da �e pobjediti i tu pobjedu mo�i eksploatirati.

Navedene pretpostavke nisu se, na sre�u, stekle u Srbiji. Bez obzira na retoriku, politi�ka komunikacija postoji i u sklopu nje razli�ite vrste kombinatorika. Dalje: kao �to je opozicija podjeljena, nikako se ne mo�e re�i da izme�u socijalista, radikala i julovaca cvate cvije�e apsolutne harmonije. �to bi bio cilj eventualnog gra�anskog rata, to tek nije poznato; sem frazeolo�ki, nitko na politi�koj sceni nije u stanju da ka�e kakvu vidi Srbiju u budu�nosti. Jeste da se godinama od institucija na svim nivoima pravi karikatura, ali onoliko koliko treba - funkcioniraju bez problema. Policija i vojska pogotovo. Mada fanatika i avanturista ima i za izvoz, kao i oru�ja kod gra�ana, strana�kih vojski nema, niti su stranke u stanju da ih ozbiljno stvore sve da to i �ele. Ubojstava tako�er ne manjka, ali za svega nekoliko se mo�e re�i da izlaze iz klasi�nih mafija�kih okvira i da imaju politi�ku pozadinu. Velike sile pak, daleko su od one vrste odnosa da bi svoje interese prebijale kroz rat u Srbiji.

Uostalom, s pobjedom, u eventualnom gra�anskom ratu, nitko ne bi mogao ni�ta u�initi. Re�im bi postao hermeti�ki izoliran, odr�avao bi se golom silom, a svakom normalnom �ivotu odzvonilo bi u dogledno vrijeme. I obrnuto. Oponenti re�ima ukoliko ne preuzmu vlast mirnim putem, suo�ili bi se sa kaosom krajnje smutnog vremena iz kojeg bi jedini izlaz bila opet diktatura. Povijest obiluje sa dovoljno analogija za oba slu�aja.

Pretpostavke za gra�anski rat, dakle, nisu se stekle. Za�to se onda narod pla�i mahanjem krvavim barjakom?

Pred re�imom je polaganje zavr�nog ra�una. Za �etiri nepotrebna i izgubljena rata, za uni�tenu nacionalnu ekonomiju, za izoliranu zemlju, za upropa�tene generacije. Forme kojima se tra�i odgovornost i kojima �e se tek tra�iti, te�ko je predvidjeti. Zato, narod treba pla�iti i �to vi�e upla�iti da odustane od bilo kakve artikulacije nezadovoljstva kako bi se, eto, sa�uvao mir. I jo�: da se sve pristalice aktualne vlasti vi�e sabiju uz nju, jer u suprotnom, slijedi gra�anski rat sa revan�izmom. Na drugoj strani, kada protivnici re�ima pominju gra�anski rat - bilo da ga isklju�uju ili prebacuju odgovornost na re�im - ideja vodilja je pokazivanje odlu�nosti i samopouzdanja.

Kao i neke druge stvari koje se u posljednje vrijeme pote�u u politi�kom �ivotu, licitiranje gra�anskim ratom o�ito predstavlja odsustvo jasne koncepcije i vizije gdje smo i �to nam valja �initi.