| Vreme u�ivanja |
Vreme broj 451, 28. avgust 1999. |
Koncert
"Trovao" je decu (svoju, mada i na�u kad su bila na dometu) svirkom, odnosno onim �to je on pod tim pojmom podrazumevao. U pomami turbo-folka, tehna, densa (ko bi znao kako li se te gadosti mogle sve nazvati) praviti komemoraciju rokenrolu nije nimalo lak posao. Deca su volela njegove plo�e i njegove pri�e o starim dobrim vremenima, o svirkama u SKC-u, o turnejama i, uop�te uzev, njegova tupljenja. U naletu op�te histerije oko "bombardovanja �e biti/ne�e biti" ohrabrivao ih je obe�anjem da �e za vreme frke svi biti zajedno i slu�ati Tatine plo�e. "Ako smo se oduprli turbo-folku na zemlji, odbrani�emo se i od ovoga odozgo." Uspelo je. Bar kad je njegova mala porodica u pitanju. Nije vodio decu na koncerte na trgu jer nikako nije mogao da ih posmatra kao metu. I�i �e na koncert kad se za to steknu uslovi. Do�ao je i taj momenat. Prvenac ga je obavestio da je karte nabavio (dobio, ljubi ga tata) i da za njega nije uzimao jer mu je pri�ao kako njemu, Ostarelom Rokeru, karta nije potrebna. Nazdravlje. Za svaki slu�aj oti�ao je na tonsku probu ne bi li se uverio da ga se se�aju, i da opet oseti dah mladosti i sre�nih vremena. Se�aju ga se, upoznale su ga i novajlije i sada mu je mnogo lak�e. U�i �e bez karte. Ne �to mu je �ao "tri'es kinti" ve� �to smatra da je vlasnik ugo�aja. Radije i ne bi isku�avao �avola i kartu bi kupio, ali podmladak treba doslednosti u�iti primerom a ne "�vakom". Poveo je Prvenca i drugove mu na svirku. Prvi put s' ocem na koncert. "Budi isti/ budi poseban/ ostani slobodan/ i budi samo svoj!" Lepo re�eno. Obra�a pa�nju Prvencu na tekst. To je ono o �emu mu je tupio od kako su se upoznali. "Svaki �ovek je jedinstven, Bog �ivi u njemu, ro�en je slobodan i kao takav odgovoran za svoje postupke. Ne postoji razlog zbog koga bi svoje stavove korigovao zbog stavova ve�ine. Kud svi Turci, mali Mujo ne tud, ve� u suprotnom smeru." Prvenac koluta o�ima. Vre�a ga �to ga bilo ko podse�a na ve� davno shva�enu lekciju. Podmladak je tek za�ao u pubertet i frka mu je od gu�ve, a frka mu je i �to mu je frka. Pokazuje im kako da se opuste, kako da uhvate ritam i isklju�e i gu�vu i frku. U po�etku ih animira kao pozori�ne lutke (lutkarsko pozori�te mu je profesionalna ljubav) malo kasnije vi�e nije potrebno. Primili su se. Na� podmladak. �uska sa njima. Antun mu daje po gitari. "Bravo, majstore", vi�u u glas. "Bravo, majstore", ka�e i on sam sebi (u sebi). Smeta mu lo� zvuk. Preglasno je. Ni�ta se nije promenilo, �to se zvuka ti�e, od igranke u Opovu 1979. na kojoj su svirali "Baroni" kao dvonedeljnu stalnu tezgu do ovoga sada, sem po gabaritu, snazi i ceni. Tada se apsolutno nije razumelo �ta to Lotke peva (�to mu je nekako i pogodovalo jer mnoge tekstove nije ni znao), ostali instrumenti su se slivali u jednu melasu zvuka iz koje se izdvajao samo bas bubanj. Dup, dup, dup po utrobi. Peva� je bio na razglasu od svih sto vati snage (razglas!?), gitara i bas na svojim poja�alima a bubnjar na mi�i�ima. Bas-binovi su bili daleko ispred muzi�ara (mikrofonije radi), horne su bile luksuz i sti�i �e koju godinu kasnije a za monitore nisu ni znali, tako da se na sceni nije �ulo ono �to bi trebalo da �uje publika a ni bend nije �uo peva�a. Divota. Niko ni�ta nije �uo ali svi su se radovali galami �ekaju�i bolja vremena, ja�i razglas, horne i monitore. Jo� i mikseta sa dvanaest kanala (mo�e i �est, ne pravimo pitanje) i bi�e kao pravo. Flojdi su tako po�eli, a vidi sad! Ovaj razglas danas je vi�e nego dovoljan za ba�tu SKC-a. Mo�da nedostaje ve�a mikseta, ali u svakom slu�aju pristojan zvuk mo�e da se napravi. Ve� na tonskoj probi je odmahivao glavom i nadao se, po ko zna koji put, da �e publika "denfovati" preveliku snagu. Ali 'o�e�! To se ne doga�a na otvorenom, a ovi su ga o�epili jo� ja�e. Zar svi tonci u ovoj zemlji moraju biti nagluvi? Otkako zaratismo sa Hrvatima, i �eljko iz Zagreba prestade da ozvu�ava koncerte ovde, dobrog zvuka ne bi (mada je i ono moglo biti mnogo bolje). I definitivno nije u pitanju oprema. Koristi zati�je da odr�i predavanje o zvuku. Obja�njava im �ta je distorzija. "To je ono �to bi trebalo da �uje� i �eli� da �uje�, a ne mo�e�, jer je preglasno i izobli�eno. Dakle, distorzija je ono �to ti se u ovom zvuku ne dopada." Predla�e im da slede�i put svirku slu�aju iz parka. Nema gu�ve, mo�e� da do�e� kad ho�e� (i da ode�, �to je tako�e prednost), sedi� na klupi umesto da stoji�, prostor za �usku, ako ti je do �uske, je znatno ve�i i zvuk je mnogo bolji. Izobli�en zvuk, kao zgu�van papir, ne dobacuje daleko, dok ton, koji je prefinjen i prijatan, dobacuje kao kamenica. Vazduh, naro�ito vla�an kakav je ovih dana, filtrira zvuk, umek�ava bas tako da smo li�eni i onog dup, dup, dup drmusanja utrobe. I bitno je, brate, jeftinije �to nije za zanemariti u ova te�ka vremena. Koristi gu�vu na izlazu i nedostupnost klozeta u prilog svojim tezama. Saglasili su se, ali nekako suvi�e lako. Proveri�e da li je lekcija shva�ena slede�i put. Ovo je tek po�etak. Na povratku ku�i sre�ivali su utiske i komentarisali ih. Pevali su zajedno: "Odupri se ludilu/ odupri se ludilu/ odupri se ludilu/ luuuuuudiiiiilu!" Kada stignu, pusti�e D�etro Tal. Per aspera ad astra. Zoran Majdin |